A fotos uz današnji naslov je za vau. Neko je davno poslao, a iz više razloga obradovao kada sam pronašao zaturen. U potpisu stoji “Odlazak zvorničkih regruta”, trebalo bi da je godina 1918-19. Na dugoj obali vidi džamija pretpostaviti da je Naselje a moglo biti malo uzvodno od Meteriza, tačno ispod Donje Kazanbašče.
Piše Sead Hambiralović
Inspirativnije nije moglo zbog onih 51: 49 posto oko zvorničkih i tuzlanskih emocija. Nanovo pomenuti djeda Muharema Kunosića koji je davnih godina imao zgođušnu vikendicu sa lijeve obale/ strane Jale na mjestu nekadašnjeg hotela Tuzla. I kad se ova rječica zelenila- malešan upamtio kada bih dolazio ljeti kod nene Zehre u Hendek. Ispod Mosta sa kipovima u jatima “šile” krkuše i klenovi i poneko sa bambusom pecao…
BAGERI ČISTE JALU
I koje koicidencije. Išao s poslom u Rektorat tuzlanskog Univerziteta, nekada zgrada Pedagoške akademije. Na zadnjem spratu nalazio se atelje Miloša Lysoneka gdje sam za dvije godine dovršio ciklus slika “Kraj Zelene rijeke – na Zelenoj rijeci”. Preko puta nekadašnji hotel sada drugog imena i mostić. Ispod dva bagera temeljno čistila korito.
Naravno da sam zastao. E pa, haman je dobro odjeknula nedavna sesija Eko – zelenih Tuzlanskog kantona, pa i moje kolumne na portalima dijaspore i Bolja Tuzla sa zgodnim potpisom spod panoramskog fotosa i linkom sa TV-a..
A fotos uz današnji naslov je za vau. Neko je davno poslao, a iz više razloga obradovao kada sam pronašao zaturen. U potpisu stoji “Odlazak zvorničkih regruta”, trebalo bi da je godina 1918-19. Na dugoj obali vidi džamija pretpostaviti da je Naselje a moglo biti malo uzvodno od Meteriza, tačno ispod Donje Kazanbašče.
SPLAVARI
Vispreni i pouzdani Billy N Hamn je učas malo kompjuretski “našminkao” i ovakav je “plan”. Ima zgodna Fb stanica “Džezva” za raju koju rado prate Zvorničani diljem svijeta, pa da se fotos sasvim odgonetne- možda neko prepozna svoje pretke. Mene zanima iz još nekih razloga- vidi se lađa “burinka”, najvjerovatnije moga djeda Hadžiavdage. Vele da je imao nekoliko za prevoz koječega do Save, a onda su obalom iz Drinu “uzvlaćene” i trebalo tri dana do Zvornika. Radilo je oko pedeset Vidakovaca i Beksujana a kada sam autorski stasao krenuo sa amidžom Muhamedom da se stavi na papir – dosta odmakli, ali prekide rat i ode sve zapisano…
Sedam godina ranije ostade oštampana posveta: “Djedu Avdu nisam zapamtio, ali su mi zato priče o njemu i njegovim splavarima ostale u trajnom sjećanju…”, napisao je unuk s poćetka u knjizi “Dva splavara mala”. Pa se “nadogradilo” ciklusom slika – Milošu Lysoneku posebno se dopao motiv kako tri splavara “upregnuti” konopcima vuku lađu, dok četvrti “šticar” sa pramca dugom motkom odbija od obale. Nestala sa svim autorskim opusom za vrijeme oslobođenja- okupacije Zvornika. Srećom komšije Velinka i Ratko Popović sačuvali “Vašer”, “Drinku” i “Stani Drino vodo”. I ranije nastale što su se nalazile u dnevnoj sobi, “Marsovce” i “Invazija 71”, koja je predstavljala Zvornik na kolektivnoj izložbi Međurepubličke zajednice kulture “Sava”- Šid. “Opuhano” je i sve iz porodične kuće na zvorničkom “Dedinju” (protežiram novi naziv namjesto grdnog Grobnice!), onda iz prostorija Filmskog kluba u zgradi Z-14, i sa četvrtog sprata gdje sam imao stan, te iz kancelarije u Glinici sa kompletnom novinarskom dokumentacijom. Sačuvani zadnji broj koji vrijedi zlata, datum 25.mart 1992. sa fotosom na prvoj strani intervju sa direktorima malozvorničke Hidroelektrane i Tvornice glinice “Birač” na sceni u hotela Drina za vrijeme mirovne manifestcije susreta radnika ova dvije najjače firme sa lijeve i desne obale…
Nekoliko godina kasnije zovu sa recepcije izbjegličkog centra u Leirviku, na otoku Stord, da mi je stigla pošiljka iz Beograda. Miško Obradović poslao moj pred rat novopokrenuti dječiji list “Mali as”. Naslovnica sa velikim fotosom djevojčice a ispod krupni naslov: TATA, NE IGRAJ SE RATA! Ja se igram sa lutkom Mašom, bolje da se igraš s nama!
