I ne reci da se ništa slučajno ne dešava
Piše: Sead Hambiralović
Nakon što su zglajzale prepone odlučio kupiti “novi”- polovni bicikli. Problem lijeva kada sjedam u taksi- biće lakše svaki dan lagano do slanih jezera. Prošle godine to biciklo ispade baksuz – pažljivo vozio trotoarom ali sam morao stati- natakarilo se parkirano auto baš kod znaka zabrane (?!). Pošto je u toj ulici jako gust saobračaj, sišao i pokušao se pažljivo “provuči” između auta i ograde. Mic po mic, ali se zaglavim kod desnog retrovizora. Pljaf, na tri mjesta nehotice korpom parnuo auto. I koja drama pa je sve završilo nesvakidašnjim sudskim epilogom. Evo na znanje sabraći dvotočkašima šta ih može snaći i je li vredniji život bicikliste u usporedbi sa nj.v. autom..!!! https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-547-hvala-akterima-udruzenog-poduhvata-spasavanja-prvooptuzenog/
HAJDARBEGOVIĆI
Mir na Vahidinom i Fadilovom licu, tako od prošle godine stoji u naslvu knjige Panonika, priče sa slanih jezera. Sada i pride zapazio: božanstveni Vahidin osmjeh i vedrina, a na Fadilovom duboke dubina. Pored supruge u invalidskim kolicima “isti” kao prošlog ljeta kada smo se zadnji put sreli. Jak, pun dvodecenijske brižnosti i ne posustaje u nadi da će stati na noge. Kod njih novost da su promijenili mjesto na drugom jezeru. Sada u vodu “silaze” stazom predviđenom za invalide i lakše. Šta ima kod mene nova, pita Vahida?
Fotosi sve govore- koji prizor na tuzlanskim slanim jezerima. Ne, ne nije prizor tužan- nešto je ovdje uzvišenije u pitanju, a nema potrebe ponavljati stereotipe. Uzdahnuti i neko vrijeme otšutjeti sa mislima naširoko…
Velim da mi je taj dan poseban jer sam po prvi put odlučio učestvovati na tuzlanskoj Biciklijadi. Zarana se prijavio, odmah odjenuo učesničku majicu i stavio na guvernal broj 2012. I- i pravac Panonika kroz kružni tok kod MUP-a, o kojem sam neki dan pisao. Za sat ipo počinje, tamam da otkvitam moju rutinu- bosonog pored prvog, drugog, trečeg i na četvrtom privanje i mojih 7 dužina. Ovaj put neću, već nakratko na Gornji slap na jaki mlaz neka leđima “izbuba”, potom na biciklo parkirano kod prvog ulaza i pravac Stupine gdje je start.
– Oh, kako bih volila imati majicu sa Biciklijade…- skoro će Vahida molećivo.
– Dobićeš..!- obećao istog trena.- Javim…
Podaleko da odem do prvog ulaza gdje sam raširio prednju stranu majice i prebacio preko guvernala na parkiranom biciklu. Prođe glavom Zlatko Berbić. Jedan je od pokretača Biciklijade. Neko vrijeme bio na čelu Biciklističkog saveza Bosne i Hercegovine. Poslaću poruku ako može jednu zbaviti i uslikamo pred start sa Mirsadom Jusićem koji je sada na čelu Biciklističkog kluba Tuzla.
. . . . .
Mediji su lijepo propratili Biciklijadu sa preko 4 hiljade učesnika, a više na Google ili YuuTube, ukucati 12 Biciklijada u Tuzli.
Naravno, Zlatko je donijeo majicu. Predložim da on preda. Pretiću poslovi i sprema se na neki poduži put. Zamolio da prenesem pozdrave Vahidi i Fadilu i pojednostavimo – ja obavim.
Eto, kako se sve lijepo i brzo posloži. Sitnica je to- ispade krupnica i koja Vahidina radost. Uradio sam više fotosa. Fadil moli da pošaljem koji. Naravno, naravno, a nema potrebe za majicu zahvaljivati.
BIJELI BICIKLO
Nakon tog groznog slučaja na ulici dugo sam tražio drugo biciklo. “Težak” sam kada kupujem nešto važno jer treba biti po mojoj mjeri- nikako sa puno brzina, s korpom, da ima kontru i pod obavezno bijele boje. U poznatoj prodavaonici kod dvorane Mejdan bio sam ublizu odluke. Haj nabaviće još tipova. Moje zakeranje odužilo se do proljeća i prelomio. Kad, prodavnica preselila u Miladije. Odem, opet nisam bio sasvim zadovoljan i to ti je. Sat kasnije nedaleko izloženi polovni, spazim ono koje sve vrijeme tražim, dobro očuvano i stare tipe, u biciklističkom svijetu ranga mercedesa.
U nekoliko minuta je obavljena trgovina. Narednih dana nakitio sa tri malešne naljepnice GljiveMira, tri spočetka na kosoj šipki i veća otpozadi kao neka registarska tablica. Napokon spreman priključiti organizovanim sličnima.
A “znao” za bicikl još sasvim malešan kada sam probao ispod šipke amidže Husejna. Sa Alijom Ćorićem prvi t/r od Zvornika do prekodrinske Loznice i počastili u prodavnici mliječnih proizvoda jogurtom i “četvrtkom”. Od prvog regresa kupio crveni poni, a u prostorijama Filmskog kluba u prizemlju, nasuprot šahovskog, taman bilo je mjesta. Za vrijeme oslobođenja/okupacije rodnog grada pljačkaši opuhaše sve- ode i poni, a najžalivije filmova…
A poduga je priča koliko je biciklo značilo u Norveškoj i Švedskoj. Sa brojnim zanimljivostima i anegdotama- neke opisane. Jedan se našao i u novimama, a onaj sponzorski najpoznatije marke poklonjen je u Leirviku na otoku Stord sa 21 brzinom. Prilikom premještaja u Bergen stvari su prevezene kombijem i koja čast- lično moju familiju premijer Harry Herstad – recimo bilo usput pošto mu se vila nalazla na Stordu. Špartao je taj moj bicikl EU gradom kulture i turizma a poslije nekoliko godina valjalo je dalje- vozom do švedskog Örebroa– nakon dva mjeseca ukraden…!
P.S.
Zbog sve masovnijeg rekreativnog biciklizma zabrinula se auto i farmaceutska industrija. Statistike im ne idu na ruku i to je duža tema. A doklikniilo nakon susreta sa Zlatkom Berbićem i Mirsadom Jusićem šta bi moglo ako mogne. Jutros poslao nešto maretijala da malo izuče pa da se sretnemo narednih dana.
_____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK u Engleskoj, Bolja Tuzla; Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com