Kolumne

BIJELI GOLUB PONOVO (NE)LETI 800 “TRAŽE SE” Sifin sin i jedan fotos …

Da, krune se krune i stari Tuzlaci. Vrijedi pokušati da se nađe (i) taj fotos. Onda “akcija” oko još jednog…

 

U ovoj tuzlanskoj kući s lijeva, malo poniže sa druge strane bila je nekadašnja Željeznička stanica, kada je 58. našu familiju ugostio očev prijatelj sa suprugom a mislim da je njihov sin bio u “bešici”. Otac je dobio ponudu da pređe u opštinu, išli da vidimo stan kod Socijalnog. Ovdje na spratu noćili – začudo ne u Hendeku kod nene Zehre. A malešnom urezao detalj u maglama da je Sifina  supruga iznijela za doručak pleh vrele, rumene “polagane” sirnice. Prvi put vidio, kod nas bili zvrkovi i kako ko je motao

 

SKUCKANO PONEŠTO FOTOSA: Pisano ko se u Zvorniku ispriječio da “pređe”, a 92. glavnom albumu u žutoj kući, 3. ulaz  gubi se trag. Nešto malo skuckano od rodbine i prijatelja sa strane – jedan od najljepših vazda nasmiješeni otac pred Trijumfalnom kapijom poslat iz Skoplja…

 

Album “2” ostao je u Z-14,  komšije sačuvale. A šutnja u bivšoj firmi – u kancelariji nalazila novinarska i dio umjetničke dokumentacije zaključane u vitrini; u ladicama stola neke drage uspomene: naliv- pero čuvenog novosadskog majstora Aleksandra Deme o kome je objavljena priča i pelikan prijatelja Svete Čečarića. Sačuvao moje filmove – poslao poruku, ali kasno stigao. Sveto preminuo, filmova nema na tavanu prekodrinske vikendice (?!) A pisano o trakavici “da su nađeni”-  u kesi prazni koturovi i bez- veze još “nešto” znakovito – beli od nekoga tvrđen pazar… Odmahnuo, davno poručio iz Norveške: Uradio sam i bolje..!

 

Tek nedavno nadošlo da pitam u zvorničkoj Muzejskoj zbirci ima li išta od filmskih tragova? Znano je za davni filmTamo kraj opasne rijeke, dostupni kadrovi Otac na službenom putu. Susreti aluminijaša Jugoslavije, koji sam radio sa Mensurom Krndićem, među mojim koji su “nestali”… Sredinom osamdesetih išlo  o zvorničkoj kulturi, serijal Varošarije, u produkciji novosadske TV. Direktorica je obećala informaciju, a podatak da je na čelu SIZA- kulture bio Vojin Jovičić, najzaslužniji za osnivanje renomiranog  KUD-a Zarko Vuković – Pucar. Mogla bi se kontaktirati  pomenuta TV. Ako se ne nađe moguće je neko je od članova KUD-a sačuvao kasetu. A taman ispalo oko Filmskog kluba Birač, ona izjava  u kancelariji sa plakatom u pozadini jednog od festivala, te zgodna scena na Korzu pored Kasine kada prilazi Zoran Jovanović:

–      Seade, šta to snimate ..?

–      Enes Smajlović krenuo sa prvim filmom…(nakon rata sreli, radi kao inženjer u nekoj banovičkoj firmi – oženio, dobio sina…, op.a.).

A evo i dva friška fotosa – ništa bez Mostaraca. Juče u Intragu montažu radila Ida Dugalić. Mostarka, na vezi sa najvedrijim Hercegovcima, Željkom Vidić  i Elmedinom Balalićem. Ona pjeva – on svira, davno upoznali pored rječice Lepenice na haciendi Safeta Husejnovića…Koja radost da se čujemo, a u svom stilu Željka veli: Nikada se nemoj umoriti od ljubavi i muzike..!

 

DOŠKOLAVANA VEDRINA: Na jednom starom fotosu, nevjerovatnog ozračja i vedrine za vrijeme doškolovavanja u Tuzli lijepo u odijelima skoskani, nasmijani Hasan Imširović, legendarni direktor zvorničkog Univerzala, u sredini Sifo (prezimena ne sjećam –  pretpostaviti opštinski kadrovik) i s desna otac. (Pošto je bio visočiji, lijeva noga na stepeniku niže i desnom kao zakoračio – bravo za fotografa, vjerovatno iz Foto Bosne..! što se nalazila u uličici do Kapije, op.a.)                                                                  

 

Sifina kuća je prekrojena na više poslovnih prostora, a jedini stanar na dograđenom dijelu otpozada čuo da je sin živ. Ne zna prezime i “negdje” u gradu. Ostavio poruku, pa ako nekad svrati da se javi…Odužilo, pa da se pokuša i ovim putem, tel: 060 33 89 166.                                                                                               

 

A oko još jednog bitnog fotosa nikako da svratim na Sjenjak u onaj četvrti sivi neboder gdje je ćerka Mehe Šehića, davnog direktora Socijalnog. U mladosti igrao za Drinu. Urezao u pamćenju fotos na kome je sa ocem i još jednim igračem – na liniji gola pored četvtaste stative i mrežom otpozada. Ima dosta anegdota, pogotovo utakmice sa Slobodom, a ovaj zanima jer je otac po prvi put bez naočara, te  još jednog detalja i šire je priče.

 

Eh, sjećanja.., a tek kada se potkrijepe starim fotosima…

_________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK, GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com  

Na vrh