Piše: Rasim Belko @rasimbelko
U pauzi rušenja mogućnosti da Bosna i Hercegovina bude država uređena po evropskim vrijednostima, s potpunom vladavinom prava, premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković izigrava zagovornika evropskog puta naše zemlje.
Plenković to radi ponajviše radi sebe, jer želi zadržati uticajnu ulogu u Briselu gdje se planira vratiti onda kada isprate iz Hrvatske, koju će evidentno ostaviti na dnu ljestvice ekonomskih mogućnosti članica EU.
A matrica na kojoj Plenković djeluje prema i u BiH je identična onoj Franje Tuđmana, samo su sredstva realizacije cijeva te matrice uveliko drugačija. Istina, drugačija je s obzirom na okolnosti, a ne treba imati sumnje da bi Plenković djelovao identično kao Tuđman i da su okolnosti devedesetih.
Jer, ozbiljnu energiju Plenković je uložio u lobiranje predsjednice Evropskog suda za ljudska prava i drugih sudija, a sve kako bi onemogućio da se eventualnom implementacijom te presude Bosna i Hercegovina i prije pokušaja integracija EU uredi po njenim standardima.
Nema članice u EU u kojoj je osakaćen sistem ljudskih prava u izbornom sistemu, niti zemlja s takvim sistemom može postati članicom EU. A presuda Kovačević v. BiH upravo je to trebala riješiti i dati pravo svakom građaninu BiH, ma u kom prostoru države živio, da se kandiduje. Uz to implementacija ostalih presuda koje garantuju pasivno biračko pravo bi učinila da diskriminacija i kršenje ljudskih prava nestanu iz izbornog sistema BiH.
Sve to je onemogućio ili na duge staze usporio upravo Andrej Plenković, kojem su puna usta propagande kako je Hrvatska najveći saveznik Bosne i Hercegovine na evropskom putu. Plenković je ozbiljna vrsta lažova koji se očito uspješno podvlači pod kožu velikog broja evropskih saveznika i nema sumnje da dok je situacija takva, Bosna i Hercegovina nema izgleda na putu evropskih integracija.
Stoga je izlišno da Plenković dolazi u Sarajevo i “nas hendikepirane” koje je kako kaže doveo do gola, priučiti da zabijemo gol. Niti treba dolaziti, niti ga ozbiljna politika treba prihvatiti.
Jer, Plenković je odavno dokazao da nije nikakav misionar EU, nego agresor skriven iza eurointegracija. Taj Plenković na kraju krajeva je ključni fakor koji je izlobirao i visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, staroh prijatelja HDZ-a, za djelovanje prema interesima RH.
A Schmidtovo suspendiranje ustava i nametanje vlasti predvođene HDZ-om Dragana Čovića je vjerovatno najveća Plenkovićeva pobjeda otkako provodi političku agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
I stoga nema sumnje da ga se treba diplomatski izignorisati i prepustiti Borjani Krišto i kadrovima koje su pripale HDZ-u. Samo tako će predstavnici probosanske politike onemogućiti Plenkovića da igra misionara dok provodi agresiju i njegovu “diplomatsku” posjetu pretvoriti u stranačku.
Isto je neophodno učiniti i prema premijeru Nizozemske Marku Rutteu i predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen. Nizozemska je nedvosmisleno sama dala argumente zašto njenog premijera treba ignorisati, jer ta kraljevina je protiv pristupanja BiH Uniji.
Što se tiče predsjednice EK von der Leyen, ona je bila u posjeti i prije odlučivanja o pristupanju i sada je jasno da sve što je rekla tada su zapravo floskule, a ne može se očekivati da će i poruke nove posjete biti drugačije.
Na kraju krajeva, najbolje argumente za ignorisanje posjeta iz EU dao je Adi Ćerimagić navevši da su nam evropski službenici dali hiljadu pitanja više nego Ukrajini, da su o nama odlučivali mjesecima duže i slično.
Evropska unija je iluzija koja će Bosnu i Hercegovinu udaviti, a jedan njen narod gurnuti u nestanak. Napisao sam ovo nedavno, a nakon posljednjih odlučivanja siguran sam da je tako. Jer, možda Bosna i Hercegovina nije primjer uređene države usklađene sa svim pravilima EU, ali je u ovom trenutku pitoma u odnosu na Ukrajinu i Moldaviju koje su dobile pristupne pregovore.
Nema tog stručnjaka koji može pojasniti da je država suočena s agresijom jedne od najvećih sila, što Rusija jeste, sigurnija i prihvatljivija kao članica od države koja jeste nestabilna, ali čiji mir čuvaju evropske snage, a na to je obavezan i NATO.
Ili Evropska unija ne vjeruje u EUFOR i NATO ili je cijela priča o evropskom putu Bosne i Hercegovine samo farsa bezidejnih i nesposobnih evropskih diplomata i birokrata.
Na kraju krajeva, Francuska, Nizozemska, pa i Njemačka jasno su rekle da neće podržati otvaranje pregovora sa BiH. Dakle, sve ste rekli, nemate potrebe dolaziti, dali ste nam zadatke i pustite da ih ispunimo. A kada to učinimo javit ćemo vam, direktno, ne preko Plenkovića!
I na kraju, ukoliko se najavljene posjete i budu realizovale, građani Bosne i Hercegovine morali bi čuti poziv intelektualaca da se evropskoj prevari, naročito onoj iz Zagreba, suprotstavimo protestima. Možda i prije nego dođu, jer da se ne lažemo, znamo ih i nisu dobrodošli!
Patria
