Prije nego o postavljanju prvog “tipla” ovo je kao uvod: U prošlom životu na koricama knjige moje/ Omerovo predskazanje stoji:/ sunce bez sjaja iznad djece/ što u čamcu papirnom plove,/ oblak veliki zamućen i bijeli golub u njemu. (…..) Šta se umjetniku desilo/ na kraju će se reči-/ ostade njegov bijeli golub/ koji na moj prozor sleti. (poema Bijeli golub u knjizi Novo sunce, S.H.)
Piše: Sead Hambiralović
Pisano o konceptu muzejske postavke Bijeli Golub. Sa ulaza na drugi sprat moje kuće planirao da prvi eksponat bude o simbolu mira i stradnju poznatog ilustratora. Sa bušenjem rupe za “tipl” izistinski krenuili su radovi u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici. S proljeća je raspakovan i “iznesen” dio eksponata koji je dovezen šleperom iz Švedske. Vrelo ljeto je zaustavilo poslove- jedino je balkon zaokružen sa Bijelim golubom u zraku koji su poklonili učenici Tullängsgymnasiet iz Örebroa i postavlja svakog drugog vikenda kada sam u zavičaju. Nedavno nadošao oko “dramaturgije”: simbolično uzlileće- slijeće na balkon. Kada gosti dođu okreće se da je u “toku” šta se razgovara sa gostima…(treći fotos).
UGAJGULJENO LAČE
Novi komšija Tomo imao je bušilicu. Dogovoreno da on izbuši rupu za tipl. A nećkao i da bude uslikan. Pretprošlog vikenda pljaf- Tomo i supruga otišli u Ameriku gdje će prezimiti i nazaj na proljeće. Haj pitaću vodoinstalatera Milana Munju- rado bi, ali nema bušilice. Sinulo da svratim kod Envera Gutare ako nije otišao u Austriju- pomislio na Kuli za vrijeme uobičajene šetnje. Zaustavi se neko auto. Sa suvozačeve pozicije zove Esad Ćape, jedan od dragih (pre)ostalih Zvorničana koji je lijepo skoskao kuću na Fetiji. Godinama nikako da stignem na kaHvu…
Naravno da ima bušilicu, ali dogovorio sa Amirom Krojaćem da idu na jezero kod nekoga u Sopotnik. S razlogom i iz poštovanja izostavljam poznatiji i ružni nadimak. Beli dat iz zavisti što ima zlatne ruke i vaserijske “klikere” u glavi- za primjer kako se uklopio u Tuzli, pa jedno vrijeme otvorio firmu, pa glavni u svojoj zgradi. Ljetos nadzirao oko fasade, svojim rukama ugajgulio (od Adila Hajrića “preuzeo”) stilizovani roštilj, potom sto sa klupama i ogradicom takođe ispalo lačeee (Esada Bajtala je, ponekad pošalje najkraći komentar na svijetu za neku od mojih kolumni). A posebno za nezaborav Amirova mirovna uloga oko jednog bezveznog slučaja. Sa moje strane jedini uslov: NE scenografija neke kafane, tačno u 12 Mejdan pored mosta i biće riješeno za minut! Sa prigodnim tekstom objavljena tri fotosa, a zasebno u krupnom planu najljepše ispao Amir sa pozadinom modre nekadašnje naše Drine..
Povešće i suprugu koja kuburi sa zdravljem- brižnijeg muža do sada nisam sreo! Iz Tuzle eto ga za sat da ga “pokupi”. Ponekad sam brz i praktičan u razmišljanju: pretpostavljao da će Amir natrag pred marak, neka Ćapeta ispusti na Čauševcu i za minut je kod mene.
DESET SEKUNDI POSLA
Oko njegovog radnog dijela sve je završeno dok se izbroji do deset. Kada sam okačio zlatni okvir sa poemom i Omerovom ilustracijom bolje nije moglo! Svoji i – välkommen na reflektorom obasjani balkon..!
Pošto je ispalo neplanirano malo je procedura posluženja poremećena- namjesto kiflica –vafle i krunski čaj sa Kule. Pomiješani čubar i nana oduševili- eh, tek da je bilo i mente koja se zbog vrelog ljeta nije mogla naći. A Ćape nije imao ništa protiv da se zamotaju dva zvrka bundevare i pride tegla džema od smokava za uspomenu– ljetos ubrana u dvorištu otpozada kuće.
P.S.
Oko nadimaka u zavičaju rijetki su koji nisu imali. Mojih 4-5 bili pa prošli, mnogima zastalno ostali- nekima u komšiluku i školi kumovao. A poodavno, kada je u Austriji sniman film Zvornik, dalek i drag išla je panorama sa nabrajanjem mahala od Zamlaza, Bajra… pa do Vidakove njive i nadimaka. Išlo je sa kraćim odlomkom iz moja Dva splavara mala dok su naša djeca na sceni u polukrugu kolutala očima (poznato da bolje znaju njemački, švedski, engleski…, nego maternji jezik, op.a.). Neki nadimci su izvedeni zbog karatkeristike na tijelu, drugih osobenosti ili zanimanja- recimo Jovo Bojler. Ako bi se birali sa najviše anegdote među prvih tri svakako je golman Jahija Tica. Na zadirkivanje nakon utakmice Sloboda- Drina, kada je fasovao peticu, ljut je odbrusio: Pa nisam ja tica kad ti ga zabije u same rašlje..!
· Utorak nastavak kolumne 565: Nije vijest ako pas ujede čovjeka, već obrnuto (2)
________________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
