Bijeli golub ponovo (ne)leti 548- LAMPA SA BANJE “PREŠLA” U GLJIVE

Dijeli

Tweet

Dijeli

Dijeli

Email

Evo poviše Tuzle još jedne simpatične turističke atrakcije. I sa objedinjenima sa zvorničkom ponudom “glede” mirovno- turističke, obrazovne, ekološke do zdravstvene sve “navija” prema Novom Međugorju. Povremeno najavljivano i ni slučajno da je  ubleha..!

 

Piše: Sead Hambiralović

Kobiva postao sam „istraživač vedrina” na licima posjetilaca slanih jezera. Neki dan haman će krenuti nova priča- austrijska adresa, a naše naše je gore list. I novost da sam odnedavno krenuo „zalaziti” (i) u okolinu Tuzle. Oko Zvornika je znano sa utješnim da su dovoljne one tri (pre)ostale najvažnije zavičajne staze.

 

 

BOŽO DA GA ŽELJA MINE

Pisano o „ažbahi” koja se ukazala na jednom brdu, a naravno da sam zastao da popričam sa vitalnim penzionerom Božom Barukčićem u čijem prelijepom dvorištu u Plazuljama na Orašju naredano lijepih i vedrih rukotvorina koje dela sa bratom Stjepanom. Poveliko dvorište ošišišao „nulericom”, trava nemal kao na egleskim stadionima. Centralno mjesto zauzima zgođušna fontanica, pored malo dizajnirano dječije biciklo, pa ovih i onih životinjica, patuljak od skoro metra… Posebno je zanimljiv „(h)istorijat” crvene gljive ispod čijeg klobuka se smjestila koka, haman na jajima ispod koje samo što se pilići ne izlegu…

Lijepo, vedro, a u budućnosti možda bude i neke fajde. Jedan od eksponata braće Barukčić.

 

Nekada je klobuk bio zelene – to su one lampe što su se davnih godina nalazile na Banji – odslužile svoje i zamijenjene modernijim. Našao na smeću i prefarbao crvenom sa bijelim tufnama i evo gljive sličnog dizajna kao logotip one moje. Sa norveškim arhitektama Kolinom Anspachom i Arnoldom Holmedalom dugo smo vijećali oko crvene – jeste otrovnica, ali ljepše izgleda. Prije neku godinu ipak sam nadošao da „pređe” u sasvim bijelu. I eno je na „registarskoj tablici” otpozadi blatobrana sa još tri sasvim male na šipki moga novog bijelog bicikla.

Bijeli golub ponovo (ne) leti 78/ 205: NOVA BOJA GljiveMira

 

Prolaznici zastaju, slikaju – neki ibrete da se Božo igra kao malo dijete… Svako zašto ima svoje zato –  nije bilo uslova za igru dok je bio malehan, pa da ga želja mine. Pa i radi unukaaa razasutih po svijetu kada dođu…

 

 

ZINU I SELIMA ČEKAJU SJEMENKE

I da se svede oko sjemenki bundeva sremenduša. Pisano, a u 9.00 ispuniću obećanje da Selim Bešlagić na prvom ulazu Panonike ostavim 4 preostale nakon što se vratim iz Zvornika. Zatekao još toliko – ukupno 8 i riješen iznenadni „problem”. Zaboravio na predivnu haciendu Safeta Husejnovića pored zlatonosne rječice Lepenice sa povelikim imanjem gdje nema kojeg voća nema (pisano o belaju sa „podvaljenim” dijelom stabala za plantažu trešanja), udesio dva staklenika, pa i bazen za koji dovlače so sa Paga. .

 

U prvoj varijanti haj neka popolovi sa Selimom. Javila se Zina Mujako da će „kontigent” „podići” njen zet Esko. A Sajo je uvijek bio laf  i poručio neka ona uzme za sebe. Zina radosna zahvaljuje i beli je stručnjak da nije kasno da se sjeme zasadi jer brzo nikne ali ga se mora pripaziti od vrućine i jakog sunca. Dakle, ostaviću dva paketića sa po četiri sjemenke sremenduše i po jedna pride za pitu „bundevaru”.

 

 

A ZAŠTO DA NE NOVO MEĐUGORJE?!

Lijepo je bilo na Orašju sresti i Miju Markovića. Nekadašnjeg vozača autobusa u tuzlanskom „Gradskom”, sada u splitskom „Prometu”. Naredalo godina otkako je započeo kuću, sada finišira preostale radove. Sedam sati autom nije malo, ali ne pada  teško jer- zavičaj je zavičaj! I zamolnica da se u Kaštelu raspita za Željku Treselja i eto moguće nove priče. A oko najavljene o rekordu na Gornjem slapu fotosi su tip- top ispali, a malo je  zapelo oko slanja par podataka iz dijaspore da se uklopi u tekstu. Pa i oko „tajminga” kolumni i – s mjerom i neka čeka na red..

Na kraju oko „objedinjavanja” zvorničko – tuzlaskih mogućnosti bilo je nekih najava. Posebno oko turističke „razmjene” vikendima. Na Panonici na hiljade sa plaćenim ulaznicala, plus ležaljke, suncobrani, restoranska ponuda, suvenirnica, dupke puni parkinzi pristiglih sa svih strana – naspram skoro puste plaže pored Drine, jezera, na Kuli,Diviču i Kušlatu poneko, pa Kozlučki, pa Vitinički kiseljak…

U majkinoj Tuzli moglo bi što – šta da bude bolje i naredni put spomenuti decenijski „problem” koji nikako da se riješi, a u očevom Zvorniku ibretim oko jednog još banajnijeg.

A oko eventualnog zakolutavanja našeg Novog Međugorja najviše je do naaas. U hercegovačkom moglo reći da je „upalilo” na neviđeno, a za ovo naše, valjalo bi još svašta nešto i dobro zasukati rukave.