Ivana Radović, odbojkašica Gacka i reprezentativka Bosne i Hercegovine, dospjela je u žižu javnosti nakon što je na Instagramu pozirala sa kokardom iz tri podignuta prsta, uz veličanje četničkog vojvode Momčiča Đujića.
Ona je u razgovoru za Glas Srpske kazala da je “sve otišlo predaleko”, da joj je četnički vojvoda predak i da je ponosna na to, kao i na svoje porijeklo.
– Ovo je prvi i posljednji put sa se oglašavam na ovu temu. Ne bih to ni radila da nije otišlo predaleko, jer se prvenstvo radi o meni i mojoj porodici, koja trpi nevjerovatan linč od strane medija i ljudi. Igram za reprezentaciju BiH od svoje četrnaeste godine, gdje sam prošla sve selekcije od pionirki do seniorki. Nikad nisam imala nijedan problem, što mogu da potvrde i saigračice i savez. Uvijek sam bila na raspolaganju selektoru i trenerima, bez ikakvog interesa. Igrala sam u Brčkom šest godina, gdje žive sva tri naroda, imam mnogo prijatelja različite vjeroispovjesti i nikad nisam bila neko ko širi mržnju na bilo koji način, a pogotovo ne na nacionalnoj osnovi – rekla je ona i dodala:
– Inače, vojvoda Đujić mi je stvarno predak i sa njim sam se poistovjetila prije svega kao sa pravoslavnim svestenikom koji je bio žestok neprijatelj fašizma. Isticanjem pomenute fotografije ni na koji način nisam htjela da povrijedim osjećanja, vjerska, nacionalna i svaka druga, dozvoljavajući da svi o vojvodi imaju i prave svoju istinu i sud. Uvijek sam voljela svoje a poštovala tuđe. Mislim da ove teme treba da ostavimo iza nas, da ne širimo mržnju i da volimo sport – u dahu je istakla Radović.
Pop Đujić, odnosno srpski sveštenik Momčilo Đujić, predvodio je četnike tokom Drugog svjetskog rata na teritoriji sjeverne Dalmacije i zapadne Bosne a poslije rata je emigrirao u Ameriku.
Pop Momčilo Đujić, koji je četnik postao 1935., a vojvoda 1942. godine, bio je zločinac, koljač, ubica, pljačkaš, silovatelj, kvisling koji je sarađivao s italijanskim i njemačkim okupatorima. I kada je trebalo, blisko sarađivao s ustaškim Pavelićevim snagama. Kukavica koja je, nakon što su njegove četničke kokošare konačno razbile partizanske snage, uz pomoć ustaša i Nijemaca pobjegao.
U SAD-u i Kanadi je djelovao kroz velikosrpsku organizaciju Ravna Gora.
Godine 1989. dodijelio je titulu četničkog vojvode osuđenom ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Tada je poučio Šešelja neka “izgna sve Hrvate, Albance i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla” te se obećao vratiti iz izbjeglištva u Sjedinjenim Američkim Državama u otadžbinu, samo ukoliko Šešelj uspije “očistiti Srbiju sve do posljednjeg Židova, Albanca i Hrvata”.
Đujić kao četnički “nadvojvoda” novčano je podupirao četnike koji su početkom 1990-ih ratovali u BiH i Hrvatskoj, te ih ohrabrivao slanjem četničkih odlikovanja i proglašenja vojvodama.
SFRJ nije uspjela od SAD ishoditi izručenje Momčila Đujića, makar je izručenje tražila više puta (čak je SRJ to zahtijevala 1991. godine). Republika Hrvatska je u maju 1999. godine također zahtijevala izručenje bivšeg četničkog vojnog vođe zbog optužbe za ubistva najmanje 1.500 osoba na području Knina, Vrlike, Sinja, Šibenika i Otočca. Đujić je umro 11. septembra 1999. godine u Chicagu.
