Ili: U Tuzli “oživljavanje” sprata kuće slavnog slikara
Piše Sead Hambiralović
Trebalo je proći dosta vremena da se ideja sasvim zaokruži. A razlozi ovog angažmana imaju predpriču koja je publikovana: davna posjeta majke Ismetu Mujezinoviću i šta je rekao za njenog hairliju nakon što je pogledao radove. Može biti da mu je i Dragiša Trifković ponešto prenio one 74. kada je onako mlađahnom štampana sa još dvije njegova slika u katalogu Međurepubličke zajednice kulture “Sava”… Mnogo godina kasnije telefonski razgovor sa slavnim slikarom, te Ismarovo ogromno platno iznad recepcije nekadašnjeg hotela Tuzla i spontano započeto prijateljstvo…
Odnedavno su poneki u toku, a posebno bitan Kadrija Hodžić jer je inspirisala njegove knjiga “Tuzlanski procesi…” na čijim koricama je poznata Ismetova slika Oslodođenje Tuzle, op.a.
I vrlo važno da se direktor Centra za kulturu, institucije koja brine o ovom znamenitom zdanju, izjasnio da je ideja dobra. Zapelo je oko termina prezentacije, a da se pojednostavi procijenio da je najbolje ovako – prvo javnom mnjenju na uvid.
Cijenim da sam ušao u suštinu relacija Familija – Grad i da bi se sa malo dobre volje moglo ponešto prevazići. Pogotovo što su se godine nanizale – prizemlje Kuće sa sadržajima i ozračjem impozantno dojmi- sprat otužno, pust! Sve su prilike da će se uskoro u širem sastavu konkretno porazgovarati. Ono što je takođe važno ne iziskuje veća ulaganja i do jeseni mogla obogatiti ponuda, ove zlata vrijedne zadužbine.
SOBA FAM. MUJEZINOVIĆ
S obzirom da sam u dilemama oko ostavljanja jedne druge vrste u rodnom gradu sasvim razumio Sina, renomiranog umjetnika i akademika u Ljubljani. Koji je ostavio značajne tragove u Sarajevu, Sloveniji, Norveškoj, Švedskoj… a “nema ga u Tuzli”! Sa usudom da provede umjetničku karijeru u “sjenama slavnog oca”. Ne idu usporedbe, dovoljno je preletiti po njegovom bogatom opusu na više “frontova”. Onomad je tražena pomoć kada je zapelo oko vajanja Ismetovog lika za spomenik. Nema potrebe koliko je doprinio – najvažnije da je sasvim “pogođen”, duboko zamišljen i brigom. Pretpostaviti u periodu “tuzlanskih procesa…”
Kompletnijeg umjetnika nisam sreo i ljudskm dilemom u poznim godinama. Očeva oporuka je ispunjena, šta sa tolikim svojim djelom? Ponuda iz Berlina da se sve njegovo otkupi je primamljiva, ali kada je u pitanju “suha umjetnost” i emocije razumljiva je zadrška…
Biće o prijedlogu da Ismara bude (i) u Tuzli, a ovaj je sasvim konkretan: jedna od dvije sobe na spratu bude apartmanskog tipa u kojoj će Ismetova kćerka i sin sa svojima boraviti kada dolaze. Unijeće novu dimenziju, ozračje i toplinu – dobitak koji otvara brojne mogućnisti pa i sa turističke strane. Oko praktičnih detalja lako se mogu naći optimalna rješenja.
A pisano da je nekoliko godina u opticaju ideja o snimanju filma Drama jedne slike – prvi dio Zašto se Ismar ne smije? Scenarij je zamišljen da krene sa Skvera a završi ipak sa vedrinom – prepriča zgoda kada je na ručku kod Marije i Ismeta bio gost Ivo Andrić a zapelo oko jednog detalja kada se u centru pažnje našao malešni sin. Sa još jednim vedrim dramaturskim detaljem to je kraj.
Sve navodi da će se neki raniji problemi premostiti. Ponešto i razumjeti u kojim se (ne)vremenima događalo i sada prilika da se bolje posloži.
U tom slučaju ne bi bilo potrebe za pomenutim naslovom, rađe o impozantnom opusu, onda oko nekoliko njegovih davnih savjeta koji su otišli u vjetar.
