Prije više od dvije sedmice
Prije četrdeset godina, Margaret Thatcher postala je premijerka Velike Britanije. Imala je jake izraelske simpatije, koje su kod nje oduvijek bile prouzrokovane naslijeđem jedne mlade djevojke, čiji su roditelji kasnije ubijeni u holokaustu, iako je djevojka spašena zahvaljujući prijateljskom odnosu i dopisivanju sa Thatcherovom starijom sestrom. Ali to je nije zaustavilo kada je Izrael otišao predaleko.
Ian Birrell je u novinama napisao „Vjerujem u pošteno postupanje i poštena načela“, rekla je. „Zar ne vidite, ako otvoreno osuđujem PLO za terorizam, moram svakoga osuditi za upotrebu nasilja i terorizma.” Rečeno je to u intervjuu za Jewish Chronicle 1981.godine, gdje je govorila protiv izraelskog napada na nuklearni reaktor u Iraku. „’Ako nećemo živjeti po sistemu međunarodnog prava, živjet ćemo po međunarodnoj anarhiji. Tada nijedan narod nigdje na svijetu nije siguran. Ne možete biti selektivni u odbrani zakona. Ne možete reći ‘Sviđa mi se taj zakon, ja ću se pridržavati toga, neću pridržavati drugoga‘. Thatcher je shvatila pravo značenje prijateljstva među narodima. Možda bi aktualni establishment britanskih političkih lidera mogao uzeti list iz Thatcherove knjige, a ne samo slijediti izjavu SAD-a o nedvosmislenoj podršci Izraelu, kako je otvoreno rekao predsjednik Joseph Biden, iako se djelomično povukao i možda je poželio da nije bio tako cjelovit – srdačan u svojoj podršci izraženoj na početku.
Prvo spominjanje jevrejske države dogodilo se na prvom cionističkom kongresu 1897.godine uz ogromne napore Theodora Herzla tokom perioda od sedam godina. Umro je 1904.godine na kraju od prekomjernog rada i slabog srca u 44. godini, ali ne prije nego što je njegov rad, objavljen u njegovoj knjizi Jevrejska država i predstavljen na Kongresu 1897.godine, koji je pokrenuo tu ideju. On je to ostvario tokom svog života sa najviše pozicioniranim u vladi npr. u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Austriji i Turskoj. Konkretno, promijenio je mišljenje lorda Rothschilda da ga podrži, što je na kraju dovelo do toga da je lord Balfour, u ime glavne sile u regiji, objavio svoju deklaraciju iz 1917.godine, koja je obećavala jevrejsku državu na području Palestine, ali je uključivala odgovarajuće odredbe za ljude koji već tamo žive, od kojih su velika većina Arapi. U to vrijeme u palestinskoj regiji živjelo je manje od milion ljudi.
Jevrejski narod je užasno patio u dvije decenije od Balfourove deklaracije, što je kulminiralo šokantnim holokaustom, gdje je izgubljeno šest miliona života, a pritisak je 1940-ih rastao potrebom za domovinom za preživjele.
Velika Britanija je držala mandat nad Palestinom 25 godina od 1922.godine. Oni su to obećanje ispunili 1947/8. godine kada su postupili po Balfourovoj deklaraciji i zemlju podijelili između Arapa i Jevreja kako bi osigurali postojanje dvije države, Izrael i Palestinu, Izraelcima je to više odgovaralo. Arapi su ga u velikoj mjeri odbacili i to je dovelo do sukoba, prvog od mnogih koji traju sve do danas. Dok je jevrejski udio stanovništva bio mali do 1946.godine, došlo je do naglog priliva iz Evrope na kraju Drugog svjetskog rata, nova jevrejska domovina je pružala olakšanje u posljednjih nekoliko godina. Palestinci su vjerovatno bili u pravu što su tražili pravedniji sporazum; od tada dolazi do postepene presije njihove pozicije, ponekad i njihovom vlastitom krivicom. Zapadna obala je slučaj u kojem su Izraelci potajno i nasilno oduzeli zemlju Palestincima. Ovo se sve više razotkriva kako se grupa naoružanih doseljenika pomjerala dok je pojas Gaze opkoljen. Palestincima je rečeno da u roku 24 sata napuste domove koje su držali decenijama.
