Analiza ● Srbija – Kosovo 2023: Rat dezinformacijama

Kako se približava kraj 2023.godine rastu napetosti u odnosima između Srbije i Kosova. Ruska invazija na Ukrajinu, održavanje lokalnih izbora na sjeveru Kosova u opštinama Mitrovica, Leposavić, Zvečan i Zubin potok, uz bojkot pripadnika većinske srpske zajednice dovelo je do porasta napetosti i nasilja. Izaslanici Francuske, Njemačke, EU, SAD i Italije u februaru 2023.godine sastali su se sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem (SNS) i kosovskim premijerom Albinom Kurtijem (LVV) u pokušaju da ih uvjere da potpišu plan, koji ima za cilj smirivanje tenzija i potpunu normalizaciju odnosa. Uslijedio je nepotpisani Ohridski sporazum, kojim su strane preuzele određene obaveze za realizaciju. Nedavno je došlo i do vojne akcije Azerbajdžana, kojom je pod svoj suverenitet povratio odmetnu enklavu Nagorno Karabah, što posljedično ima reperkusije i na dešavanja na Kosovu.

Izolirani oružani incident u mjestu Banjska 24.septembra 2023.godine u kojem se sukobila grupa lokalnih Srba i kosovska policija dodatno je unio nemir među lokalno stanovništvo i povećalo napetosti. Milan Radoičić preuzeo je odgovornost, da je sa grupom lokalnih Srba bio u Banjskoj, kako bi po njegovim riječima ohrabrio „srpski narod sa tog područja u pružanju otpora teroru kom je svakodnevno izložen”. U oružanom sukobu u Banjskoj ubijen je jedan kosovski policajac i tri Srbina. Poslije ovog incidenta kosovska vlada insistira na uvođenju međunarodnih sankcija za Srbiju, koju su optužili da stoji iza napada na kosovsku policiju. Vojna misija NATO/KFOR je u više navrata odbacila mogućnost „preuzimanje policijskih dužnosti” od kosovske policije. U „kosovski lonac” uključeni su brojni akteri sa svojim interesima i utjecajem i bez temeljite nezavisne istrage je neprofesionalno i neozbiljno svaliti odgovornost samo na jednog aktera, Srbiju, odnosno njenog predsjednika Aleksandra Vučića, dok Srbija više od 20 godina ne vrši efektivnu vlast na Kosovu. Kosovo je jednačina sa mnogo elemenata i nepoznanica, domaćih i stranih. Ukoliko međunarodna zajednice, koja sve više postaje dio problema na Kosovu ne promijeni svoj odnos u rješavanju ovog otvorenog pitanja ne treba isključiti mogućnost spontanog otpora srpskog stanovništva.

Predstavnici EU, SAD, KFOR-a i EULEX-a naveli su da će sačekati rezultate istrage prije poduzimanja bilo kakvih mjera kada je u pitanju zvanični Beograd.

Izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik[2] (EPP) je povodom donošena rezolucije o Srbiji u Evropskom parlamentu izjavio: „da ova rezolucija nije samo poruka za jednu stranu, već da šalje poruku da prošlost mora da se prevaziđe kako se ne bi ponovila i da se u njoj ističe podjednaka odgovornost Kosova i Srbije. Rezolucija sa jedne strane poručuje šta treba da uradi srpska strana, Beograd, i to je glavna poruka, ali isto tako očekujemo da Priština pokaže ozbiljnu posvećenost dijalogu, pregovorima, pitanjima na koja se odnosi dijalog poput osnivanja ZSO, smanjivanja tenzija, provođenja pune istrage o svim nasilnim incidentima uključujući i napade na Srbe, kao što je onaj na Badnje večer ove godine. To sve piše u rezoluciji i to je važno”.

Napad militantnog pokreta Hamas na Izrael 7.oktobra 20023.godine unio je novu dimenziju u međunarodne odnose i implikacije na cijeli svijet posebno na Zapadni Balkan, koji ima nekoliko otvorenih pitanja, od kojih je jedno Kosovo.Kulminacija napetosti i nasilja u svijetu i na sjeveru Kosova potakli su međunarodni faktor za veći angažman i nastavak političkog dijaloga između Kosova i Srbije. Nedavna posjeta specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka, specijalnog izaslanika SAD za Zapadni Balkan Gabriela Escobara, kao i savjetnika predsjednika Francuske, savjetnika njemačkog kancelara i savjetnika premijerke Italije, koji su se sastali sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i kosovskim premijerom Albinom Kurtijem unijeli su novu dimenziju u normalizaciju odnosa.