***Uređivanje korita Jale, a Drine je zahtjevnije zbog nanošene plastike i ostalog smeća koje dopluta sa gornjeg toka. Zbog skučenog prostora u Zvorniku nema ni jedne biciklistilke staze dok je u Tuzli najpopularnija od Merkatora, preko Stupina i skoro do Slavinovića.
POLITIKA I “VIDIKOVAC”
Nakon prve norveške izložbe i angažmana u “Sunnhordland avis” gdje sam uređivao Barneside, sjajne podrške arhitekata Kolin Anspacha i Arnold Holmedala koji su kao sponzorski dar uradili idejni projekat Gljive mira, otvorio put prema Bergenu, EU gradu kulture i turizma. Nakon dvije godine uslijedila nova ponuda regionalnog premijera Herstada. Opisano i citirano – zahvalio i da je preče da se GljivaMira izgradi u Bosni!
I pored loših iskustava sa našima još od 96., nema kajanja – (pre)ostalo je snage da se dovrši započeto. I pride ako mogne da se obnove relacije dva susjedna grada, Tuzle i Zvornika.
Nikako da krene, zbog ovih i onih razloga. Kao “uvertira” pisao kako bi moglo oko “razmjene” sa dva prevoznika i dvije turističke zajednice. Na koncu lijepo je sresti stare i nove Zvorničane na slanim jezerima i Tuzlake na Drini i Kuli. Pa će neki dan Nisveta Bojić da sa familijom najviše voli svratiti na terasu “Vidikovca” odakle puca prelijep pogled na jezero sve do tunela. S lijeva su znameniti Divič i na visini Kula, a naspram Sakar ušuškan na blagoj srbijanskoj padini…
Na ovoj terasi nekog čudesnog ozračja najbolja pozicija nalazi na sačuvanom fotosu za vrijeme okruglog stola dijaspore prije skoro dvije decenije – s lijeva Tahira Hadžinurbegović, između sam Fadila Banjanovića i Hajrudina Omerovića, pa Fikret Mehinagić… Iza naših leđa štafelaj sa velikim plakatom koji je sa bedževima udesio Mirso Šehagoć i busom poslao iz Njemačke…
Nema više ni Tahire, ni Bracike, ni Hajre, ni Fikretovog brata Izeta…, a krune se krune i pravi Tuzlaci. Sve je znano o prvom etnički očišćenom gradu i što je još bolnije da su im diljem svijeta razasuta vječna počivališta. A nema ni Mustafe Mulaosmanovića- Bagera, uzdahnuo uz sjetan pogled kada sam se ukazao na vratima intezivne njege i prošaptao: D R I N A A A…
Dalje ne treba jer nije isto kroz prozor gledati i odrasti uz modru rijeku ili Jalu. Dobra je vijest oko čišćenja korita a možda se stvarno jednog dana (i) zazeleni. A ono prošlo pitanje oko krive Drine ko nije pročitao ima na linku: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-526-moze-li-se-ispraviti-kriva-drina/
· Namjesto u četvrtak u petak specijalna objava – poema Karšlundska staza povodom 40. godišnjice ZOI 84 (Za dopunjeno izdanje knjige Novo sunce, S.H.)
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
