Kolumne

Bijeli golub ponovo (ne)leti 540 – (NE)OBIČNI PROCES, IMA- NEMA SVJEDOKA?!

Kazna podjednaka “uslovna” za izazivanje javnog reda i mira, a za “glavno” oslobađajuća presuda

 

Piše Sead Hambiralović

 

Za sve je kriv ovaj auto, pa još pored znaka zabrane parkiranja na trotoaru (?!) prometne ulice. Ko bi se usudio – biće da se imala debela “zaštita”…

 

PRVI ČIN NA TROTOARU

 

Žureći na fizikalne terapije morao stati jer je od auta bio zapriječen prolaz. Sišao sa bicikla i mic po mic pokušao proći s desne strane do ograde. Zaglavio se kod retrovizara i iz nehata od korpe ostale tri kratke parnice na limu. Vlasnik auta je dotrčao i osuo: Zašto si mi namjerno ogrebao auto? Nisam namjerno! Zato ćeš platiti 5.000 KM?! (na brzinu htjelo se i “zaraditi”- kasnije doznao da pasta za saniranje sličnih parnica košta 5 – 10KM, op.a.). Zar je tvoj auto važniji od moga života?, upitao sam. Kad sam pokušao nastaviti zapriječio je prolaz. Nakon katkog naguravanja s leđa zadao dva udarca u predjelu glave i vrata, a “završni” napenalio u stražnjicu! Ni slučajno uzvratiti na javnom mjestu- u šoku se otrgnuo sa mišlju: “bježati, ovdje se glava gubi..!”. Nakon 20-tak metara primijetio da mi je sa korpe spao ruksak sa telefonom, novčanikom i uputnicom. Vidio vasnika kako podiže moj ruksak i unosi u radnju. Morao sam se vratiti!

 

 

DRUGI ČIN PRED RADNJOM

Iz opreza da ne napavim grešku i uđem u radnju, s vrata: Zašto si me udario? Nisam te udario (gleda u oči i laže, op.a.) Zakuni se! Nisam te udario. Zovi policiju…(to je sve što sam rekao, op.a.)

 

Čekam ispred radnje. Nakon 10-15 minuta dolazi očigledno pijan čovjek sa velikom plastičnom flašom piva: – Ja sam svjedok da te nije udario..!

 

Sve bilo jasno ko ga je nazvao. Dolaze dva policajca, ubrzo shvatiti kao “prethodnica”, a kasnije službenik za uviđaj.  Pijani čovjek ponavlja policajcima laž a jedan naređuje da se udalji bez legitimisanja. Onda ide za njim i vraća se tek za oko pola sata (?) Drugi policajac rezignirano prokomentarisao  “da je ovdje sve jasno”. Dozvolio da snimim auto na drugoj strani ulice…

 

U čekanju službenika za uviđaj, dolazi otišli policajac i sa vlasnikom auta, sa kojim se zna “iz viđenja” (izjavio na ročištu, op.a.) odlazi da nešto premjere oko pozicije auta. Još “vruć” šta se desilo, a radostan da sam “dobro prošao”, jer  samo da sam koji centimerat nogom više udaren u oštećene pršljenove L1 i L2 ostao nepokretan!  “Impresioniran” kako sam “stručno- kontrolisano”, skoro meko otvorenom šakom marnut po vratu i  glavi da ništa nije puklo, a sasvim jako opalio u stražnjicu pa je spao ruksak. Predložio sam da se ne ganjamo sa zapisnikom, da uđemo u radnju i vratim tri udarca. Policajci se začudili, a jedan: Ovakav slučaj nismo  imali…

 

 

KO OVDJE LAŽE?

Onda je došao čovjek za uviđaj, uradio zapisnik, snimio auto, a ja u Hitnu, pa na UKC na rengen. Pred kraj radnog  vremena donio mišljenje ortopeda. Srećom nije bilo loma, niti tragova od udarca nogom jer je imao meke ljetnje patike. Pitao trebam li potpisati  zapisnik, rekao da nema potrebe (?)

