Predsjednik stranke Narod i pravda i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine ovih je dana u svojim stavovima sve bliži partnerima s kojima je kao partner kroz sarajevsku trojku ušao u državnu vlast.
Poruke koje je na prošlosedmičnoj konferenciji za novinare izrekao kao predsjednik NiP-a uveliko podsjećaju na Milorada Dodika i njegove poruke koje je slao opoziciji u neki vakat.
Konaković tako u prisustvu Nermina Nikšića (SDP) i Edina Forte (NS), prijeti onima koji najavljuju izlazak na ulicu zbog načina na koji trojka u partnerstvu s Dodikom i Draganom Čovićem (HDZ BiH) vodi državu.
A te najave su sve češće, njihovi motivi ukratko se definišu izdajničkom politikom državne vlasti.
Konaković je međutim na pomenutoj konferenciji kazao da ga je strah scenarija, jer mu njegove pristalice traže da ih pusti u organizovanju kontra protesta.
“Na proteste opozicije odgovorićemo kontraprotestima”, poručio je u aprilu 2016. godine Milorad Dodik, u to vrijeme predsjednik Rs-a.
Skoro sedam godina poslije, čovjek koji sve koji ga kritikuju naziva režimom, svjestan da je upravo on režim, s tendencijom ka totalitarizmu, kaže da će odgovor njegovih i valjda Dodik – Čović pristalica biti drastično veći od opozicionog.
“Ima jedna opasna stvar. Ovih dana sam dobio na desetine, a jučer (u četvrtak) stotine poruka od ljudi na društvenim mrežama, koji kažu nemojte nas zaustavljati, ako bude protesta kojima se pokušava ova vlast ostaviti silom, napravit ćemo duplo veće i trostruko veće proteste. Bojim se da će im ljudi brojem i reakcijom, ukoliko krenu na ulice, da će dobiti ono čega se zaista istinski plašim i apelujem da se ne desi, ali vidim uvjerenje naše javnosti. Vjerujte da sam ubijeđen da bi taj broj bio višestruko veći”, poručio je Konaković.
Zašto bi se Konaković plašio protesta?
Protesti su legitimno demokratsko sredstvo izražavanja neslaganja s politikama koje upravljaju državom. Pariz gori već treći dan, jer je Emmanuel Macron odlučio da im digne prag za odlazak u penziju. Proteste gledamo širom svijeta. I u čemu je problem. Problem je u činjenici da Konaković ne vidi koliko je njegova vladavina zapravo loša i opasna da može izvesti ljude na ulice. Očigledno je predsjednik Naroda i pravde svjestan koliko je ove države morao založiti kako bi mu Dodik i Čović dozvolili ulazak u vlast. Konaković je za nekoliko mjeseci u državnoj vlasti uspio steći viđenje javnosti da je izdajnik, a to je rijetko kome pošlo za rukom. Riječ je o šefu bosanskohercegovačke diplomatije koji kalkuliše istinom i činjenicama dokazanim u međunarodnim presudama. Umjesto da iskoristi priliku i usred Zagreba iznese te činjenice, Konaković se odlučuje za snishodljivost spram hrvatske politike s ove i one strane granice. Baš kao što je prošli put u Zagrebu zagovarao miješanje Hrvatske u unutrašnja politička pitanja.
Luta Konaković i na unutrašnjem planu, pa nudi prilično loše odgovore na državotvorna pitanja. I onda za sve krivi politčke protivnike koje je sklonio zahvaljujući prodaji državnih interesa. A Dodik je ponajbolje opisao trojkaško i Konakovićevo pregovaranje o državnoj vlasti: “Oni su (“trojka”) smatrali da sad kao ulaze u vlast i sada misle neće Dodik pričati o genocidu, neće Dodik ovo, neće Dodik ono. Kao odjednom se nešto desilo, a ništa se nije desilo. Naša politika je ista, mi tu nismo ništa promijenili.. Ako on (Konaković) misli da je Bosna i Hercegovina samo ono što oni misle, onda se grdno varaju. To nije moglo ni sa moćnom SDA pa neće moći ni sa njihovim invalidnim strukturama”.
A narod je, za razliku od Konakovića, očigledno svjestan o čemu govori Dodik. Zato se i najavljuju protesti. Protesti odbrane države, a ne bilo čije pozicije u vlasti. A Konaković je očito svjestan da njegova i politike njegovih partnera nisu kompatibilne sadržavnim interesima.
Najavljuje li ministar vanjskih poslova unutrašnje nerede i bratoubilačke sukobe?
Riječi i način na koji ih je Konaković izrekao prevazilaze čak i Dodik style. Jer, u onome što je Konaković poručio vidi se mnogo osvetoljubivosti i prijetnje. Prijetnje koja nosi slutnju ozbiljne neizvjesnosti. Prijetnje koja može potpaliti bratoubilačke sukobe, koji bi među politički podijeljenim Bošnjacima mogli trasirati lošu sudbinu tom narodu.
Konaković je prijetio i prije i nakon izbora. Prijeti i sada, uglavnom govoreći u Sarajevu. U Zagrebu, Beogradu i Banjaluci manji je od makovog zrna. Ali njegova prijetnja možda je najbliža palestinizaciji Bošnjaka. Njegova prijetnja može palestinski scenario dovesti u redove Bošnjaka, stvarajući Fatah i Hamas. Takva podjela bila bi definitivni početak kraja Bošnjaka.
A Konaković bi u takvom razvoju situacije bio lider Hamasa, načelno bošnjačkog, suštinski pokreta koji pod zastavom Bosne i Bošnjaka radi za neprijatelje i jednih i drugih.
Neko bi mu zato trebao održati čas političkog ponašanja. Zalutao je i poletio, ateriranje bi moglo biti opasno i po njega i sve oko njega. Ali i sve nas!