Posjeta tzv. Velike petorke šalje poruku da postoji jedinstvo EU i SAD u stavu da se neće odustati od Sporazuma o normalizaciji odnosa, kojeg su strane postigle 27.februara u Briselu i aneksa primjene koji se usaglašen 18.marta u Ohridu. Još uvijek prepreka realizaciji ovog plana mogu biti zemlje članice EU i NATO-a, koje nisu priznale nezavisnost Kosova (Španija, Slovačka, Rumunija, Kipar i Grčka) te na nivou UN-a Rusija i Kina kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN kao i najmanje polovina članica UN-a, koje ne priznaju kosovsku nezavisnost.

Kosovo nije spremno za sprovođenje popisa stanovništva u skladu sa standardima EUROSTAT-a u periodu od 1.novembra do 15.decembra 2023. Popis je važan za Kosovo kako bi se prikupili vjerodostojni podaci i na osnovu kojih bi se mogao planirati budući razvoj. Iako se po metodologiji UN-a prilikom popisa stanovništva nije obavezno izjašnjavati o etničkoj i vjerskoj pripadnosti na području Kosova ali i regiona je to izjašnjavanje od najvećeg (nacionalnog) interesa. Dok su u porastu napetosti između Srba i Albanaca, Bugarska iskorištava postojeću situaciju da „pronađe” što veći broj Bugara na Kosovu i dodijeli im državljanstva. Na udaru se posebno nalaze Bošnjaci i Goranci, čiji će se broj znatno smanjiti zbog agresivnosti Bugarske, koja upravo dodjelom državljanstava i bugarskih dokumenta od njih stvara „novopečene Bugare”.  Bugarizacija Kosova je intenzivirana upravo zbog popisa stanovništva, jer Bugarska želi kroz popis stanovništva legalizirati prisutnost Bugara u strukturi kosovskog stanovništva i naredni korak je uvrštavanje u ustav bugarske zajednice kao što to već zahtijevaju od Republike Sjeverne Makedonije. Cilj je da Bugari zvanično postanu jedna od tzv. nevećinskih zajednica na Kosovu.Analitičari smatraju, da u pogledu putnih isprava (pasoša), koje je Srbija  izdala Srbima sa Kosova treba upotrijebiti tzv. hrvatski model, kojeg je EU koristila kada su u pitanju nosioci hrvatskog pasoša (putovnice), koji su nesmetano putovali unutar EU bez obzira da li su hrvatski državljani imali prebivalište u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili nekom drugom dijelu svijeta. Albanci sa Kosova sa albanskim pasošem mogu putovati nesmetano po Evropi, što treba omogućiti i kosovskim Srbima, koji posjeduju pasoše Srbije izdate u Srbiji sa mjestom prebivališta na Kosovu.

XX. vijek bio je tragičan za Srbe i Srbiju. Teška stradanja u I. i II. svjetskom ratu i tragičan raspad bivše Jugoslavije ostavili su trajne posljedice.Prvi demokratski izabrani i tragično ubijeni  premijer Srbije Zoran Đinđić je o tome između ostaloga rekao: „Uvek se postavlja pitanje boljeg sutra. Želeo bih da da ljudi počnu da veruju da sutra može da bude bolje nego danas. Moja filozofija srpske istorije da smo izgubili ceo 20.vek, i uveren sam da 21.vek može da da bude vek naših postignuća[3].

Srbija je dolaskom Aleksandra Vučića na vlast i Srpske napredne stranke (SNS) ponovno postala epicentar dešavanja u regionu i motor evropskih integracija. Srbija doživljava ekonomski preporod i ubrzano radi na članstvu u EU. Uspjela je na godišnjem nivou održati visok nivo stranih investicija, koji se kreće oko pet milijardi eura godišnje, daleko više nego sve ostale zemlje regiona zajedno.

Pokazalo se da je XXI. vijek za Srbiju postao vijek šansi i ostvarenja. Uvijek kada je Srbija kroz historiju ubrzano krenula naprijed dešavalo se da se taj put pokušao usporiti ili čak zaustaviti. To se pokazalo u nedavnoj prošlosti ubistvom premijera Zorana Đinđića.

Srbija se uspješno repozicionirala i rebrendirala u regionalnim i međunarodnim odnosima što je najvidljivije kroz vođenje dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine gdje je Vučić uspio nametnuti paradigmu „ne mogu oni dobiti sve, a mi ništa“. Tako su SAD zauzele stav, koji traži potpunu implementaciju Briselskog i Washingtonskog sporazuma, sa naglaskom na formiranju Zajednice srpskih opština (ZSO).

Srbija je u nedavnoj prošlosti uglavnom odbijala saradnju i prijedloge međunarodne zajednice, što ju je na kraju skupo koštalo. Vučić je dokazao, da je državnik, jer se upustio u rješavanje najtežeg državnog i nacionalnog pitanja (Kosovo) usprkos svim izazovima i opasnostima, koje sa tim dolaze. Svaka dodatna destabilizacija i pogoršanje sigurnosne situacije na Kosovu najviše košta Srbe, jer im prijeti fizički nestanak. Potrebno je postići opšti društveni i politički konsenzus i vlasti i opozicije kada se radi o najvažnijem državnom i nacionalnom pitanju, pri tome je važan i stav Srpske pravoslavne crkve (SPC). Srpska opozicija ne razumije svoje historijske uloge, umjesto da je opozicija Vučiću, ona je sve više opozicija državi Srbiji. U vezi Kosova nakon Slobodana Miloševića, najveću štetu Srbiji nanio je dvojac Boris Tadić – Vuk Jeremić, koji su pokrenuli, ničim izazvani, pitanje legaliteta kosovske nezavisnosti pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu, kada je Sud pravde presudio da je proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom.