 

Ujutro otišao kućnom ljekaru koji je predložio psihijatra. Pored očekivane traume i logičnih posljedica koje bi se mogle dokazati- zadnja dramatićna zbog ove kolumne koja je trebala ići u prošli utorak pred najavljenu Rezoluciju o Srebrenici jako lošeg “tajminga”. Zbog svega “nakupljenog”, ratne prijetnje, kilavljenja sa Tuzlom i Zvornikom (Divič) o čemu je pisano, iscrpljujuće sedmodnevno pisanje kolumne gdje će svaka riječ biti pod lupom i kada sam osjetio “znake” u lijevoj strani mozga zatražio pomoć. Išla je alternativna objava, a javno se zahvalio dr. Senadini Kamerić i sestri Adisi Jahić Stanković na brzoj inervenciji. Još nisam “fit”, a imao tamam toliko snage i volje da za vikend odem u Zvornik da  “Bijeli Golub”, poklon jedne švedske gimnazije napokon poleti s moga balkona…

 

Danas u 8.30 je kontrola, a najgore je spoznaja ponižnje na javnom mjestu i gađenje na samu pomisao šta se desilo. Vrijeme sve koliko- toliko liječi i neke lične “terapije” bez lijekova. A nikako neda mira  KO OVDJE LAŽE?  Zar nije bilo dovoljno dovođenje lažnog svjedoka, kojeg policajac pod zakletvom prešućuje. Tražio sam od sudije da se i prvooptuženi zakune da li govori istinu – odbija?! Imao sam protiv sebe prvooptuženog, sudiju i svjedoka- policajca koji prešućuje neoboriv dokaz, onda šta on ima tražiti prije dolaska službenog lica za uviđaj? Uzalud se žalio Službi za policijski kodeks. Dok sam predavao neko je iskreno dobacio “ko da će kolega svjedočiti protiv kolege!” Onda zašto nije bilo fotosa auta na ročištu i pisarnici, pa sam dao moj snimak, a krunski na početku ročišta kada je prvooptuženi doznao da sam iz Zvornika, slavodobitno uzviknuo da sam mu psovao tuzlansku majku i vrijeđao. Ima li to logike – moja majka je Tuzlanka, Kunosićka iz Hendeka!

 

 

VELIKODUŠAN PRIJEDLOG                                                 

Pošto nema svjedoka – u tih pola minuta naguravanja + do 5 sekundi za tri udarca prošlo je bar dvadesetak vozila, možda neko pročita i htjedne javiti. A nisam se vratio u Bosnu da se ganjam po sudovima. Onaj prijedlog što sam dao u žalbi haman razljutio kantonalnog sudiju – ovaj je “gospodski” i bez te neobične “kupovine” da bude minimalna kazna. Prijedlog da “producent” bude Emil Milkunić, koji je uradio uviđaj. Predajući nalaze sa UKC-a, koliko – toliko umiren da nema lomova, spontano rekao umijem praštati…). Neka dogovori kratki susret nasamo sa prvooptuženim na Korzu pored murala Ja volim Tuzlu ili kod Donjeg slapa na Panonici. Disiplinu laganja je sasvim savladao a predložiću da proba i Ho'oponopono – tehniku koja riješava sve probleme sa 4 čarobne misli: “Žao mi je”, “Oprosti mi“… preostale dvije reči ako se vidimo i još nešto ekstra. Očigledno je ponešto propustio u vaspitanju i da nije u redu s leđa kurvinjski udarati čovjeka od 71, koji može biti otac!

