U Ahmićima kod Viteza danas je promovisana knjiga pod nazivom “Ahmići: Osam dana trinaestogodišnjeg Adnana”, autora austrijskog pisca Thomasa Obruče.
Radi se o priči o trinaestogodišnjem Adnanu Zecu koji je u vihoru rata u Bosni i Hercegovini svjedočio brutalnom ubistvu svojih roditelja i sestre, a i sam je teško ranjen vatrenim oružjem.
Knjiga govori o njegovoj teškoj borbi za preživljavanje. Potpuno sam, posljednjim atomima snage, uspijeva se sakriti u kuću oštećenu u podmetnutim požarima, nadajući se da će izbjeći bitke koje još uvijek bjesne, preživjeti i konačno biti spašen. Ali i u skrovištu se nastavlja njegovo mučeništvo…
O knjizi su govorili sam autor Thomas Obruča, protagonista knjige Adnan Zec i predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović.
Kako je ovom prilikom rečeno na promociji upriličenoj u multimedijalnoj sali Memorijalno-kulturno-sportskog centra u Ahmićima, knjiga je konačno prevedena na Bosanski jezik, jer moraju biti zapisane materijalne činjenice i dokazi o stravičnom i strašnom zločinu koje su počinili pripadnici HVO-a nad bošnjačkim nevinim stanovništvom Ahmića.
“Za stravične i strašne zločine počinjene u Ahmićima ratni zločinci su dobili mizerne i jako niske kazne za svoja zlodjela koja su počinili. Ratni zločinci ostaju ratni zločinci cijeli život, i to je trajna kategorija. A mi moramo prezentovati istinu i samo istinu onoga šta se desilo u Ahmićima 16. aprila 1993. godine.
Ubijeno je 116 nedužnih i nevinih mještana Ahmića na mučki i stravičan način, među kojima su bili ljudi, žene, djeca, starci, i tromjesečna beba, s ciljem da se ubije cjelokupno bošnjačko stanovništvo Ahmića koje egzistira na tom području”, rečeno je ovom prilikom.
Foto: Patria
U svom obraćanju, Tahirović je prisutne podsjetio da se sutra navršava punih 30 godina od jednog od najtežih zločina koje su počinile jedinice pod direktnom kontrolom Republike Hrvatske.
– Zločin u Ahmićima je dokazan i vinovnici zločina, oni najodgovorniji, su kažnjeni upravo zahvaljujući preživjelim svjedocima koji su hrabro stali pred zločince i svojim svedočenjem van razumne sumnje dokazali sudskim vijećima pred MKSJ odgovornost ne samo pojedinaca, već cijelog jednog sistema na čelu sa predsjednikom RH – kazao je Tahirović.
Ističe da u predmetima ratnih zločina, bez svjedočenja žrtava, nema ni sudskih postupaka.
– Gospodin Adnan Zec je svjedočio pred Međunarodnim tribunalom u Den Hhagu o svemu onome što je doživio i preživio. Opredjeljenje i nepokolebljiva volja da svjedoči i kaže istinu pred MKSJ i da zločince stigne zaslužena kazna predstavlja najviši stepen samosvjesnosti i hrabrosti.
Upravo je MKSJ i uspio zahvaljujući ovakvim osobama kao što je naš Adnan. Adnan je svoju pravnu, ljudsku i patriotsku borbu nastavio i u privatnom životu.
Foto: Patria
Zajedno sa svojom vrijednom suprugom Emirom stvorio je stabilnu porodicu sa dvije krasne djevojčice u Nizozemskoj i postao respektabilan i ravnopravan član zajednice. Međutim, nije zaboravio odakle dolazi, nije zaboravio svoje porijeklo niti Bosnu i Hecegovinu i ova današnja promocija to dokazuje.
Mi danas svjedočimo, zajedno sa Thomasom Obručom, bivšim članom MKSJ, jednom vrijednom književnom djelu, koje neće dozvoliti da stradanje Adnana i njegove porodice bude zaboravljeno – ova knjiga ostaje vječni pokazatelj stradanja Adnana, njegove porodice ali i cijelog naselja Ahmići.
