Piše: Sead Hambiralović
I ova će u priču sa još jednim istinitim slučajem. Stanje pacijenta je grozno, pa će doktoru:
– Kol'ko imam ako pušim, a kol'ko ako prestanem?
– Ako nastaviš maksimum tri godina, a ako prestaneš- pet!
Pacijent tren- dva promisli i odmahnu.
– Jesu mi nešto i te dvije godine…
Doktor otšuti.
Pacijent othuknu i više će za sebe:
– Ćejf je – ćejf…!
(. . .)
Idealnije nije moglo za perfomans pored Drine, pet do dvanaest. Počela je kišica. Kao kec na desetku na poznato skandinavsko Nije do vremena, već do odjeće . Kao “uvod” ponjeo plavi norveški kišobran iz Bergena, EU grada kulture i turizma, koji je trebao biti (i) dio “scenografije”. A s velikim razlogom planiran kao eksponat buduće muzejske postavke BijeliGolub u Zvorniku. Obradovale dobre najave na portalima dijaspore, Bolja Tuzla i Džezva obećavale su dobru posjetu pušača i onih koji nisu a zanima inicijativa. Pogotovo što sam u zadnjoj obavijesti poentirao “blaže” nego dobri Kaimija – haj neka se pušenje makar smanji kliko mogne- i to je nešto.
PUŠAČI SE NISU “UKAZALI”
Hehe, na premijernom perfomansu na tuzlanskoj Banji u pretprošlu subotu niko se od pušača nije “ukazao”. Biće da je omeo jak vjetar, ali koji nije spriječio dvadesetak nepušaća na redovnu šetnju i proćaskamo. I u Zvorniku slično – niko od pušača!, a dvome nepušača skinuti kapu što su došli i – često ponavljam hoće me da imam “posla” sa najboljima!
I razlog više Pere Spreme, s početka je o njegovom ocu Dušku i uzaludnom savjetu dr. Janka Bašića. Frontmen je Pjevakog društva Izvornik, a kao dječaka sjećam kada je sa sestrom Oliverom, Maisom Arnautović, Valentinom Cvijetić, Narcisom Uzunalić i Draganom Milićevilć banuli u studio Radio Zvornika da snimimo “himnu” moje emisije Dječiji radio žurnal, pred desetogodišnjicu emitovanja u dvorani Mejdan sa specijalnim gostom Minjim Subotom. Na moj tekst o kitolovcu Kjaletu, alasu Peri i avanturama s jahtom Alisa po zvorničkom jezeru, išlo je u nastavcima a zgodno je “uglazbio” legendaradni Memnum Kasum.
20231210_122324
DA DUŽE ŠETNJA TRAJE: Inicijativi Seada Hambiralovića odmah se pridružili tuzlanski portal Bolja Tuzla i Mirzet Mustafić, koji se vratio iz Amerike i vodi među zvorničkom “rajom” popularnu stranicu Džezva. Uz dobru opasku ispod poslanog fotosa “da šetnja duže traje” i novim prijedlozima za ubuduće. A dirnulo što mu je žao- u zadnje vrijeme kuburi sa zubima i ne može prisustvovati. Nepušač, i da je nekoliko dana nagovarao suprugu da se pridruži ovoj inicijativi.
TREBALO BI DA SE “ZAKOLUTA”
Da se ne ide od “teme”. I niti slučajno razočarenje! Ovo ne može da omane zbog više razloga. Dijelom je zapelo zbog vremena, možda i zbog “zatečenosti”, a za pravo daje jedna iskrena porodična drama i bezrezervna podrška. I koje se sve mogučnosti pružaju za dalje, ne samo u našoj zemlju, već i šire. Prije svega zbog dugogodišnje podrške renomirane švedske institucije NBV, specijalizovane oko zdravog života. Jedan od nekadašnjih direktora 97. pratio je Dane GljiveMira u Tuzli, a drugi nekoliko godina kasnije želio vidjeti “moj” Bergen.
A povod ove inicijatije još od 1965. na plaži pored Drine, ko je pušeći zaspao i trznuo kada je opušak sletio u grlo. Istog časa je “bacio”! Proće dvije godine, rengenski snimak je vjerovatno bio sličan kao kod Perinog oca – ode za mjesec dana i ostade moj neprebol do dana današnjeg..!
Naravno, sa boljom i širom organizacijom planiraće se “repeticija” u Zvorniku (i) zbog niza imena koji su dio “priče”- od Mustafe Odobašića, Meše Mustafića, dr. Muriza Ibrahimovića, Kiće Vidakovića za vrijeme snimanja moga prvog fima Skok za banku- baš kod duda gdje je bio planiran perfomans, Hazima Tirića, Dragana Stefanovića, Izeta Mehinagića, Stefana i Igora Rožnjakovića…, pa do novih prijatelja Sretena Gajića, Kemala Hadžiarapovića i Gorana Karišika. A u Tuzli vjerovatno će se ubrzo odrediti novi termin.
U vezi kolumne,
https://bhdinfodesk.com/2023/11/28/bijeli-golub-ponovo-neleti-511-hasan-kaimija-ostante-se-tutuna/
a sve objedinjeno na stranici Gljiva Mira.
P.S.
Juče sa sjetom otvorio mail Mirsada Filipovića da je preminuo glumac Sabahudin Bahtijarević- Cober. Ali nije isto “preseliti” u tuđini gdje je tuga nekako veća, nego u domovini. Na dugogodišnjoj sam “vezi” sa Banjalučanima u Švedskoj – sa visprenim Edinom Osmančevićem, Mirsadom i Goranom Mulahusićem koji dobro vode list Šeher Banjaluka, a Cober je takođe bio jedna od perjanica. Baš je nadrljao za vrijeme ratnih dana u rodnoj Banjaluci, znam sve o “Crvenom kombiju”, kako je prošao u kazamatu i zašto su ga “pustili”. A u “novom životu” u Örebru ovako i onako – sa stalnim prijetnjama amputiranja noge i haman mu je to dohakalo.
______________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: Prenose portalu Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK i DŽEZVA. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
