Mirsad Hadžiefendić – slikar, muzičar, fotograf, galerista. Jedan od osnivača Galerije Mi Ritmo, Jazz cluba Punto, UG Manufaktura i UG Oblik. Trenutno živi i radi u Tuzli kao slobodni umjetnik.
Pogledajte video koji je uradio Joshua Cubas o njegovom radu …
Slike, stihovi i proza – autor / Mirsad Hadžiefendić
Fenixa let
U očima sreće
Stanujem.
O očima tuge
Stanujem.
U očima njenim
Duša mi se gleda
U duši njenoj
Vidjeh feniksa
U feniksu
Snagu Orkana
Dušo moja
Tanana
Dušo moja
Paperjasta
Dušo moja.
Tragovi naši
U pjesku
Tragovi
U snijegu
Valovi u duši.
Čaplja promatra
Feniksa let
Jezero suza
Orkanski let
Dušo moja
Klupko
I skalpela rez
Dušo….
Feniksa let!!!
#Plavi Oblak “
……. da li smo mi dobili zadatak, i kada kažeš da su ti vrata otvorena i vidiš novo svjetlo, nove poduhvate,… i ako je tako, mi smo pred istim vratima. Možemo ih obojati u prekrasne boje,… One su pred nama i u nama,… Vjerujem u njih i ono što jeste ispred,….. Otvorimo ih širom i propustimo svjetlost da gradi crtež, a crtež neka pleše kao vatra koja sjene rađa na pozornici života”.
Kafana bez ljudi
Ne progovara
Lula tinja
Pogled prisutan
Pesnica stisnuta
Boca tamna
Šesšir nalegao
U kafani
Bez ljudi.
U D O B A H O D O L J U B L J A
Fuga
Pročitah Nabukova
prvu pjesmu napisanu Veri
pronađoh te
u stihovima,
kome da vjerujem
u ovom svjetu
istrošenih
emocija,
kome da vjerujem.,
drugu u koga se kunem,
kome da vjerujem?
Vjera mi treba,
Žena mi treba.
Ona je vjera!!!
Kraljevstvo nebesko
i njegove rijeke
što refleksijom okupala je.
Ušavši u život moj
štipao sam se danima
nespreman za njeno prisustvo
štipao u nevjerici
i osjetio raj nebeski
na zemlji.
Ovo pameti, ako imam
potrošit ću da se bišćem svaki dan
ne bi li bar malo
protjerao
unutarnja zala
i ne bili bolji
makar zehru bio
pa da u ogledalu
jutrom
vidim
nasmijana insana
što reće
mereklija naš
Zuko.
Rahatluk se stvara
upornošću insana
da bude učeniji
da bude
pametniji.
Autor / Mirsad Hadžiefendić
Duh Tuzle
Hvala za zagrljaj.
Moment od sinoć a bilo ih je ihhh, zarezali se u srce., Uze Ti knjigu impresionista i poče analizirati i pronalaziti karaktere i postavljati parabole, usporedbe, … Osjećam se sretan i sad i uvjek kad te vidim , pomislim na tebe, kad te raja pomene, Baš si ” čeljade ” ono stamena, svoj stav imaš, ne daš na sebe, voliš ljude, uporna., ima tih dobrosti i pameti u tebi , koje treba da njeguješ i nadograđuješ, koristiš za svoje dobro i budi sretna, i sada i sutra i do kraja svega.
U momentumu kada smo slikali, sreća tvoga lica i svjetlo očiju, kreativnost koju nosiš u sebi, štopanje od dve minute i vertikala ugljenom crtana, bilježi jutro sedmog januara kao spomen na duše boje zlata.
Kazala si da sam iskren, i uputila mi komplimente, pitala me kako to da me raja voli, mi smo svi pahulje, duše od pamuka, igramo se vatrom kao djeca od mnogo ljeta. Život nas nije mazio , osjećam melankoliju koju prolazimo i živimo za dane sretne i minijaturne popunjene smijehom, i umijemo poštovati sebe i život koji dobismo na dar. Misli mi putuju, letim, čuvajmo tu djecu u sebi, ona su naša svjetlost, kreacija, ona nas pokreću, određuju putanje po prašini zvjezdanoj.
