E pa, kako ko od slikara, pisaca, kompozitora, režisera, glumaca, pjevača… oko ambicija, slave i – nečega za “svoju dušu”.
Piše: Sead Hambiralović
Spominjan davni razgovor sa prijateljem Farukom Šrndićem i njegovo da bih više postigao da sam ostao samo slikar. Objasnio razlog da postanem višebojac, jednom tako precizirao arhitekta Jovica Marković. Ima podosta takvih, recimo Ismar Mujezinović a višak kad sam ga pitao (haj suho slikarstvo, pa film, romani, priče, gluma, dizajn, ilustracije…) oko crtanih filmova- ni malo la(h)ka rabota da treba naštancati na hiiljade crteža- sada lakše zahvaljujući savremenoj tehnici. Veli uživa u tome i na sjedeljkama rado pokaže prijateljima. A oko višebojstva posebna priča je Nedžad Begović, filmski pajdaš još iz davnih vremena. Haman svaki dan kao na traci na Fb ide njegov 3167, dah crte. Ovo je od juče, a neki dan s razlogom poslao ovaj vedri dokumenrarac, link: https://www.youtube.com/watch?v=5yFaYnKPgTA&t=664s
“NAPOLITANKE” ZA PRVO MJESTO: Moglo biti zanimljivo i ponešto moje – recimo, bio na svome (i) u sportu. Skoro da nema discipline koju nisam “znao”. U to vrijeme nije bila šala dobiti patike “harlemke” za prvo mjesto u trčanju i proglašenje za najboljeg igrača turnira u malom fudbalu u Banji Koviljači. I, pazi sad: nagrada kutija “napolitanki” koju je naš školski tim u slast pojeo u šinobusu u povratku, te onaj pehar za osvojeni stonoteniski turnir u Leirviku na norveškom otoku Stord- dvije najdraže sportske uspomene…
I pride korespodencija sa (ne)običnima- do onih sa najvišim titulama. Recimo za razmišljanje od Mirsade Hukić “da ništa nije zadžabe”- predložila da prenesem odgovor majci zašto se zadžabe toliko satirem… do najkraćih korespodencija sa Esadom Bajtalom- obično poruka da je dobio na mail kolumnu sa počesto komentarem u jednoj riječi: “Lače”…
POREĐENJE: Nakon kolumne o zdravlju Tunjo Jokić zadeverao – poredi sa legendarnim i neponovljivim Zukom Džumhurom (Kao i uvijek aferim! Pomalo “džumhurovski” ali za razliku od njega, u čijim tekstovima provejava prikrivena doza humora, tvoji tekstovi naginju više filozofskim promišljanjima…).
Vau, ako tako zaozbiljno misli?! Hvala i sjećanje da smo se onomad sreli u njegovom Konjicu. Bio je u žiriju Festivala amaterskog filma BiH. Neko je to pametno udesio u cilju razvoja filmske umjetnosti na ovom području- potpomogne njegovim imanom. I, pun pogodak: u konkurenciju je ušlo najviše fimova iz grada domaćina i odnesoše skoro sve nagrade! Za razliku od Zenice, Banjaluke, Sarajeva… po prvi put ostao kratkih rukava. Ali kompenzirao susret sa slavnim putopiscem – obaška sa Mirzom Idrizovićem koju godinu ranije u Zenici na večeri sa članovima žirija i Organizacionog odbora Filmskog festivala kada se ovoj peletarac pretvorio u uho šta pričaju Pjer Majhrovski, Asaf Džanić, Duško Dimitrovski… Bio na nebu kada su uslijedile pohvale za moj prvonagrađeni Na brdu iznad grada. Naročito od režisera serijala Hodoljublja i Teufika Tufe Bušatlića, sekretara Kino saveza… (Taj film je nestao u ratnom Zvorniku sa svim opusom od 11 filmova. I kada se ono hoće – zanimljivost o kratkom igranom Alma nije skočila – neke kadrove želio pogledati Hajrudin Šiba Krvavac i – ostade u opsjednutom Sarajevu…). Jedini je sačuvani i Tufo vratio prve prilike 97. godine.
