U Bosni i Hercegovini će se 2. oktobra 2022. godine održati Deveti Opći izbori. Na izborima će se birati članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Republike Srpske, dva potpredsjednika Republike Srpske i zastupnici za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), kao i zastupnici za Skupštine 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je već objavio dvije analize tokom izborne kampanje:
● Analiza „Opći izbori u BiH 2022: Mogu li birači pobijediti medije, vjerske zajednice i strani utjecaj?“, link: https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/opci-izbori-u-bih-2022-mogu-li-biraci-pobijediti-medije-vjerske-zajednice-i-strani-utjecaj/5078? (27.9.2022).
● Analiza „Izbori u BiH 2022: Političke promjene potrebne, da li su moguće?“, link: https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/opci-izbori-u-bih-2022-politicke-promjene-potrebne-da-li-su-moguce/5076?  (13.9.2022).

Izborna kampanja protječe u Federaciji BiH u znaku zabrinutosti za opstanak države Bosne i Hercegovine, dok u entitetu Republika Srpska izražavaju zabrinutosti za opstanak Republike Srpske. Nametnut je narativ o ugroženosti i potrebi odbrane, samo ne znamo od koga i šta se nudi umjesto toga. Radi se o stalnom stvaranju krize i utrke u nacionalizmu, što je nažalost prihvatila i opozicija. Aktualna vlast je odnarođena i ne primjećuju stvarne probleme građana niti kako se odvija život mimo njih. Jednostavno su fokusirani na očuvanje svojih pozicija, koje predstavljaju kao pitanje života i/ili smrti, što je uistinu jedan iskrivljen pogled današnje bh. stvarnosti.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, inflacija u julu 2022. iznosila je 16,7%, što je najveća inflacija zabilježena u BiH u posljednje 22 godine.

Političke stranke ne traže da riješe probleme depopulacije, odnosno masovnog odlaska stanovništva u inostranstvo, probleme zapošljavanja, zdravstva, školstva, nefunkcionalnosti institucija, niskog životnog standarda, itd. Radi se o najskupljoj izbornoj kampanji od završetka rata u koju su „usisane” znatne količine sumnjivog novca. Birači treba da traže od kandidata da im ponude odgovora na ključna pitanja koja se tiču njihovog života i budućnosti. Zasada se birači očito zadovoljavaju odgovorima o nacionalnim/nacionalističkim nerijetko i ksenofobno/šovinističkim temama, a pojedini kandidati koriste nizak nivo političke kulture u javnom ophođenju.

Bosna i Hercegovina predstavlja specifikum u liderstvu. Iako ne postoji ni  u jednom zvaničnom dokumentu lider naroda, to je (zlo)upotrijebljeno na način da su trojica političkih čelnika, predsjednika stranaka sebe smatraju odnosno stvaraju percepciju u javnosti da su nacionalni lideri. Po toj osnovi Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) je lider Bošnjaka, Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) je lider Srba i Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZBiH), lider Hrvata.

Pored produciranja percepcije o nacionalnom liderstvu činjenica je, da je Bakir Izetbegović zvanično penzioner, Dragan Čović zvanično umirovljenik, dok Milorad Dodik naredne godine ispunjava uslove za penziju. To su lideri koji odlučuju o budućnosti građana i BiH.

Analitičari smatraju, da uvažavajući činjenicu, da su penzioneri/umirovljenici značajan i važan dio populacije, ali skreću pažnju da nigdje u svijetu ne postoji pozitivno iskustvo da su penzioneri/umirovljenici nosioci razvoja i progresa. To su potvrdila i istraživanja, koja su dokazala ograničenu radnu sposobnost većine penzionerske populacije. Paradoksalno je, da u Bosni i Hercegovini uslijed visokog stepena nezaposlenosti mlade i obrazovane populaciju ključnu riječ u državi vode pojedinci, koji su završili svoj radni vijek ili su pri njegovom kraju. Zbog toga je potrebno, da na predstojećim izborima konačno dođe do smjene generacija na političkoj sceni i da odgovornost za budućnost građana i države preuzmu mlađe generacije.

