“Zdravlje bubrega za sve” moto je ovogodišnjeg Svjetskog dana bubrega, organa od čijeg nekog stadija bolesti boluje svaki 10. građanin naše zemlje, a procjena je da u Bosni i Hercegovini ima oko 3.000 dijaliznih pacijenata. Dijaliza je neophodna pacijentima sa zatajenjem bubrežne funkcije, ali im uveliko ograničava svakodnevni život i uz to jako mnogo košta. Transplantacija organa donosi brojne benefite i za pacijenta i za društvo jer su ekonomski benefiti života sa novim organom ogromni.
Jedan dijalizni tretman košta nešto više od 200 KM, a pacijent obavi 13 dijaliza mjesečno što godišnje premašuju 30.000 KM. Uz to, kvalitet života dijaliznog pacijenta je nizak i praćen brojnim ograničenjima, oboljeli se zakonski tretira kao invalidna osoba, a rješenje ovog i mnogih drugih problema nudi transplantacija bubrega kojom se, između ostalog, prekida potreba za dijalizom.
Organ se može dobiti od živog srodnika ili od moždano umrle osobe koja za to da svoj pristanak za života i o tome upozna porodicu koja će biti saglasna u momentu kada bude kontaktirana da kaže svoj stav po tom pitanju. U našoj zemlji drugi tip transplantacija, kadaveričnih, se radi od 2006. godine i taj obim operacija bi bio i veći da je društvena svijest o donorstvu izraženija.
U Bosni i Hercegovini se rade transplantacije bubrega, jetre i rožnjače, a postoji potreba i za presađivanjem pluća i srca koje naši ljekari u zemlji ne rade. Možemo se pohvaliti da imamo stručnjake koji su prošli brojne edukacije u svjetskim centrima, da imamo dobra iskustva na polju transplantacija koje se smatraju najsloženijim vidom operacija iza kojih stoji ogroman tim stručnjaka različitih profila, ali ono što nedostaje jesu organi. Za to mora postojati sistemski rad iza kojeg će stajati država, a ne samo ljekari entuzijasti.
Koliko bi sistemsko uređenje ove oblasti pomoglo pacijentima, kakva su njihova iskustva, šta kažu oni koji su sa novim organom dobili novu priliku za život, a šta kaže struka u zemlji i inostranstvu pogledajte u priči novinarke Bedrane Kaletović.