Kada je Zuko čuo da sam iz Zvornika s prve će oko imena Karakaj koji se pročuo po Energoinvestovoj Tvornice glinice Birač. Da je to turska riječ koja se pogrešno izgovara i piše. Ispravno treba “Karakej”, u prevodu crna stijena. Bila na krivini pored magistralnog puta. S druge strane nekadašnja Vezionica (sada neki trgovački centar) nedaleko od graničnog prelaza. A gigant jugoslovenske aluminijumske industrije, sa preko 2,5 hiljade zaposlenih, riješio oko polovine druge nacionalnosti zbog ratnih dejstava i promijenio ime u Alumina…
Novinski tekst iz “Bergen Tidende” kako slikar Eduardo Ibanez uručuje svoje platno- poklon osnivaču projekta GljivaMira. Planiran je za muzejsku postavku a od strane policije za vrijeme uviđaja predloženo da se original ipak premjesti na sigurnije mjesto…
OVO NIJE FILM: A ono što se desilo u četvrtak nije film, već zbilja nakon nove, treće “sofisticirane” provale moje kuće. Prve, prije nekoliko godina sa porukom na sred parketa sobe na spratu; druge, nedavno kada je na radnom stolu ostavljen znakoviti lanac. Ovaj put- dovoljno šta sam zatekao s ulaza uz stepenice. I definitivno otpalo na prvom uviđaju da je ulaženo s balkona! Pošto neki vele da nema brave koja se ne može otvoriti– kao “zamku” brzo riješio kako ću prisloniti poveći stiropor sa unutarnje strane staklenih vrata i dvije flašice sa markiranim pozicijama. Kada se vrata otvore stiropor će pasti i flašice pomjeriti ili razbiti. Zatekao jednu, druga ispod prvog stepenika, a stiropor maknut uza zid.
Teško da je provalnik zaboravio sve ostaviti na istom mjestu, vjerovarno k znanju i njegova “rola” sve zanimljivija. A odustao od prve varijanete zamke da namontiram kantu vode iznad i ne komplikuje zbog zaredanih niskih temperatura. Moglo ispasti sa crnim humorom: tako mokar, recimo dobije upalu pluća, pa se ganjaj po sudu i još zatraži odštetu (Ima toga u Skadinaviji u lopovskoj branši– ne smiješ taknuti u po svoje kuće, niti zaružiti- mogao bi se prepasti i tužiti..!, op.a.). Šalu na stranu i- važan detalj: sve odigravalo pod jakim reflektorom uperenim sa stuba susjedne kuće na balkonska vrata i prizemlju, plus dva video- nadzora..!
RAZLOG I KO JE IZA? Moguće brka planove nakon odbijanja ponude da se kuća proda i uhodonog biznisa nadogradnje spratova. Ili, da to moje nije na liniji ovdašnje politike. A sve politike ovoga svijeta eto dokle su dovele- do najcrnjih prijetnji čovječanstvu..! Pa ako “smeta” (i) postavljanje simbola mira svake druge sedmice na balkonu najkomšijskije zvorničke ulice, dar učenika jedne švedske gimnazije, i kada se otvori muzejska postavka Bijeli Golub sa specijalnim programima– valjda zavrijediti da bude od opšteg interesa – tu više nema lijeka. I za vjerovalo ili ne: kome to u dva komšijska grada predlažem program neke nade i svjetlijih mogućnosti – Drina je Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata GljiveMira ?! I koliko bi ova inicijativa, van politike i centara moći, mogla pogurati mirovni proces, turizam (i zdravstveni!), obrazovanje mladih, ekologiju, biznis…– šutnja na obje strane?! Plus nagrađen u pooo Tuzle tako što me jedan tri puta kurvinjski s leđa marnuo što sam mu biciklom iz nehata parnuo auto na trotoaru pored znaka zabrane parkiranja! Dovoljno (o)pisano oko udruženog poduhvata spašavanja prvooptuženog, onda ujed psa lutalice pred UKC-om, a iz više razloga odustajanja od tužbe Grada za naplatu odštete. I ne ponavljaju ostale gorčine zaredane još od prvih dijaspornih dolazaka…
A u rodnom gradu prijetnja od neke “linije” i nikako da puste na miru. Spominje sa dva fotosa u kolumni, link: https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-606-bundavici-poklonjena-zvornicka-bundeva/
P.S. Nakon Dejtona imao prve neugodnosti prije skoro dvije decenije tokom Susreta zvorničke dijaspore Biti u svom gradu. Komandir policije otsutan- primio zamjenik, mlađahni Mladen Kojić, kome sam predložio kako ćemo malo drugačije riješiti prijetnju na stepenicama pored Doma zdravlja. Poslušao, za par dana riješeno.
Trebalo da je istih godina i sadašnji zamjenik komandira Nenad Vukotić koji je obećao kako će se oko provale… A poruka “režiseru”: i ja sam neki taj ali neke druge branše. I da je u toku zašto stao s desna sa postavljanjem eksponata o razvoju projekta GljivaMira? Hladni zidovi, nekoliko ljepila džaba probao, pa ću nastaviti kad otopli. Ako već toliko zanima šta sve delam – niže su reference ili klikne ime na Google. Ili da narednog dolaska ljudski porazgovaramo u šetnji jednom od tri (pre)ostale zavičajne staze, Mejdanom od Mosta do nekadašnjih Hukova. Eventualno vrati onaj plastificirani švedski plakat. Za uzvrat pokloniću mnogo bolji mirovni “suvenir” kojeg sam onomad dizajnirao u Bergenu, EU gradu kulture i turizma…
*** Naslovna fotografija – jedini sačuvani film Seada Hambirlovića. Prošle godine producent RTV TK Robert Andrejaš obećao da će pomoći da se prebaci na novu tehniku. U ideji je dosnimavanje nekoliko kadrova, ali nikako da se stigne.
____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK, GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
