Niko nije imao Razin tako duboki i blagi pogled sa nekom gospodskom tugom zbog svega šta nam se desilo sa gradom. I zato čuvam ovaj njen davni familijarni za podsjećanje na neke vedrija vremena.
Piše: Sead Hambiralović
Neko ovu, neko je imao onu “zanimaciju”- Razina ispunjavanje ukrštenih riječi. Od nje doznao važni podatak vezano za jedno očevo priznanje u mladalačkim danima sa kojim nije “mahao”, pa nije znalo ni u familiji. Može biti (i) zato je tadašnji tuzlanski gradonačelnik Salih Atić 58. zvao da “pređe”.. Išli da vidimo stan, pa slikali i Foto Bosni kod Kapije. Nasmijani otac i majka, ja “onako” u sredini. Kad smo se vratili u Zvornik i saopštio uslijedio je pljaf – pisano kako je na kraju ispalo…
POVRATAK SE PODRAZUMIJEVAO: Kao izbjeglica Raza je sa familijom dobacila do Amerike. Kako ko oko povratka. Nisam se iznenadio da se vratila. A jesam Amirovom i pride kako je ušuškao haciendu na dijelu vidakovske djedovine. A mene ne treba računati, jer je nešto “drugo”. Sve te godina “vraćanja” još od 96., po 4-5 puta godišnje kada je avionska karta iz Skandinavije bila oko hiljadarke. Prije tri godine napokon- definitivno i konačno kada je “Bundavica” nedavno prevezao rasklopljenog Bijelog goluba…
Zadnji put pred koronu posjetio sa majkom u tuzlanskom stanu. Naravno, ja sam zgotovio kaHvu. Već sam znao gdje je šta u kuhinji kada bih ranije svraćao. Godine su činile svoje, pa korona… A samo su Raza i Mulija u Zvorniku mogle odgonetnuti jedan fotos koji mi je mnogo značio. Bila je pri svijesti, pa poslao Mirzeti snimljen najvjerovatnije na Kaplanu, na pola puta do Kule a u daljini panorame našeg grada i Drina. Ako nije napor da mama pogleda i ako mogne još nekoga prepoznati. Otac i Fadil Skopljković bili su u vrhu, a u dilemi oko mladića sa harmonikom. Raza je potvrdila da je Šerbo, a prepoznala još nekoliko imena.
Niko nije imao Razin tako duboki i blagi pogled sa nekom gospodskom tugom zbog svega šta nam se desilo sa gradom. I zato čuvam ovaj njen davni familijarni za podsjećanje na neke vedrija vremena. Naravno, prelijepi ona i Husein sa malešnima, Mirzetom i Salihom. Ovakvi prizori mogu se vidjeti još samo u snovima…
KAD STIGNE LOŠA VIJEST: Ušlo u knjigu kako to bude kada negdje daleko u svijetu stigne loša vijest (razbacanih Zvorničana nema gdje nema- od Amerike, Kanade, Australije, Evrope…) onoga koga se tiče i koja dilema i drama najbližih kao onomad da su vječna počivališta amidžaaa Muhameda i Huseina u Sarajevu, (potom Fatime i Paše) a ne u Kažanbašči gdje su, Majka, Zilha, Abdulah, Tidža, Hajrija, Tima i Zumra.
Djed Hadžiavdaga u Donjoj- Fatima, Zulka, Emina, Zaim, Husein, Jusuf, Ibrahim- moje parnjakinje Sadete ni traga. Može biti tek prohodali kad smo fasovali krzamak – ona ne preživje…Nezna se ni za Hatidžin i Mujin. Sabahudin je u Potočarima, Bija, Munib, Mustafa i Zina u Bratuncu, Nura, Zaim, Aza, Šaha, Avdo, Husein (sada i Raza) u Tuzli, Šuhreta u Bijeljini, Biba u Zagrebu, Hajreta u Beogradu, Tifa u Sarajevu na Vlakovu, nedaleko od Kjašifa, doajena zvorničkog novinarstva.
A najdramatičnija i najtužnija dženaza (dozvoljeno samo 5 prisutnih) desila u jeku korone kada je majka u blindiranom sanduku iz Švedske dovezena u Kazanbašču. Tuzlanka, ponikla u Hendeku i ispunjena posljednja želja da bude pored svoga Abdulaha. Pa i zbog Drine se udala u Zvornik i zato sam na ono granitno golubovo krilo kamenorescu da ukleše (i) Kunosić. Dobrica moja je zaslužila baš tako! Pa i tuzlanski djed Muharem kome se zametnu mezar (?!) kada se nedaleko od mosta Kipovi davnih godina gradila zgrada Higijene, da mu fotos stavim pored zvorničkog djeda Hadžiavdage. Odmah s vrata u lijepom su zlatnom okviru kada se stepenicama krene na sprat unukove kuće u kojoj se planira muzej BijeliGolub u najkomšijskijoj ulici.
NE DADE SE JOŠ JEDAN POKLON: Nekoliko godina prije korone dobio od jedne štamparije podebelu knjigu sa ukrštenicama. Podrazumijeva kome sam poklonio. Još ranije u Švedskoj je u specijalnoj “Skandinavki”, u lijevom gornjem uglu, postavljen moj fotos i trebalo u kockice upisati ime osnivača GljiveMira. Ne mogu se nakajati, juče sjetio. Trebalo je naći u dokumentaciji polovinu novinske strane, iskopirati original i Raza sigurno mnogo obradovala! Ne dade se, a otac je bio ikona nekadašnje brojne familije. Najviše voljela ujna kada je došla i zatekla kao dječačića – i “ticu” je valjalo pokušati skidati sa grane da ispuni želju. Nakon ranog odlaska ljubav prešla na sina. A koja Tifina radost kada bih se ukazao na vratima, pa i radi Kjašifa, a najposebnija bila je ljubav Razina – svoji, svoji, svoji…
_____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
