A narod kao narod. Danas ovako, sutra onako. Odlučiće da te povelikog metnu na centralno mjesto.
Piše: Sead Hambiralović
Pa ti budi “neko”- zaslužan za ovo ili ono i snivaj se u bronzi- ime na uličnoj tabli, školi, trgu… Posebno kada se dosegne do najveće visine i zaboravi na mjeru – umisli kada narod veli tako, pa neka bude. A nekom zapadne da bude sin, unuk(a) – trebalo da je korektno oko one švedske epizode.
A narod kao narod. Danas ovako, sutra onako. Odlučiće da te povelikog metnu na centralno mjesto. Sa problemom golemim kada na glavu (p)tice slete- haj galebovi ili golubovi bijeli- crni gavran ili svrake pa još trijumfalno zakrešte i po glavi štrcnu. Najgrdnije kada drugi vjetar zapuše i uz pomoć teške mehanizacije sklone kao šušu zadnju.
MEHINAGIĆA SOKAK
Sa tablama ulica je mnogo lakše- četiri šarafa i ima da te više nema. A najgore prošao Izet Mehinagić. Za razliku od Tuzle, gdje su sačuvane bogomolje i prijašnji nazivi – u mome Zvorniku sve zbrisano. Pa će se neko sjetiti da to nije u redu. Sve tri srušene džamije nanovo su izgrađene a u Beksuji osvanula tabla “ulice” MEHINAGIĆA SOKAK. U stvari strmi put pored porodične kuće koji vodi na Kamen i Bukovik.
Zbog svega ratnog “ovaj” grad ostao kao fikcija, a to što sam prošlog ljeta ispredlagao Gradskoj upravi haman da će ponešto teško proći. Ništa novo – pretpostaviti gdje se odlučuje.
Pa tješim i to je nešto da su (pre)ostale još tri bitne zavičajne staze i razlog što uopšte odem. Jedna je kroz Beksuju da u Kazanbašči posjetim moje – “nadgledam” spomenik i Drvo sjećanja. Pa svakog proljeća javno “podsjetim” da se nije maklo što je obećano! Nedavno otišao u Tuzlansko muftijstvo, treći ili je ćetvrti put u zadnjih 5- 6 godina ako mogne da se “riješi” sa te strane, a odgovora još nema…
Kad se spomenuta tabla već “ukazala” haj da snimim- rezigniran odustao. Izet je zaslužio više od “sokaka”. Sa onim svjedoćenjem u Hagu mislim da je izravnao onu “mrlju” iz studentskih dana. Jednom prijateljski pitao kako ne može više da “dobaci” od zamjenika ministra a pametniji od mnogih. Iskreno će – “maksimum”. Već oko “onog” dijaspornog na spomeniku u centru osjetio sam kolika mu je želja da položi vijenac za nekadašnje oslobodioce grada i “govori”. Haj.., a slutio da će ispasti problem- dočekali mrki pogledi sa svih strana. Policija podalje i u zadnji ćas viknuo: natrag, natrag…! Dlaka je falila da se zagomba, pa još mi ispadnemo krivi…
Narednog vikenda, kada sam Beksujom prolazio, za Ginisa kako je tabla brzo skinuta. Nekima nije bilo pravo i stavljena je nova drugog naziva…(?!)
- Ružno, tužno, a pretpostaviti da video – nadzor ne funkcioniše.
MANDŽIĆ I ŠILJAK
Oko uloge i djela “najvećeg sina”, tako se onomad zajapureno tepalo. Išlo dotle da su ga Kragujevčani proglasili (i) treći put herojem! Bilo bi zanimljivo čija li je to ideja – beli nekog “samoupravljača” u poznatoj fabrici automobila. Ili je direktiva došla “odozgo”. A ostade li išta od Tita u tom gradu?! Korektno i taman na tuzlanskoj Banji okružen sa 18 narodnih heroja i pride “trostruki”. Sa projektne strane osmišljeno je dobro, a ne zakerati jesu li dvije- tri biste mogle “ispasti” bolje. Tu je i zub vremena učinio svoje tako da su najviše oštećeni Pašaga Mandžić i Enver Šiljak.
Pretpostaviti da video – nadzor (ne) finkcioniše. Onaj što je ostavio opušak pored Cvijetina Mijatovića mogao je u obližnju korpu za smeće. A drugi što je cigaretu zaturio Moši Pijade za uho klasični je papak- e, jeste mu neki fol! Pametnije bilo da je došao na onaj premijerni perfomans “Ostante se tutuna”. Svratilo desetak nepušaća, a omete uraganski vjetar.
______________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i Džezva ako su teme vezane za Zvornik; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
