Zadnjih dana nije moglo dramatičnije. I da se ništa slučajno ne dešava! Te u koicidenciji serijala kolumni Bijeli golub ponovo (ne) leti i pred skoro otvaranje muzejske postavke BijeliGplub u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici.
Piše: Sead Hambiralović
ZAMOR “MATERIJALA”…: Privodim dizajniranje, skela oko kuće- u toku rad na novoj fasadi, u prošlu srijedu u “Intragu” od premora zablokirao, cajtnoti i kod njih- u takvim uslovima ne radi se najzahtjevniji dio izložbe… STOP, PAUZA..!, nastavićemo za nekoliko dana. I pravac Gornji slap, nekoliko godina moja inspirativna pozicija. Pred zalazak sunca osvježen haj da uradim nekoliko fotosa. Jedna mlada družina sa loptom u vodi izvela nekoliko rukometnih poteza, kad ode lopta preko mostića i zaustavi se na prelivu prvog slapa…
POČETAK DRAME: Spakovaše se i odoše. Ubrzo eto radnika u oranž majici sa dugom motkom da je dohvati. Učas je uspio i kod mostića prolazeći veli:
– Vidi goluba ispod mosta..!
Zaintrigira kad ode. Između stepenika bio je uzak razmak i u polumraku bijelio se bijeli golub!
Otkud tu? Vjerovatno žedan sletio da se napoji. Pošto nije išla slana tražeći pijaću zavukao ispod mosta. U panici zbog brzog preliva našao se zatočen u polumraku ispod drugog stepenika, tik iznad vode.
Koliko je dugo tu? Nema mu spasa ako neko ne pomogne. Odmah sam se dao kako ga izbaviti.
Sa svih strana osmotrio poziciju koja ne može bit komplikovanija.
Nekako ću provući ruku između dva stepenika ali kako izvući goluba? Prije toga ako uspijem dohvatiti. A vjerovatno je i sasvim onemoćao i pitnje hoće li moći poletjeti…?
PLAN: Na Gornji slap uspeše dva mladića. Pozovem da priđu. Objasnim o čemu se radi.
– Može li jedan sići do restorana i zamoliti koju mrvicu hljeba i u čistu pepelnicu naliti vode.
Reklo bi se da su braća. Nešto mlađi klimnu i spusti se niz stepenice do restorana smještenog u hladovini tik do Donjeg slapa. Ni pet minuta kasnije eto ga sa plastičnom čašom punom vode i u kesici okrajak i kriščica bajatog hljeba. Taman.
Ispade problem kako čašu provući do zatočenog goluba. Jedino da mu odozgo izlijem jedan dio, napraviće se barica. I bi tako. Golub oprezno priđe i stade piti. Doljevao sam nekoliko puta. Onda iskrunio i kroz otvor sasuo mrve. Golub krenu kljucati…
Neka radost obuze a slijedilo glavno – plan kako ga izbaviti? Momci su stajali sa strane i sa zanimanjem pratili. Mahnem da priđu.
– Ja ću zavući ruku. Ako uspijem uhvatiti, jedan od vas sa druge strane čoška mostića neka zavuće ruku i od mene preuzme…
Ako ga uhvatim.
SLIČNOST SA IDINOM “NIMFOM”: Već sam imao iskustvo sa ćerkinim papagajem kada je izletio iz prijeratnog zvornickog stana. Odletio na balkon susjedne zgrade. Dijete u vrisak, valja pokušati uhvatiti. Haj liftom na susjedni četvrti sprat. Zamolio vlasnika da uđem na balkon.
Papagaj je stajao na šipki, a strepio da ne odleti. Prilazio sam tiho i, mic po mic, uhvatim. A šta se desilo dalje sa žutom “nimfom” nedavno je pisano.
GOLUB JE SPAŠEN: Jedva sam provukao ruku. Golub se malo uznemiri i odmaknu na kraj nevelikog mračnog prostora. Nije imao izbora: sa jedne strane voda, sa druge ljudska ruka. Brzo se opredijelio za spas.
Odahnuo sam kada sam blago zgrabio! S početka malo otimao i brzo umiri…
– Imam ga, a sad ti polako…- uskliknem.
Mladić je sa druge strane ispružio ruku.
– Prihvati- sad…!
Čim je golub prešao u drugu, stade se otimati. Zaću se klepetanje krila i prskanje vode. Sve jače i jače.
Potraja. Kad, haman se golub ote, zaklepeta još jače. Zaprska na sve strane, prhnu ispod mostića i odleti u visinu!
– Bravo, superrrr..!- uskliknem. Spašen je…
Pridigao sa nekom čudesnom radošću i usićenjem. Kad, vidim goluba – slijeće na zid nekoliko metara od Vrela. Još ako ga uspijem uslikati..!
U nekoliko koraka, trčeći, već sam na novim stepenicama i bacao poglede strepeći da ne odleti. Haman čekao da se sasvim primaknem. Odahnuo nakon dva tri klika- imao sam fotose! Za više- i samo što sam pomislio na video- bijeli golub odleti…
KAO NA MODNOJ PISTI: U stvari samo se spusti, sletje na podzidu do mostića na Gornjem slapu.
Zatečen sam ovom odlukom.
Čekao me.
Učas strčao niz stepenice. Prvo, još nekoliko fotosa, a onda uključiti video. To može biti krem cijelog događaja! I, gle čuda: samo što sam uključio video golub stade šetati tamo- amo kao da je na modnoj pisti. Snimam bez daha. Koliko bi moglo potrajati? Sigurno minut, i duže.
U jednom času golub zastade. Osmotri poziciju lijevo- desno, primače ivici zidića, zamlatara krilima i poletje. U blagom luku spuštao se prema prvom jezeru, zaokrenu u pravcu drugog, trečeg i četvrtog slanog jezera i izgubi se u daljini…
P.S.
Hvala svima koji su pomogli u spašavanju “pravog” bijelog goluba: braći Hodžić iz Zenice (jedan stažira na tuzlanskom UKC-u a drugi pred diplomskim na Medicini) koju su direktno pomogli, Ameli Selimović, kuharici iz restorana, nedaleko od Prvog slapa i spasiocu Lukasu Juriću na ovom radnom mjestu koga sam zamolio da uradi zajednički fotos sa mladim doktorima. A hvala i šefu servisa Genelec na Stupinama, Amiru Ostrakoviću, koji je lično i za svaki slučaj na sigurno smjestio kopiju videa…
______
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i GljivaMira, Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
