Analiza ● Crna Gora 2023: Izbor između prošlosti i budućnosti

U Crnoj Gori će se 19.marta 2023.godine održati osmi predsjednički izbori od uvođenja višestranačkog sistema, a četvrti od proglašenja nezavisnosti Crne Gore 2006.godine. Pravo glasa ima 542.154 birača. Predsjednik Crne Gore se bira po sistemu dva kruga, cijela država je jedna izborna jedinica. Kandidati ne smiju imati dvojnog državljanstva i prebivališta u drugoj državi.

Na predsjedničkim izborima učestvuje sedam kandidata: ● Milo Đukanović – kandidat Demokratske partije socijalista (DPS) ● Jakov Milatović – kandidat Pokreta Evropa sad (PES) ● Andrija Mandić– kandidat Koalicije za budućnost Crne Gore – Demokratski front (Nova srpska demokratija – Pokret za promjene –Demokratska narodna partija – Radnička partija) – Prava Crna Gora – Slobodna Crna Gora ● Jovan Radulović – nezavisni kandidat ● Goran Danilović – kandidat Ujedinjene Crne Gore ● Aleksa Bečić – kandidat Demokratske Crne Gore ● Draginja Vuksanović Stanković – kandidatkinja Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP).

Crna Gora je 2006.godine proglasila samostalnost i nezavisnost. Predstojeći predsjednički izbori u Crnoj Gori su prvo odmjeravanje snaga na državnom nivou nakon parlamentarnih izbora održanih 30.avgusta 2020.godine i poslije potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). Crna Gora se nalazi pod različitim utjecajima, najčešće se naglašava utjecaj Rusije, koja je intenzivirala svoje aktivnosti u Crnoj Gori nakon članstva u NATO-u. Crna Gora je ekonomski vezana za Rusiju, jer je 20% kompanija u ruskom[2] vlasništvu (i 20% kompanija u vlasništvu državljana Srbije), dok Kina ima kontrolu nad javnim financijama preko plasiranog kredita za auto-put Bar-Boljare[3] preko kojeg kontrolira ključnu državnu investiciju i time ugrožava javne financije Crne Gore. Kina, prema kreditnom ugovoru, ako dug ne bude uredno vraćan, ima pravo namiriti se na drugi način imovinom u vlasništvu Crne Gore. Izgradnja auto-puta povećala je javni dug[4] na 83% BDP-a u 2021.godini,  a aktualna vlada smanjila[5] ga je u 2022.godini na 73,4%. Tadašnja Vlada Crne Gore predvođena DPS-om ušla je u ovaj projekat usprkos oštrim upozorenjima Brisela i Washingtona. Ne postoji država članica NATO-a, koja je tako ranjiva i zavisna od Rusije i Kine kao što je to Crna Gora i zbog toga je važno provjeriti sigurnosne certifikate NATO-a počevši od predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića do nižih zvaničnika.

Iako se održava prvi krug predsjedničkih izbora u fokusu je drugi krug izbora, koji će se održati 2.aprila 2023.

Milo Đukanović (DPS) je već 33 godine proveo na vlasti i natječe se za već treći mandat predsjednika Crne Gore. Za njega se vezuju brojne afere oko dovođenja ruskih investitora, njegovih računa u inostranstvu, kredita, firmi u zemlji i inostranstvu, te protuzakonitog financiranja izborne kampanje DPS-a te bogaćenja njega i pojedinih članova njegove porodice. Đukanović ima hipoteku ratne prošlosti i jednog od najbližih saradnika Slobodana Miloševića. Odbio je imenovati nove ambasadore i mandatara za sastav nove vlade Crne Gore. Analitičari smatraju da je Milo Đukanović propustio ključnu šansu, da nakon gubitka izbora 2020.godine reformira svoj DPS, te da bi reformirani DPS sa drugim kandidatom ostvario pobjedu već u prvom krugu. Najveću štetu po interese Crne Gore predstavljaju upravo Đukanovićevi višedecenijski pokušaji autokratskog vladanja. Đukanović želi po dužini vladavine nadmašiti Josipa Broza TITA i misli da je on prošlost, sadašnjost i budućnost Crne Gore. Predstavlja prepreku djelovanju aktualne vlade Crne Gore.

Andrija Mandić (DF) je kandidat najbrojnije političke grupacije, prosrpskog Demokratskog fronta, koji je za izlazak Crne Gore iz NATO-a, povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova i ukidanje sankcija Rusiji, koje je Crna Gora uvela 2014. i 2022.godine. Mandić smatra, da je njegov protukandidat Đukanović kandidat organiziranog kriminala.

Aleksa Bečić je čelnik Demokrata Crne Gore, postao je predsjednik Skupštine Crne Gore nakon poraza Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima 2020.godine. Osudio je rusku agresiju na Ukrajinu i podržava evroatlanske integracije. Bečić smatra, da se više ne smije desiti, da državom vlada jedan čovjek i jedna partija misleći na Đukanovića i DPS. Ima podršku Građanskog pokreta URA premijera Dritana Abazovića. Bečić ima potencijal da poveže antagonizme u Crnoj Gori.

Jakov Milatović, čelnik je Pokreta Evropa sad (PES), neparlamentarne stranke, koja je osnovana uoči lokalnih izbora u Podgorici oktobra 2022., na kojima su ostvarili zapažen uspjeh. Milatović je podržao uvođenje sankcija Rusiji.