Izražavam i svoju veliku zahvalnost gospodinu Obruču da se Adnanova priča nađe u knjizi i ne samo u sudskim presudama. Ova knjiga predstavlja nastavak ne samo Adnanove borbe za istinu i pravdu, nego predstavlja primjer kako i na koji način se suprostavlja budućim zločinima i negotorima zločina.
Poruke ove knjige su univerzalne i u vrijeme kada nam se dešava Ukrajina, Sirija, Bliski Istok, Afrika. Mi, Bošnjaci u BiH, nismo posegli za osvetom poslije strašnih zločina u Ahmićima pa sve do genocida u Srebrenici. Mi našu djecu nismo učili da mrze i da se svete – govori Tahirović.
Foto: Patria
Naš Adnan, nastavlja, odrastao je bez roditelja i danas nam prezentira knjigu u kojoj hrabro govori o svojoj ličnoj i sigurno najvećoj ljudskoj tragediji – gubitku najdražih članova porodice.
– Radimo svi zajedno da se ovako nešto nikome ne desi. Najbolje sredstvo je istina, svjedočenje i suočavanje sa prošlošću. Oni koji su osmislili ovakve zločine od Ahmića do Srebrenice, oni se kaju, oni osporavaju presude i naslijeđe MKSJ.
U Hrvatskoj i Srbiji negiraju se zločinački planovi i počinjeni zločini koji su pravosnažno presuđeni pred MKSJ u Den Hagu. Kažu da je negiranje zločina završna faza pred novi zločin. Zbog toga ova knjiga ima neprocjenjivu vrijednost i predstavlja Adnanov i naš glas savjesti i doprinos svima da uradimo sve sto je u našoj i “njihovoj” moći da se zločin nikada i nikome ne desi.
Foto: Patria
Čestitam i zahvaljujem se Adnanu, njegovoj porodici i svima onima na čelu sa gospodinom Obručom koji su doprinijeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana – poručio je Tahirović.
– To jutro su ubijeni moji roditelji, ubijen sam ja, moje sestre, moje komšije. Ubijeni samo iz jednog razloga – što smo se drugačije zvali, što smo bili muslimani. Komplet selo je zapaljeno – priča u svom obraćanju prisutnima protagonist knjige Adnan Zec.
Desetak metara od njega ležale su dvije njegove sestre, majka, otac… Nije bio, kaže, da li je to u tom momentu sanjao ili je bila java.
– Nisam bio svjestan zaštio nam se to deslo i ne mogu to nikako da prihvatim. Prolazili su sati i sati, selo je gorjelo, komšije koje još nisu bile ubijene, su izvođene i ubijane. Kuće su paljene. To veče sam odlučio da pokušam ustati i pomjeriti se odatle, s nadom da možda ipak ima spasa za mene – rekao je Zec.
U kući je proveo osam dana. Kaže da je razmišljao da li da iz nje izađe i preda se, ili ipak da ostane iznemogao, gladan i žedan. Zec se prisutnima obraćao dok je na videozidu prikazivan video iz Ahmića iz tog vremena.
.jpg)
Foto: Patria
– Vidjet ćemo i moje sašavanje osmi dan, kad su se engleske trupe UN-a spustile sa vrha sela prema dnu i meni dale nadu da su oni ti koji će me spasiti i izvući na sigurno – kazao je Zec.
Kaže da ne može biti zadovoljan bilo kakvim presudama za te zloičine, jer mu njegovo uništeno djetinjstvo, roditelje, bol, rane i ubijene komšije niko nikada ne može vratiti.
– Ali me također raduje što su bare najodgovorniji privedeni na Međunarodni sud pravde u Haagu i to daje značaj Ahmićima i masakru koji se nad nama desio – govori Zec.
Zločinci očekivano poriču sve ono što se desilo, samo da bi im se umanjila krivica, da bi dobili manje kazne zatvora. Na videu su prikazana i spaljena tijela komšija koje su bile starije od 70 godina, koji nikome ništa nisu mogli nažao učiniti. Zaključani su u kuće i živi spaljeni…