Crni fondovi, zloupotreba javnih sredstava i ubacivanje znatnih novčanih sredstava sumnjivog porijekla karakteristika su svih izbornih ciklusa u Bosni i Hercegovini.  Zbog toga je važno razotkriti političku mafiju i pravu prirodu vlasti u Bosni i Hercegovini, u oba njena entiteta ali i u regionu.

Također nezaobilazan je međunarodni faktor kao sastavni dio kriminalnih i korumpiranih struktura. Važno je ukazati na birokratiziranost i korumpiranost Delegacije EU odnosno Evropske komisije u Bosni i Hercegovini, koji je vrlo ozbiljan dio problema….. Nažalost, izbori se već 20 godina održavaju u nenormalnim uslovima (privatizacija i potpuna kontrola javnih emitera, prednjači RTRS, otvorena i potpuno javna kupovina glasova, falsifikati i organizirana krađa glasova, primjer je grad Doboj, kupovina poslanika ili odbornika nakon izbora, mnogo je slučajeva „Papak“, korištenje državnih resursa za izbore, kupovina glasova novcem iz budžeta, kroz jednokratne dodjele novčanih sredstava mladima, penzionerima, djeci boraca, budžetskog novca, a neposredno u vezi sa izborima….  tako da su izbori duboko nepravedni… Zabrinjavajuće je što Centralna izborna komisija (CIK), bar zasada ne reagira na izvještaje NVO i opozicije o kršenjima zakona ….  Sve upućuje da su na sceni nepravedni izbori.

Izborna kampanja se često prikriva kroz organizaciju događaja, koje su organizirane od strane javnih institucija, a koje političke stranke onda koriste za vlastitu promociju. Funkcionerska kampanja, gdje se na različite načine zloupotrebljavaju javna pozicija da bi se promovirao kandidat ili politička partija.

U protekla tri mjeseca kroz jednokratne pomoći različitim kategorijama stanovništva, prema podacima Transparency International (TI BiH), podijeljeno je 278 miliona KM (oko 140 miliona EUR), a od najnovijih primjera izdvajamo pomoć Vlade Federacije BiH u finišu kampanje svim nezaposlenima od po 100 KM, jednokratnu pomoć svim radnicima Željeznica FBiH od po 800 KM, kao i dvije nove tranše po 100 KM svim borcima i mladima u Republici Srpskoj. Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je čak na jednom od predizbornih skupova direktno priznao, da se ovaj novac daje zbog izbora, što je također prijavljeno CIK-u u kontekstu zloupotrebe javnih resursa u izborne svrhe, istakli su iz Transparency Internationala. Birački odbori su „rak rana” izbornog sistema, a nove izmjene Zakona, koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, nisu eliminirale ovaj problem. Način na koje su izmjene Izbornog zakona donijete totalno je neprimjeren. Samom CIK-u ostalo jako malo vremena da tumači i interpretira ove mjere. To je trebalo uraditi mnogo ranije. Po važećem izbornom sistemu monopol za članstvo u izbornom odboru imaju političke stranke i to je deformacija sistema. Imate situaciju, da ljudi odborima umjesto da se rukovode Zakonom, slušaju šta im stranka kaže. Sada je izmjenama Izbornog zakona odgovornost prebačena na političke stranke, što znači da neće biti sankcioniran samo pojedinac nego i stranka. Ovdje se prisutno sistemsko kršenjw pravnih radnji.

Republika Hrvatska kao članica EU i NATO-a svojim postupcima i djelovanjem u BiH profanira i devalvira evropsku ideju i vrijednosti i zvanični Brisel mora biti svjestan činjenice, da ponašanje čelnika Republike Hrvatske nanosi nepopravljivu štetu ugledu EU i evropske ideje i evropskih vrijednosti u BiH i regionu i zbog toga ne iznenađuju rezultati anketa, koji pokazuju stalni trend pad zainteresiranosti kod građana za članstvo u EU.

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković (HDZ) aktivno je uključen u izbornu kampanju HDZBiH. Plenković je sudjelovao na skupu HDZBiH u Livnu i izjavio, da „do nedjelje, 2. oktobra, ima vremena da budu nametnute izmjene Izbornog zakona u BiH kako bi se ispravila nepravda prema Hrvatima“.