Vanredni parlamentarni, izbori u Srbiji, Autonomnoj pokrajini Vojvodini, za grad Beograd i još 65 gradova i opština biće održani 17.decembra 20023.godine. Opozicione stranke tražile su održavanje izbora i njihovim zahtjevima udovoljio je predsjednik Vučić.Analitičari smatraju, da je pogrešan pristup opozicije, koja svoje političko djelovanje gradi na izrazitom antagonizmu prema Vučiću, a ne na osnovu kvalitetnog političkog programa. Okupljanje opozicije je pogrešno, umjesto da se okupe oko najstarije političke stranke – Demokratske stranke (DS), oni se okupljaju oko pojedinaca koji su razbili Demokratsku stranku. Oni koji su uspjeli razoriti najveću stranku ne mogu graditi budućnost Srbije i to građani sve više uviđaju. Posebno se u javnosti negativno prihvaća činjenica, da su pojedine opozicione stranke „prisvojile” građanske proteste protiv nasilja i tragediju pojedinih porodica stavile u funkciju borbe za dolazak na vlast.  Međusobna saradnja opozicije u Srbiji i na Kosovu je evidentna i usklađena, a zajednički cilj je po svaku cijenu srušiti postojeću vlast. Nema nikakvih naznaka da bi se na Kosovu mogli održati vanredni parlamentarni izbori.

Analitičari smatraju, da je Srbija na historijskom maksimumu svog ekonomskog i društvenog razvoja i da se taj trend ne smije zaustaviti i/ili ugroziti. EU ne smije izgubiti Srbiju i mora voditi korektniju politiku prema Srbiji bez stalnih uslovljavanja, jer poigravanje sa Srbijom može dovesti do ponavljanja historije od prije 30-tak godina na ovim prostorima.

Srbija ulazi u izbornu kampanju. Doći će do sada neviđenog rata dezinformacijama. U pojedinim susjednim zemljama već su formirani punktovi, koji raspolažu sa neograničenim resursima za produciranje dezinformacija i hibridno ratovanje sa ciljem izazivanja haosa i uklanjanja sa vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS), koja bilježi stabilnu podršku među biračima i koja iznosi iznad 50%. Cilj je da se građani Srbije dovedu u zabludu kako bi se potkopala pozicija i/ili kredibilitet Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke. Zbog toga je važno da su institucije države profesionalne i spremne da se tom napadu institucionalno suprotstave, jer je nedavno došlo i do upada u sigurnosno-obrambeni i obavještajni sistem te države.Napetosti na Kosovu će se povećavati uz mogućnost da ponovno dođe do oružanog sukoba, ali ovoga puta i sa većim posljedicama. SAD i NATO/KFOR moraju biti spremni da spriječe eventualni novi oružani sukob u regionu. Pri tome je važna uloga politike međunarodne zajednice koja mora pokazati više senzibiliteta i pragmatičnosti kada je u pitanju kosovsko pitanje.

Analitičari smatraju, da je put za izlazak iz zastoja dijaloga između Srbije i Kosova primjena svih prethodno potpisanih sporazuma od kojih Briselski[4] sporazum iz 2013.godine predstavlja osnovu za formiranje Zajednice Srpskih opština (ZSO) na Kosovu, a to bi dovelo do povratka Srba u institucije Kosova iz kojih su se povukli u novembru 2022.godine i stvaranja uslova i ambijenta za ponavljanje lokalnih izbora na kojima će učestvovati Srbi u četiri sjeverne opštine na Kosovu sa srpskom većinom – Mitrovica, Leposavić, Zvečan i Zubin potok.

Rasprava u Vijeću sigurnosti UN-a 23.oktobra 2023.godine povodom šestomjesečnog izvještaja o stanju na Kosovu pokazala je svu nemoć UN-a zbog gomile problema u svijetu. UN nije u stanju preventivno detektirati probleme u svijetu i odrediti prioritete od Afrike, Kavkaza, Bliskog istoka… Misija UNMIK na Kosovu služi za pripremanje izvještaja Vijeću sigurnosti UN-a, rezolucija broj 1244 postoji samo formalno, a UN je nevažan faktor na Kosovu iako bi ključni problemi u svijetu, prema povelji UN-a, trebali bi rješavani u okviru sistema UN.

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Beograd/Priština, 24.oktobar 2023