Komentari

Analiza ● Bosna i Hercegovina 2022: Christian Schmidt protiv Visokog predstavnika (OHR)?

Bosna i Hercegovina i Kosovo te region Zapadnog Balkana ponovno su došli u fokus pažnje nakon ruske invazije na Ukrajinu započete 24.februara 2022. Skoro da ne postoje relevantni izvještaji i razgovori, koji Bosnu i Hercegovinu ne uvrštavaju i opisuju kao lokaciju za moguće konflikte.

Zakašnjelost politike i poteza EU

Više od decenije američka administracija je Bosnu i Hercegovinu prepustila u brigu EU, koja je više nego očito propustila historijsku priliku da napravi važne iskorake ka prosperitetnoj BiH. Ne samo da se to nije desilo nego je EU danas u BiH napravila identičnu situaciju kao u Ukrajini pred invaziju Rusije. Dosadašnji slijed poteza zvaničnika EU prema BiH također upućuje na prisutnost visokih korupcijskih rizika kao i u slučaju eventualnog nametanja Izbornog zakona BiH.

Opći izbori u Bosni i Hercegovini biće održani 2. oktobra 2022 na vrhuncu ekonomske i socijalne krize. Daytonski mirovni sporazum ne može sam po sebi donijeti ozbiljne promjene, jer njegova etnička osnova štiti (doslovno) stare političke elite, predvođene gospodarima rata koji su postali vječiti političari. Sve je svedeno na etnicitet, Bošnjaci, Srbi i Hrvati uz snažnu prisutnost kriminala i korupcije. U ovoj formuli nema mjesta za mlade i napredne ljude. U Bosni i Hercegovini ukoliko se ostvare najave o nametanju Izbornog zakona od strane OHR-a na sceni ćemo imati libanonizaciju izbornog zakona. Umjesto sunita, šiita i kršćana kao u libanonskom slučaju, u BiH imamo trajno zacementirane Bošnjake, Srbe i Hrvate. Time se završavaju snovi o boljoj budućnosti i okončava tzv. evropski put Bosne i Hercegovine.

Analitičari upozoravaju, da zakašnjeli potezi  NATO-a u Bukureštu 2008.godine kada  nisu uspjeli riješiti situaciju u pogledu Ukrajine, Moldavije, Gruzije i Sjeverne Makedonije, danas se vraća kao bumerang u Bosni i Hercegovini. Odlaganje početka pregovora o članstvu sa EU, Sjeverne Makedonije i Albanije, koje su tri godine nepotrebno čekale dodatno je destabiliziralo Zapadni Balkan. Situacija na Zapadnom Balkanu u mnogo čemu bila bi drugačija, da su prije tri godine ove dvije države započele pregovore sa EU. Podrška evropskim integracijama i članstvu u EU kod građana Zapadnog Balkana je u drastičnom padu, tako u Srbiji iznosi svega 44% podrške članstvu te zemlje u EU. EU postaje izvor i moguće novo svjetsko žarište sigurnosnih problema zbog licemjernog i kalkulantskog odnosa naspram Zapadnog Balkana. Tu prazninu „kapilarno” pokušavaju popuniti Rusija i Kina.

Christian Schmidt protiv visokog predstavnika (OHR)?

Trenutno na potvrđivanje u Domu naroda Federacije BiH čeka 17 Nacrta zakona i 11 Prijedloga zakona, zaustavljeno je i imenovanje Federalne vlade na osnovu rezultata izbora iz 2018.godine, predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH kao i sudaca Ustavnog suda Federacije BiH. Republika Hrvatska je čak u pet presuda[2] Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) presuđena, da je učestvovala u međunarodnom oružanom sukobu u BiH (agresiji) i u Udruženom zločinačkom poduhvatu[3] (UZP) prema BiH. U prvostupanjskim i žalbenim postupcima učestvovala su 22 tužitelja ICTY i nisu korišteni Tuđmanovi transkripti u prva četiri slučaja. Hrvatska evidentno zloupotrebljava svoje članstvo u EU i NATO, da djeluje protiv Bosne i Hercegovine i u funkciji Hrvatske demokratske zajednice BiH i njenog čelnika Dragana Čovića, koji je uvjerljivo na prošli izborima (2018) za Predsjedništvo BiH poražen od Željka Komšića (DF).

Analitičari smatraju, da je zvaničnike EU ali i drugih država posebno Velike Britanije i SAD važno upozoriti na tešku hipoteku, koju Republika Hrvatska ima prema BiH (pet presuda ICTY za agresiju i sudjelovanje u Udruženom zločinačkom poduhvatu) derogira od sudjelovanja u traženju rješenja za izlazak iz postojeće krize u BiH, koju sve vrijeme producira dvojac Dragan Čović (HDZBiH) i Milorad Dodik (SNSD).

Pravno mišljenje/informacija[4] OHR-a iz 2016.godine u pogledu zahtjeva tadašnjeg predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine, a sada zastupnika u Saboru Republike Hrvatske Bože Ljubića, koji je tada podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojoj osporava odredbe Izbornog zakona BiH, koji se prvenstveno odnose na izbor delegata u Dom naroda Federacije BiH. Ljubić u apelaciji ne osporava odredbe Ustava Federacije BiH.

OHR je Ustavnom sudu BiH dostavio niz argumenata koji obesmišljavaju Ljubićev zahtjev za izmjenu Izbornog zakona BiH. Ustavni sud BiH nije uvažio stav i mišljenje OHR-a, koji je rezolutno naveo da su promjene u nadležnosti Federacije BiH, odnosno da je Izborni zakon BiH usklađen sa Ustavom Federacije BiH. U Odluci Ustavnog suda BiH nigdje se ne navodi mišljenje/informacija OHR-a, osim informacije da je dostavljeno Sudu. Danas visoki predstavnik Christian Schmidt i OHR rade nešto potpuno drugo u odnosu na vrijeme i mandat tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka. Christian Schmidt u osnovi radi protiv visokog predstavnika (OHR) iz 2016.godine. Tadašnji stavovi OHR-a, da je Izborni zakon BiH usaglašen sa Ustavom Federacije BiH, te da tražene promjene nisu u nadležnosti državnog već federalnog parlamenta, Ustavni sud BiH nije prihvatio i naložio je državnom Parlamentu BiH da u roku od šest mjeseci realizira Odluku Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud BiH je 14. jula 2016.godine pozvao visokog predstavnika Valentina Inzka da učestvuje u javnoj raspravi zakazanoj za 29. septembar 2016. i pozvao je Odjel za pravne poslove Ureda visokog predstavnika (OHR), da dostavi pisana zapažanja u vezi sa Zahtjevom Bože Ljubića i specifičnim pitanjima za koja je Ustavni sud BiH utvrdio da su od značaja za donošenje njegove odluke u vezi s predmetom br. U 23/14 (Božo Ljubić).


Komentari

Na vrh