 

Haj na ročištu planirao pokloniti 3 zadnje knjige nadajući da će se izvinuti. Malo sutra, toliko talentovan oko laganja i iznosi novu laž! A ko sam uopše  među ljudima, uskoro ide reportaža sa jedne tuzlanske destincije koja podsjeća na moju Kulu poviše Zvornika, obaška Panonika. A ko sam na ulici bio sa tim nesretnim starim biciklom mogu potvrditi studentkinje  Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Tuzla, pogledati pismo na linku: Bijeli golub ponovo (ne) leti 451: SASVIM (NE)OBIČNA SRETANJA

Tuzla je (i) turistički grad. U vezi kolumne:https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-531-turisticka-radionica-i-realnost/ , fotos sa odsjajem murala Ja volim Tuzlu i gdje je u ideji neobični susret.

 

KAD JE SUDSKA KAZNA NAGRADA                                 

Koliko znam sudska kazna treba da je prevencija- u ovom slučaju NAGRADA! Uzaludna je bila žalba Kantonalnom sudu u Tuzli, glat odbija kao neosnovana i potvrđuje izrečenu od Općinskog  suda. Ako se za 15 dana ne realizuje velikodušni prijedlog ide pismo nekima iz javnog života sa molbom da pomognu ko može institucionalno biti zainteresovan za ovaj slučaj. Poligraf je pouzdan u preko devedeset odsto slučajeva, ali nije dokaz na sudu. Ovo će biti nešto drugo i da se vidi šta tehnika kaže, a još važnije neke od ostalih naših specijalizovanih struka. Naravno dobiće svu dokumentaciju koju imam sa akterima u “udruženom” poduhvatu spašavanja prvooptuženog!

 

E pa, tokom okupacije- oslobođenja Zvornika nije smio taći ratni zločinac jer mu je tako naređeno kad je dobio zadakat da me odveze u hotel Jezero, ni dva Arkanovca sa uperenim automatima u leđa kada su doznali ime – a jedan kada je na komodi vidio naslovnicu moga lista sa Subotićem i Ivanovićem, direktrima “Glinice” i prekodrinske Hidrolektrane savjetovao “da ne bi smeo ostati u stanu…”. A eto šta sam doživio u po Majkine Tuzle, turističkog grada! I božija pravda da prvooptuženi tako izleti na ročištu i sasvim razotkrije. A sudija ni “mukaet” za novu laž- kooo naše pravosuđe… Hipotetički kako bi američki sudija, garant da u sudnici “vratim” udarce i objave novine. Što ne bih – taman što bi tako presudio.

 

(Ključni problem bosanskohercegovačkog pravosuđa je nedostatak sistema koji bi konzistentno pratio sve promjene i imao pravovremene reakcija na te pojave, dok se istovrjemeno pravosuđe suočava sa korupcijom, smatraju analitičari…, Radio Slobodna Evropa, op.a.).  

 

Čovjek je uvijek (i) na dobitku često naš kolumnista ističe lične primjere, a posebno je znakovit nedavni susret sa novim biciklom na Banji, međunaslov DA NE KVARI RASPOLOŽENJE, sa Brankicom Mešković i njenim prijateljima, https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-533-evo-ga-sa-tablicom/  Onda u Zvorniku sa Amirom Ćorićem  da je čuo za ovaj slučaj i da vlasnik auta tvrdi da je sve  izmišljeno (?!). Na fotosu kako je  priča stigla do Skandinavije, i o novom biciklu, koju je prenio magazin Šeher Banjaluka na dvije strane… 

I pride sumnja ko bi u ovom slučaju mogao stajati oko “zaštite”-  jeste ili nije “prezime” prvooptuženog u vezi? A što se nije htio zakleti da me udario, može biti ključni razlog jer sve se desilo prošle godine na drugi dan bajrama..!

 

P. S.  

Naravno, tablica auta je za sada maskirana, bravo asistentu Billy N Hamm kako je  “umjetnički” udesio, a evo  OVDJE reference drugooptuženog ako nekoga zanimaju.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

__________

Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com 

 

 

 

Na vrh