Postoji mjera u kolumnama – ova mogla od bar deset stranica i zato obrnuo- biće najkraća! Naredna s razlogom duža- današnja sa fotosima koji sve govore.
A prošle sedmice povod kako jedan iz jedne od vodećih stranaka nemal optimistički da bi voilo da mu se djeca iz svijeta vrate pa da gleda kako unuci u Bosni rastu.
Jah, što bi rekao dobri Isnam Taljić, baš mi fali..! Bio je vrhunski pisac a sa sa novinarske strane reportaža najbolje išla. Ponikao iz obližnje Vlasenice, a neke godine s ponosom kako je kozlučki Tuzlak Nijaz Alispahić odaslao kompliment da je dostigao “zemljaka” Derviša Sušića. Nema više ni jednog, ni drugog, ni trećeg i drago kada se ukaže zgodno i uvijek rado spomenem.
A TEK NAŠA DIJASPORA….
Nastaviti oko započetog pitanjem: šta ćemo sa tolikom dijasporom? Odrastoše unuci, prispješe i praunuci diljem svijeta. Samo razasuti od Australije, Amerike, Kanade, Engleske, Austrije, Njemačke…, pa sve do Skandinavije znaju kako im je u duši. A tek kada belaji nastanu i loše vijesti stignu zbog bolesti najmilijih, onog najgoreg i ostalog kojećega.
Majkin “Let praunuku” od prije 14 godina, kako zamišljena kroz avionski prozor gleda planinska bespuća između Osla i Bergena, predstavljen je na 5. Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine u Tuzli 2009. – nema potrebe dodatno.
Evo na fotosu desno pored BijelogGoluba u najkomšijskojoj zvorničkoj ulici praunuka “što će biti umjetnik” https://mojabih.oslobodjenje.ba/mb/b-v-logovi/tako-to-rade-norvezani-617534. I nakon nekoliko godina mlađeg “što će biti fudbaler”, pa da mu djaaad pokaže 2-3 finte na Mejdanu pored Drine. Došli nakratko u posjetu a sutra će natrag u Norvešku.
Dalje ne treba. A Drina teče li teče…
Dijasporne daljine nisu teške ako je radost u pitanju, pa ni Majkine godine. Oko poklona prvom unuku zvornički umjetnik Sead Hambiralović i osnivać projekta Gljiva Mira, nije imao dileme- sačuvani zlatnik koji je dobio kao nagradu za dokumentarac “Na brdu iznad grada” na davnom Festivalu amaterskog filma Bosne i Hercegovine u Zenici.
Pred koronu ostvario je želju da u Linzu poigra “lopte” sa tri unuka i jednom princezom. A ovo pored Drine je sa emocijom na kvadrat i pruža brojne i vedre mogućnosti…
N.A.
SUSRET NA MEJDANU
To oko modre rijeke je poduže i kako s njom treba vremena i vremena da uđe u gene. Dok smo uzlazili uz Kazanbašču, na onoj najvećoj uzbrdici mahnuo iz auta. Nije se moglo zastati- silazio Fikret Mehinagić, sa još jednom adresom u Danskoj. Sat kasnije na Mejdanu novi dijasporni susret pun osmjeha i energije- pa još isprobao čudesni crveni bicikl! U “koicidenciji” sa nedavno kupljenim mojim bijelim- oba u rangu “mercedesa” i otvara mogućnosti oko novih ideja i “tima”. Pa i oko prijedloga da se (i) sa strane dijaspore pojaća. U kombinaciji su dva Gorana, Mulahusić iz Švedske i Karišik iz Sarajeva koji je proveo djetinjatvo pored Drine i vratio se u zavičaj- najnovije je ime Billy N Hamm. Ponekad sveg srca pomogne oko kompjuterske grafike, a “navio” da se zainteresujem za stranicu koju vode Admir Adisa Redžić, Haka Spahić (radi u FC Barcelona) i Nerzudin Hajdarević. I evo je u impresumu uz ostale portale koji takođe prenose ove kolumne.
Ta fudbalska “scena” sa unucima na Mejdanu izazvala je pozornost i naslanja na prošlogodišnju zgodu o skotrljanoj lopti i kako sam učas zahvaljujući “drinskim genima” pomogao da se zaustave suze jednog dječaka.., link: Bijeli golub ponovo (ne), pa leti 461: NIJE DRINA ZA SVAKOGA
Piše – Sead Hambiralović
_______________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i stranica Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju ; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
