Ovaj 53-godišnji Jajčanin većinu života posvetio je fudbalu, a golmansku karijeru je započeo u Elektrobosni, u kojoj je prošao sve selekcije od pionira do seniora.
- Kao i većina dječaka maštao sam da igram fudbal. Uvijek mi je bila želja da budem golman i to se ostvarilo. Važio sam za veliki talenat, tako da sam bio pozivan na različite kampove, a najbolji je svakako Jugoslovenska škola fudbala na Buni, gdje su bili najbolji iz cijele bivše države – kaže Alen.
Prošao je probu u banjalučkom Borcu, ali je karijeru 1992. godine nastavio u Njemačkoj, gdje je nekoliko godina nastupao za ekipe iz četvrte i pete lige.
- U Njemačkoj me je NK Zrinjski, koji je djelovao u Štutgartu, odlično prihvatio i puno mi pomogao kad sam kao izbjeglica došao iz rata. Tu sam primljen kao pravi profesionalac. Bio sam smješten u hotelu i imao sve uvjete za treniranje. Naravno, trebalo mi je malo duže vremena da se adaptiram na novu zemlju, ali poslije je bilo lako. Štutgart je definitivno treći grad pored Jajca i Sarajeva u kojem bih mogao živjeti – govori za Faktor Krak.
U Bosnu i Hercegovinu se vraća 1998. godine, kada je branio boje Olimpika.
- Došao sam preko rahmetli Faika Kolara. Vukašin Petranović je bio na izlaznim vratima i ja sam trebao da ga naslijedim na golu. Poslije dvije sedmice dobrih treninga zadužio sam jedinicu Olimpika, gdje sam branio skoro četiri godine. Prvi trener mi je bio Fahrudin Prljača. U Olimpiku mi je bilo stvarno lijepo. Slijedio je prelazak u Sarajevo, gdje sam branio jednu sezonu. Dobio sam poziv od Muhameda Granova i Husrefa Musemića da pređem na Koševo jer im je bio potreban iskusan golman za Kup UEFA. To je bila kruna moje karijere. Branio sam protiv Sigme iz Olmouca i Bešiktaša. San svakog fudbalera je igrati u Sarajevu i još braniti u evropskim takmičenjima – nastavlja bivši golman.
Kako je stario, rodni grad Jajce ga je sve više vukao sebi, tako da je rado prihvatio poziv Travnika.
- To je bila posljednja stepenica u fudbalskoj karijeri koja je označavala i povratak kući. Ipak je u rodnom gradu najljepše. Jajce je prelijep grad sa dosta historijskih znamenitosti. Nakon što sam se u Travniku oprostio od fudbala, kupio sam poslovni prostor od 200 kvadrata u Jajcu, gdje sam otvorio cafe i bilijar klub “City AA”. Volim muziku i pjevače i do sada sam u klubu ugostio mnoga poznata imena kao što su Mirza Selimović, Berin Buturović, Faruk Duran, Naida Bešlagić, Belma Karšić… Mladalački san mi je bio da nakon fudbala otvorim svoj lokal i to se, eto, ostvarilo. Pored ugostiteljstva uspješno vodim i manju firmu koja se bavi molerskim radovima u Njemačkoj. Trenutno ima osam radnika – kaže Krak.
- Denis je grafički dizajner i lijepo se snašao u Njemačkoj, gdje živi i radi. Dino završava za programera u Banjoj Luci i nisam siguran gdje će ga posao i život odvesti. Pokušavam da uvijek nađem vremena za svoje najbliže, a kada je sport u pitanju, posljednjih godina aktivan sam u tenisu. Dosta je kolega fudbalera koji igraju, a najbolji je nekako Elvir Bolić, koji je osvojio mnoge turnire za veterane – kaže na kraju Krak.