Iako još uvijek nije donijet novi Izborni zakon, visoki predstavnik Christian Schmidt je spreman, da donese odluku o raspodjeli mandata za Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi udovoljio željama Republike Hrvatske i Dragana Čovića (HDZBiH), koji je insistirao na donošenju diskriminatornog izbornog zakona. Pri tome se ignoriraju presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučajevima Sejdić-Finci, Pilav, Zornić i Pudarić.

Analitičari upozoravaju, da se sve važnije  odluke na Zapadnom Balkanu donose uz podršku/suglasnost velikih sila. Ako su Andrej Plenković i Republika Hrvatska izvor problema u Bosni i Hercegovini onda  se taj problem treba sagledavati i  kroz djelovanje tzv. međunarodne zajednice koja je u BiH uvučena „do guše” posljednjih 30-tak godina. Trenutno u Bosni i Hercegovini  ne postoji političar, koji ne može biti „sklonjen” ukoliko to želi tzv. međunarodna zajednica. Situaciju u BiH trebala je  riješiti tzv. međunarodna zajednica, tako što bi smijenila sve one koji krše Daytonski mirovni sporazume te ugrožavaju mir, stabilnost i prosperitet BiH. O tome se očitovala i sama EU i detektirala nosioce negativnih pojava. Ne bi bilo destabilizacije BiH bar za neko vrijeme. Ne radi se samo o ad hoc mjerama, nego o strateškom djelovanju EU na Zapadnom Balkanu koja očigledno izostaje, a stalno se priča o ruskom djelovanju i opasnosti za Zapadni Balkan i EU.

Republika Hrvatska i HDZBiH pokrenuli su kompleksnu kampanju, da bi se u Bosni i Hercegovini nametnuo izborni zakon po njihovoj želji i interesima. U toj funkciji nije samo visoki predstavnik Christian Schmidt, HDZBiH, nego i pojedini čelnici bošnjačkih političkih partija i nezaobilazni Milorad Dodik (SNSD). Uopće se ne skriva da je Dodik zagovornik i u funkciji hrvatskih interesa.

Činjenica je, da je Milorad Dodik još za vrijeme rata bavio se nelegalnom trgovinom (švercom) visokotarifnih roba preko Republike Hrvatske. Pripisuje mu se predaja jasenovačke građe, zalaganja za treći hrvatski entitet, šutnja za Trgovsku goru i odlaganja nuklearnog otpada koje može da ugrozi živote 250.000 Srba koji žive u tom području,  do toga da je Pelješki most predstavio kao srpski nacionalni interes i do nezainteresiranosti da se u kantonima sa hrvatskom većinom riješi pitanje nekonstitutivnosti Srba. Dodikovo djelovanje je u funkciji hrvatskih interesa prvenstveno zbog njegove ratne prošlosti kada je javno podržavao bombardiranje Zagreba. Neobjašnjive je njegova snishodljivosti do Hrvatske.

Dodik je javno podržavao raketiranje Zagreba 2. i 3. maja 1995. godine, što je evidentno iz transkripata sa 3. vanredne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske održane 23. i 24. maja 1995. godine pod predsjedavanjem osuđenika za ratne zločine Momčila Krajišnika. Iz transkripta, čija je autentičnost ovjerena na Haaškom sudu je jasno, da je Dodik podržavao bombardiranje Zagreba, između ostalog, javno izrečenim riječima na sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske riječima: ‘Ono oko bombardiranja Zagreba, ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći, ako je to trebalo reći, ne onaj način prenijeti, to je morao biti oprezan urednik koji je to puštao…‘

Za zločin bombardiranja Zagreba je pravomoćnom odlukom Haškog suda Milan Martić osuđen na 35 godine zatvora, jer je planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje granatiranja civilnih dijelova grada Zagreba i civilnog stanovništva tog grada, pri čemu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.