Tako ovaj dan završava svoje damare, i grli i vjeruje u osjećaje, intuiciju našu.
Sjećam se ljeta 2020-te i plesa dvanaestoga šestoga na Urbanom pločniku omiljenog nam kutka našega grada, uz muziku, malog društva koje se okupilo tada bez interesa i nakane da išće isša osim Plesa, Naša vila sa manirima dame osjeti energiju koja je privuče za naš povisok hastal i pridruži se plesu , nasmija se onako šeretski i reče ” ljudi meni je danas rođendan, šta pijete” i u istom ritmu nastavismo svoj šamanski ples,. Par sati poslje i gledanja u tarot,,, do tada nisam imao to iskustvo, ponudi svakom od nas da si izabere ” kartu ” za sebe ., Karte vratismo našoj šamanki posebna duha , a Još posebnijeg Stila i karaktera, koji intrigira i plijeni u tom času moju pažnju. Kartu koju sam izvukao, pogleda i reče mi, da ću pomoći nekome, i sada kada se osvrnem na tu noć osjetim energiju, dobru vibraciju i magiju kada se žena i muškarac prepoznaju, … Tu noć smo prvi put igrali šaha bez figura i ploče, Ona nadahnuta svemirom iskoristi parkovsko tlo i pretvori ga u tablu , a nas u šahovske figure i zaigra igru male i velike rokade, … Igru gledaše zvjezde nad nama, a mjesec obasja nesretna pijanca na klupi pred nama. Vila hrabra i vješta u par koraka doleti da nahrani pijanca.
Vrati se i u trku ne osvrćući se odjuri iz parka prebrzo i ostavi me nedorečena i nekako sama. U mislima mi duh grada i Kaldrma, u mislima mi naše dijete, naša Zlatarska ulica i poletih bez daha do dva velikana koji su pogledima ispraćali čeljade grada, iskrena Insana. Dobrina mi u glasu dobrina u trku, uhvatih daha i zaustavi Vilu, mrku, odlučnu da nastavi sama, upitah je tada, nije bitno sada, zna ona, a znam i ja, da nisu đaba , dva pelikana, svjedočili susretu od kog zasja četrnaest kvadrata u našoj Ulici posutoj Kaldrmom od Zlata.
Znamo mi,
Za tragove koje ostavismo za sobom, hodajući gradom
praćeni muzikom.
I sreća se desi
I sada je tu, miluje nas blesaste i svoje kao djecu u trku, a Zeka bijeli poželi sreću i osta na ramenu da zvrnda i šapće, ljubi te on, i neka je ljubi kaže Alisa začuđena i sretna, bacajući kornet pun konfeta, ……
Kada sve se ruši i revolucija se ceri, shvatimo jedno, da život ovaj koji dobismo na dar, u sebi krije tajnu, odgovor na nju krije se u srcima našim.
Biraj srcem.
Tačka, ne očekujmo, dajmo od sebe maksimum i on će naš trud nagraditi , zacijeliće naša izranjavana srca i vratiti nam duše na pravi put , a taj put je jedan i zove se
I S T I N A
Ako si pročitala moje misli ovoga trena i stigla do ove male velike TAČKE,
E rado ću da vrisnem
Tvoje ime da čuju svi znani i neznani junaci
Ljubavnici, sve drage žene i muškarci
koje znamo, koje nikada nećemo upoznati i one koji će putovati sa nama.
Onda uskoči u svoj đins , obuci đemper lijep, ravne cipele i prođi pored dva velikana, dva pelikana i reci , odoh iz ovih stopa da čujem
šta ‘oće da kaže na sav glas,…..
Autor / Mirsad Hadžiefendić
