Kolumne

BIJELI GOLUB PONOVO (NE)LETI 804 EVO GA IZNAD PANONIKE, PA PREMA DRINI…

Sletjeće na Divič pored jezera i Gljivu Mira pažljivo spustiti na ploču iznad poznatog Kajak – kanu kluba. Nakon dugog leta iz Skandinavije simbol mira odmoriće u društvu prelijepih labudova i nastaviti dalje sa raspakovanim dječijim zastavama koje su 97. uradili učenici škola sa Tuzlanskog kantona. Nakon što napravi krug iznad nekadašnjih jugoslovenskih republika usmjeriće prema Istambulu, a s velikim razlogom nastaviti i spustiti u Antaliju…

 

Piše: Sead Hambiralović

Pihtija, pihtija i zaokružuje moguće velika priča kojoj je novi impuls dala priprema muzejske postavke Bijeli Golub u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici i nedavno u Tuzli promovisana mirovno- turistička, obrazovno – ekološka i zdravstvena inicijativa Drina je Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata Gljive Mira. A kao šlag prošlonedeljna posjeta delegacije novinara i turističkih radnika iz Turske u okviru dvodnevnog programa s ciljem promocije istorijskih, kulturnih i prirodnih ljepota Tuzlanskog kantona. I, primjeren slogan uz ime  Turističke zajednice TK, Otkrij i uživaj, a sve  u naslovu ULOGA ZDRAVSTVENOG TURIZMA i MEDIJA U RAZVOJU EKONOMIJE OVOG KANTONA, sa prezentacijom turističkih potencijala, potom specijalizovanih zdravstvenih ustanova Republike Turske, te potpisivanje memoranduma o saradnji Turustičke zajednice TK i Novinske federacije Turske. 

Ovo je centralni dio buduće muzejske postavke Bijeli Golub. Lijevo u krugu sa zahvalnošću imena arhitekata iz Norveške, Švedske i Bosne uključenih oko izrade idejenog projekta, kao i akademiku Ismaru Mujezinoviću koji je sponzorirao eksterijer- fotos desno, a poviše sastanci sa predstavnicima Diviča  kada je predstavljena ideja, potom sa Gradskom upravom Zvornika.

 

NOVI VIDICI I MOGUĆNOSTI: Dobro je propraćeno u medijima, a potaklo da prisustvujem radi nekih skandinavskih iskustava i alternativnih mogućnosti oko zdravlja. Prošlog ljeta promovisani su perfomansi Čovjek koji hoda bosOvog krenuće u spici sezone kada je na slanim jezerim najviše dijaspore.

Oko pušenja inoviran je slogan: Ove mi cigare, makar smanjiti..! Dileme su oko organizacije i pretpostaviti gdje i zašto zapinje. Na dobroj se adresi i sutra, između ostalog i o tome sa više alternativa.

A dosta se interesantnog “dramaturški” izdešavalo zadnjih dana i šta je u najavi. Vrijedilo saslušati vedriju priću od gostiju iz Turske. Zbog zgusnutog programa odustao da se na neki način uključim sa (pod)pitanjem kako razvijati turizam a nisi suguran hoće li sutra ovdje ili ondje zagužvati. Teško da idu zajedno turističke ambicije i ova naša gnjavaža od politike tako da prije svih treba liječiti aktere!

 

MAIDOV FOTOS PRVOG JEZERA: Ima taj autorski problem kad se zalaufam – ne mogu se stići. Pihtija i oko suvenira. Davno je u švedskom Örebrou urađena kolekcija razglednica Fredssvampen (Gljiva Mira), a u norveškom Bergenu, EU gradu kulture i turizma štampana moje dječije predstave Zašto sunce plače sa detaljem tužnog dječaka sa psom u čamcu, na kome piše Zvornik, koji plovi morem punom ratnih igračaka, a iznad sunce koje plače…

Naravno da sam svratio kod Maida Porobića zbog njegovog fotosa uz naslov kolumne da odobri ako dođe na red štampa. U konkurenciji bila moja dva i jedan dronom, odabrao njegov. Najviše motivisao da se autorski plasiram u tuzlanskom turističkom kompleksu, posebno oko knjige Panonika, priče sa slanih jezera. Vrlina je pamtiti i zahvaliti. Nije bio zato da ide njegovo ime, već navesti da su fotosi iz arhive.

U prošloj kolumni spomenuti neki pokloni od umjetnika i djece iz svijeta. Među dvadesetak su najnoviji Gorana Mulahusića i Nedžada Begovića.

MOSTOVE GRADITI TREBA: Dobro sam se osjećao na spratu hotela Grand sa mislima na neke godine: Kristalnu dvoranu gdje je promovisana Gljiva Mira, pa premijera moga predavanja Čovjek koji traži svjetlo, a

na ovom spratu, u Kongresnoj dvorani, moj Bijeli cvijet iznad puta. Kada bih doputovao iz Skandinavije ovo je bio moj inspirativni radni prostor za sastanke i pisanje, kome je poseban ton davala velika Ismarova slika. A neka nama zapada, ali i istoka.

Mostove treba graditi obale da budu bliže,

preko mosta se prijatelju ide po osmjeh i zagrljaj.

A kad se tamni oblak nadvije i zlo kad iz ljudi sukne

most je onda krhak da podnese i prve zime.

 

Zeto treba graditi kako trebaiskreni stisak ruke  temelj da bude. A onda nema te sile, najhladnijeg vjetra, niti zime koji most će da sruše… (Knjiga Novo sunce, poema Mostovi, S.H.)

_______

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK, GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com  

Na vrh