Dodik ima najmanje tri hipoteke zbog kojih ne bi mogao obavljati nijednu javnu funkciju, a to su:  ratno profiterstvo koje ne zastarijeva, porijeklo njegove imovine i odgovornost za bombardiranje Zagreba iz maja 1995.godine, koje također ne zastarijeva.

Analitičari smatraju, da je Republika Hrvatska trebala iskoristiti izbor Željka Komšića (DF) za člana Predsjedništva BiH za vlastito otriježnjenje i normalizaciju odnosa unutar Republike Hrvatske, jer već izvjesno vrijeme na djelu je kriminalizacija hrvatstva. Bilo je za očekivati, da evropske vrijednosti u BiH dolaze iz Hrvatske kao članice EU i NATO, dok se dogodilo obrnuto, da su izborom Željka Komšića poslane pozitivne evropske vrijednosti bogatstva raznolikosti iz BiH u Hrvatsku. U EU je u fokusu državljanin, a ne etnos i etničke kategorije, jer je veza između pojedinca i države državljanstvo, a ne etnos ili vjerska (ne)pripadnost.

Analitičari upozoravaju, da je Republika Hrvatska instalirala snažan sigurnosno-obavještajni aparat u Bosni i Hercegovini, koji nije samo na raspolaganju HDZBiH i Draganu Čoviću, nego čak i pojedinim bošnjačkim čelnicima, a u potpunosti Miloradu Dodiku zbog pomoći i logistike za ostvarenja njemu već postavljenih ciljeva i zadataka. Zbog toga u izbornoj kampanji Dragan Čović uglavnom šuti, jer drugi (gore navedeni) odrađuju posao za njega.

Aktivno državljanstvo/građanstvo je složen pojam koji obuhvata opću aktivnost građana u različitim oblastima, pri čemu je njihova aktivnost usmjerena na opću društvenu korist, a ne samo na ostvarivanje ličnih interesa. Budući da se aktivno državljanstvo/građanstvo ne može jednostavno naučiti, potrebno ga je razvijati kroz obrazovanje i obuku radi efikasnijeg uključivanja u javna, politička i opća društvena dešavanja. Tome treba dodati i oslobođenost straha građana. Surova je realnost u BiH, a ne ona na bilboardima i lažnim obećanjima izrečenim u kampanji

Analitičari smatraju, da građani Bosne i Hercegovine na predstojećim izborima iskoriste svoje aktivno državljanstvo i oslobođeni straha svojim glasom dostojanstveno i ponosno sa olovkom krenu u rušenje režima, koji su nervozni zbog gubitka izbora i počeli su sa pojedinačnim nezakonitim privođenjima/hapšenjima, kako bi zastrašili stanovništvo pred predstojeće glasanje na izborima.

Ukoliko izbori budu regularni naziru se promjene u Bosni i Hercegovini na nivou države i u oba entiteta, Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Aktualna vlast je pokazala šta zna, iza sebe je ostavila pustoš i armiju nezadovoljnih građana.

Novoizabrana vlast će se morati prvo konstituirati poslije izbora i stvori novi ambijent u društvu neopterećen otrovnom atmosferom. Zaustaviti trend masovnog odlaska iz BiH, koji nije prouzrokovanom samo ekonomski razlozima nego i zatrovanom društveno atmosferom koja je stvarala ambijent za opstanak na vlasti postojećih političkih struktura na svim nivoima vlasti. Ako želite srušiti jednu državu morate srušiti njeno pravosuđe i taj proces traje godina. Potrebno ga je zaustaviti izgradnjom snažnih institucija, koje će uvijek biti u zaštiti pojedinca i svakog državljanina u odnosu na političke i druge moćnike. Intenzivan rad na evroatlantskim integracijama mora biti prioritet novih vlasti.

Analitičari smatraju, da postojeća vlast bila iznad naroda, a ne narodna vlast. Bez razvoja demokratije i razvoja demokratskih institucija i poticanja privatne inicijative ne može biti napretka ni u jednoj zemlji uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Pripremljeni su različiti scenarij za kompliciranje stanja u BiH poslije izbora.

Ljubljana/Bruxelles/Washington, 30.septembar 2022