Analitičari smatraju, da je veliki broj predsjedničkih kandidata, čak sedam, u funkciji raspršivanja glasova na više kandidata. Očekuje se, da u prvom krugu najviše glasova osvoji dosadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Za drugoplasiranog kandidata u prvom krugu nadmeću se Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Jakov Milatović. Ukoliko se u drugi krug plasiraju Aleksa Bečić ili Jakov Milatović vrlo je izvjesno da mogu pobijediti Mila Đukanovića, dok Andrija Mandić ima daleko manji koalicioni kapacitet da okupi druge stranke i osigura širu podršku u drugom krugu. Da su pobjednici parlamentarnih izbora 2020.godine imali zajedničkog predsjedničkog kandidata, Bečića ili Milatovića, pobjeda bi im bila osigurana već u prvom krugu izbora. Na predsjedničkim izborima odlučuje se i o terminu i rezultatu eventualnih vanrednih parlamentarnih izbora. Predsjednički izbori će odrediti i budućnost samog DPS-a, koji se nije uspio suštinski reformirati, a ni pozicionirati kao stranka, koja ima snage i znanja da djeluje kao snažna opozicija, zbog čega i bilježi stalni trend pada podrške među biračima.

Prije i poslije proglašenja nezavisnosti Crne Gore značajnu ulogu odigrale su manjinske zajednice Albanci, Bošnjaci i Hrvati. Prosrpska i proruska opozicija u Crnoj Gori u svojim programima, javnim i tajnim djelovanjem i čestim verbalnim nacionalističkim nasrtajima, incidentima i uvredama upućenim pripadnicima manjinskih naroda gurala je te narode u zagrljaj Mila Đukanovića i DPS-a. Albanske i bošnjačke političke stranke svjesne su, da svoju poziciju kao građani mogu izgrađivati i jačati jedino u snažnoj i nezavisnoj građanskoj državi Crnoj Gori kao punopravnoj članici NATO-a i EU. Albanci i Bošnjaci moraju graditi svoju budućnost sa ostalim sugrađanima bez Đukanovića, kako ne bi postali najveća kolateralna šteta nezavisnosti Crne Gore, a bez njih Crna Gora ne bi mogla postati samostalna i nezavisna država.

Glasovi manjinskih naroda bili su i ostali su presudni za sve Đukanovićeve historijske pobjede i pobjede građanske opcije u Crnoj Gori, posebno računajući pobjedu na referendumu za nezavisnost Crne Gore i izglasavanje ulaska Crne Gore u NATO.

Kampanja za predsjedničke izbore vremenski je veoma kratka. Retorika u kampanji je prilično zaoštrena sa brojnim incidentima i podmetanjima.

Kampanji nedostaje inovativnog pristupa, jer većina kandidata ponavlja ono što već godinama priča. Ipak, primjetno je da kandidati ublažavaju svoju političku retoriku kako bi se približili širem biračkom tijelu od postojećeg. Iako su kandidati predloženi ispred određenih političkih opcija kod nekih kandidata se može primijetiti da imaju (ne)skrivenu podršku iz inostranstva.

Analitičari smatraju, da je ipak bilo uvredljivih izjava u kampanji. Čak i fizičkih nasrtaja na kandidata Pokreta Evropa sad Jakova Milatovića i prijetnje smrću kandidatima Milu Đukanoviću (DPS) i Draginji Vuksanović Stanković (SDP).

Milo Đukanović i Draginja Vuksanović Stanković pokušavaju uvući Bosnu i Hercegovinu, posebno bošnjački politički faktor u izbornu kampanju. Provlači se teza, da Crna Gora, koja je članica NATO-a i koju navodno treba da odbrani i zaštiti Bosna i Hercegovina, koja nije članica NATO-a i koja je ranjiva i ugrožena brojnim unutarnjim i vanjskim opasnostima i prijetnjama. Đukanović animira medije, pojedince, nevladine organizacije i civilno društvo iz Bosne i Hercegovine, da bi navodno zaštitio ugroženu Crnu Goru članicu NATO-a, ustvari pokušavši zaštititi svoj opstanak na vlasti ali i na slobodi. Pokušava se pred očima javnosti provesti proces „humanizacije” Miloševićevog člana udruženog zločinačkog poduhvata odnosno odbrana lika i djela Mila Đukanovića.

Često se, poslije pada Đukanovićevog režima, plasira teza, da je aktuelna vlada Crne Gore odgovorna za usporavanje evropskog puta države. Pri tome se zanemaruje činjenica, da je EU zaustavila proces proširenja, jer sama ne zna da li će biti proširenja i kada. Zasada EU ne želi proširenje, a ne domaće elite Crne Gore i država Zapadnog Balkana. Intenziviranje politike proširenja dovest će do jačanja sigurnosti i izgradnje otpornosti na strano uplitanje, rješavanje izazova koje predstavljaju migracije, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala i korupcije.

EU mora donijeti strateške odluke o proširenju i vremenski okvir proširenja. Nedefiniran položaj zemalja Zapadnog Balkana udaljava te zemlje od EU i dodatno proizvodi unutrašnje tenzije. Članice EU moraju pokazati vizionarstvo kada je u pitanju proces proširenje, jer bez proširenja u prošlosti nikada se EU ne bi doživjela ekspanzije. Neizvjesnost procesa proširenja EU ide u korist onog dijela javnosti na Zapadnom Balkanu, koji se protivi članstvu njihovih država u EU i u korist je rivala i neprijatelja EU. Ukoliko se na Zapadni Balkan ne bude širila EU, širit će se Rusija.

Ljubljana/Bruxelles/Washington/Podgorica, 14.mart 2023