POSEBNA SOBA / ZAOKRUŽIVANJE IDEJE
Zaintrigirala soba s ljeva gdje se odnedavno jednom sedmično održaju psihološke seanse. U koicidenciji šta sam planirao u Švedskoj, ponešto je publikovano, ali je omela odluka oko povratka u Bosnu i korona. U međuvremenu sa novim iskustvima i uz konsultacije sa “strukom” dobio unikatan prostor u vezi sa umjetnošću i aktuelnom zbiljom…
Koncept sa puno koicidencija i simbolike koji je dugo nastajao. Pored prijedloga rješenja dvije sobe na spratu sasvim sigurno veliko zanimanje izazvaće stalna postavka “izdvojenih” znanih likova iz prošlosti Tuzle sa Ismetove poznate slike “Oslobodjenje Tuzle”. Na dva sastavljena fotosa sadašnji prostor iznad Ateljea.
Nakon novih okolnosti Sead Hambiralović se nada da će Ismar Mujezinović prihvatiti ideju na ovom prostoru (donja dva fotosa) i “vrati se svojoj kući” sa dijelom svoga stvaralaštva.
PROSTRANI FOAJE
A zašto da u Kući ne bude “mjesta” i za Sina..? Kada je prijateljstvo ušlo u fazu savršnog povjerenja i uvažavanja biranim riječima predložio ideju. Narednog dana, nakon što je dobro promislio, odbio je takvu mogućnost jer bi to značilo “uguravanje (?!).
Ne mislim tako, a koncept je bio ovaj: da se uradi kopija njegovog velikog platna “Crveni paradajz” nešto manjeg formata koja se nalazi na galeriji iznad recepcije hotela, sada novog naziva Garden i varijanta postavi na pano 20-tak cm ispred svjetlarnika. Desno 4 platna koja je poslao kao vizuelni prilog promocije moje knjige Panonika, priče sa slanih jezera, a desno po cijelom zidu postave olimpijski plakati ZOI 84 Sarajevo, kojih je autor..
Sa vizuelne strane sasvim “razvedrilo” cijeli sprat a polučilo dobre mogućnosti oko otvaranje saradnje sa norveškim Lillehamerom u kome su 1994.održane Zimske olimpijske ige /spominje u kolumni: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-528-karslundska-staza Mogle koristiti i reference vezano za moj projekat Sopp for fred (Gljiva Mira) nastao u Leirviku na otoku Stord, a razvio u Bergenu, potom u švedskom Orebru…
PROSTOR IZNAD GLAVNE SALE
Obično je prazan i ponekad koristi kao “dodatak” za veće izložbe ako ne bude dovoljno mjesta u glavnoj sali. Prijedlog da se Ismetovo Oslobođenje Tuzle (za oko 30 posto manjeg formata postavi na slobodni zid s lijeve strane) sa “izdvojenim” likovima znamenitih Tuzlaka na čelu sa Pašagom Mandžićem, a ostali dijelovi slike budu u rasteru, manje vidljivi. Prostor ispred može biti pogodan za predavanja i turističke grupe. Stolice u dva reda poredaju u “potkovicu” i nova interesantnost ponude ovog objekta.
P.S.
To je p r i č a ako Ismar ipak pristane – zajedno Otac & Sin zanimljiv svakom ljubitelju umjetnosti i turisti, a vjerujem da bi se i slavni slikar tome radovao…
Razumljiva je ljutnja sa pitanjem ko bi u Sarajevu ili Tuzli mogao tako “čaršijski” prokomentarisati? Reagova li iko sem mene na napisano: “Ne vjeruj ženi skrštenih ruku” pored Ismetove slike “Portret Marije?”, makar iz pijeteta jer slavni slikar i supruga više nisu među živima. I zatraži li se oprost od familije? A o Mešinoj nagradi u “parama” naspram Ismetove “u diplomi” moglo pod vjerovali ili ne!
I sjajno posložilo da i Sin autorski bude u Kući (i) radi njegovog razigranog “Crvenog paradajza” koja će se s velikim razlogom naći s početka filma, onda desetak metara dalje sa sekvencom “sastanka” vezano za “Tuzlanske procese”- na stolu knjiga na čijim koricama je poznato Ismetovo platno.
A volio namjesto u Ljubljani da snimimo ponešto u bašti ispred Ateljea i da tačno kaže gdje se nalazila nekadašnje “medna kruška” s kojom je nadahnuto poentirao u govoru na svečanosti povodom osnivanja Bosanskog akademskog društva Slovenije. A tek koje simbolike ako bi nabavili zasad iste kruške pa neka unuci najesen zasade…
_____________
Kolumne u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršija ; Fb: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
(Fotosi: S.H.)