Kraj 1940-ih bio je težak period za Britance. Oporavljali su se od Drugog svjetskog rata, dok su u isto vrijeme bili pod velikim pritiskom da značajnom broju kolonija dodijele nezavisnost. U periodu od petnaestak godina nezavisnost je steklo oko 30 zemalja, među kojima je Indija među prvima. Indiji je također bio potreban značajniji sporazum o podjeli kako bi pronašla zasebnu zemlju za indijske muslimane, odnosno Zapadni Pakistan i Istočni Pakistan, sada Pakistan i Bangladeš. Opet se vodila velika rasprava oko ove podjele i gubitka života jer su, posebno na zapadu, ljudi nekoliko generacija bili iskorijenjeni, krećući se s jedne ili druge strane nove granice; u neredima je ubijeno preko milion ljudi. Ovo bi se u Londonu smatralo mnogo većim problemom. Retrospektiva bi sugerirala da se ne obraća dovoljno pažnje na situaciju u Palestini. Uz napomenu, Indija, a ne Kina, sada je najnaseljenija zemlja na svijetu.
Britanski utjecaj širom svijeta bio je u opadanju i tadašnja vlada je toga svakako bila svjesna kada je američka vlada odbila podržati anglo-francuske napore u sukobu s agresivnim stavom egipatskog predsjednika Mohameda Naguiba 1956.godine, da preuzme vlast u Sueskom kanalu, svakako veoma važnom za trgovinu prema Dalekom istoku.
Izrael je ubio preko 12.000 ljudi, gdje je veliki postotak djece, pokušavajući da uništi Hamas zbog njihovog neoprostivog zločina od 7.oktobra. Sada postoji sve veći pritisak međunarodne zajednice da se rat i ubijanja prekinu i da se uspostavi primirje. Nažalost, desničarska vlada koju predvodi premijer Benjamin Netanyahu želi više. U stvari, da su imali načina, oni bi do sada preuzeli kontrolu nad pojasom Gaze; međutim, ovu ideju je prilično brzo odbacilo izraelsko ministarstvo obrane koje je naznačilo da će se nakon završetka vojne operacije tražiti odgovarajuću treću stranu, koja će pomoći Palestincima da obnove i upravljaju pojasom Gaze.
Ovo sljedeće postavlja pitanja kada se sve ovo završi o tome kako će se mir obnoviti i kako održavati u narednim decenijama. Rješenje dvije države prema prvobitnom konceptu činilo bi se neophodnim, ali ovaj put mora postojati odgovarajući dogovor dvije strane. Umjereni s obje strane, većina, moraju biti glavni, a tvrdokorna desnica s obje strane ne smije sudjelovati. Sastancima mora predsjedavati ‘pošten’ posrednik, vjerovatno uključujući i naklonjene susjedne zemlje. Osim toga, Palestincima će vrlo vjerovatno trebati pomoć u početku i trebali bi je prihvatiti kako bi uspostavili radnu vladu, na određeno vrijeme; ko će platiti ogromnu štetu koju je izazvala kampanja izraelskog bombardiranja, milijarde dolara?
Bilo bi od pomoći kada bi nekoliko Izraelaca bilo uključeno u ovu savjetodavnu grupu. Na taj način se može razviti povjerenje između dvije strane koje do sada nije postojalo, a želja dva oca na početku ovog teksta, koji su izgubili kćerke osjetili ostvarenje bratstva, izraelskog i palestinskog, koje je prijeko potrebno.
Danas – nakon 2 ½ sedmice
Postoji velika želja da se period od četiri dana produži, ali izraelski premijer Benjamin Netanhayu se usprotivio toj ideju, zbog svoje vizije da uništi Hamas. Međutim, historija nam govori da to ne funkcionara, ne može se iskorijeniti sama ideja, kako god da je pogrešno zamišljena, bombardiranjem i ubijanjem, uzrokujući gubitak hiljada nevinih života na tom putu. Borbe se moraju završiti što je prije moguće, čak i ako to znači da će se premijer Netanyahu, sa svojim antipalestinskim stavovima, povući kako bi na njegovo mjesto došao umjereniji lider. Mnogi Izraelci samo žele da se svi taoci oslobode i da rat prestane, što bi po sadašnjoj dinamici oslobađanja trajalo još dvije sedmice.
Rješenje o dvije države ponovo je aktualna, ništa manje od strane novog ministra vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva, lorda Davida Camerona, preuzimajući mirovnu poruku koja je ranije izrečena. Svjestan je da će za to trebati vremena, ali mora da započne neko vrijeme, i što prije to bolje, a moraju postojati organi sa ljudima, koji su spremni za naporan rad da se to dogodi na zadovoljstvo svih strana, posebno Palestinca i Izraelaca.
Poznati škotski bard, Robert Burns, koji je brinuo u čitavom svom životu, o svim ljudskim bićima, bez obzira na njihova religijska uvjerenja, boju kože, itd., napisao je krajem 18. stoljeća ‘Svi smo mi djeca Jocka Tamsona‘, sva djeca svijeta. Poruka koja se stalno zaboravlja.
O autoru:
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je Savjetodavnog odbora IFIMES.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 27. novembar 2023
