U četvrtak, 29.9.2022., u centru Tuzle, otvorena je Kuća bosanskog jezika, posvećena autoru najstarijeg južnoslovenskog rječnika štokavskog narječja u Evropi, Bosansko-turskog rječnika, kojeg je 1631. godine objavio Tuzlak autora Muhamed Hevai Uskufi. U svom govoru, kojim je i zvanično otvorio Kuću bosanskog jezika, gradonačelnik Tuzle, Jasmin imamović, je između ostalog, istakao: „Danas imam čast i zadovoljstvo otvoriti Kuću bosanskog jezika. Ova kuća bit će čuvar zajedničkih kulturnih vrijednosti Bosne i Hercegovine. Kuća bosanskog jezika sadržava postavku o najstarijem južnoslavenskom rječniku štokavskog narječja u Evropi, o Bosansko-turskom rječniku iz 1631. godine, koga je objavio Tuzlak Muhamed Hevai Uskufi.
Stalna postavka sadrži i druge dokaze o višestoljetnom trajanju bosanskog jezika od Povelje Kulina bana iz 1189. godine, do konca 20. stoljeća“, te nastavio: „Ime bosanskog jezika i bosanskog pisma spominje se još od srednjeg vijeka, ali nisu sačuvani dokazi da je postojao i rječnik bosanskog jezika ili bilo kojeg južnoslavenskog jezika štokavskog narječja prije rječnika koji je napisao Muhamed Hevai Uskufi 1631. godine. Povelja bana Kulina iz 1189. godine dokazuje postojanje bosanske države u ranom srednjem vijeku kao i postojanje bosanskog pisma i bosanskog jezika. To dokazuju i mnogi dokumenti bosanskih banova i bosanskih kraljeva, kao i pisani tragovi druge vrste, koji su pisani u toku srednjega vijeka. Konstantin Filozof je, u svom djelu Spis o jeziku i pravopisu, napisanom krajem 14. stoljeća, govoreći o izboru jezika za prijevod Biblije, napisao: Izabraše… ruski jezik, a njemu u pomoć dade se bugarski, i srpski, i bosanski, i slovenski i češkoga dio i hrvatski jezik…“ U zapisu iz Ankone iz 1453. spominje se prevodilac koji je poznavalac bosanskog jezika, a notar iz Zadra u svom zapisu iz 1474. godine zapaža da je legenda koju nije razumio pisana bosanskim pismom.
Poslije pada Bosanskog kraljevstva, bosanski jezik nije ukinut. Naprotiv, dobija status diplomatskog jezika Osmanskog carstva. Matija Divković objavljuje u Veneciji 1611. godine Nauk krstjanski, u kojem navodi: „Priveden iz jezika dijačkoga u pravo i istinski bosanski.“ Stjepan Matijević u Rimu objavljuje Ispovjedaonik 1630. godine i na njegovim koricama piše da je preveden sa latinskog na bosanski jezik.
Naredne, 1631. godine Muhamed Hevai Uskufi objavljuje Bosanski rječnik. Nakon Osmanske imperije, Bosnu preuzima Austro-Ugarska, a Zemaljska vlada u svojoj odluci o Nastavnom planu za gradske škole od 28. 11. 1880. godine navodi „zemaljski bosanski jezik“. Ista vlada 1890. godine objavljuje Gramatiku bosanskog jezika. Međutim, kreatori velikodržavnih ideja iz Srbije i Hrvatske, tome se vrlo aktivno suprotstavljaju. Imali su još polovicom 19. st. formirane strategije nametanja samo srpskog ili samo hrvatskog jezika i eliminacije imena bosanskog jezika. Bosanskohercegovačka elita nije imala nikakvu strategiju odbrane od ovakvih namjera. Begovatu je u to doba bilo važnije da zadrže veleposjednički status stečen u Osmansko doba. To im je omogućeno, a oni su pristali da se odreknu imena bosanskog jezika.
Na osnovu njihovog pristanka Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, je aktom broj 168539 od 14. 10. 1907. godine, proglasila zemaljskim jezikom „srpsko-hrvatski jezik“ i odredila prestanak upotrebe dotadašnjeg naziva „bosanski jezik“. Tek 1994. godine, u ustavno-pravni sistem Federacije Bosne i Hercegovine, a kasnije i Bosne i Hercegovine, uvodi se, pored naziva „srpski jezik“ i „hrvatski jezik“, i naziv „bosanski jezik“. Bosanskom jeziku vraćeno je njegovo višestoljetno ime! Bosanski jezik nije ni srpski, ni hrvatski, ni bošnjački, nego bosanski. Danas je ulaganje u obrazovanje, nauku, umjetnost i generalno u kulturu daleko manje od ulaganja u susjednim državama. Ključne državne kulturne ustanove, finansijski jedva opstaju. Književna, dramska i filmska umjetnost primaju nedopustivo male poticaje. Napade na bosanski jezik, započete sredinom 19. st. nacionalisti intenziviraju i u trećoj deceniji 21. st., a Bosna i Hercegovina još nema strategiju odbrane.
Još uvijek imamo elitu koju zanima vlast, ali ne zanima kulturni razvoj i budućnost Bosne i Hercegovine. Ako i kada bude donesena, Strategija zaštite zajedničkih bosanskohercegovačkih kulturnih vrijednosti mora predvidjeti i veća ulaganja u obrazovanje, nauku i umjetnost, u spomeničku i manifestacionu kulturu, u kulturu u najširem smislu te riječi.
U iščekivanju državne strategije, mi u Tuzli radimo ono što možemo. Grad Tuzla je priredio još jedno u nizu izdanja Bosansko- turskog rječnika Muhameda Hevaije Uskufija iz 1631. godine. Ove 2022. godine, izgradili smo i Kuću bosanskog jezika, koja će čuvati uspomenu na velikana naše prošlosti i na prvi južnoslavenski rječnik štokavskog narječja u Evropi, ali i druge dokaze o višestoljetnom trajanju bosanskog jezika kao zajedničkog naslijeđa svih Bosanaca i Hercegovaca“, zaključio je Imamović, te proglasio Kuću bosanskog jezika otvorenom.
Osim Grada Tuzle, ovaj važan objekat su svojim radom i sredstvima podržale kompanije Tehnograd d.o.o. Tuzla, DelingINVEST d.o.o. Tuzla, Tehnograd – Company d.o.o. Tuzla, INPROZ Group d.o.o. Tuzla, CESTOTEHNIK D.O.O. Tuzla, Dženex d.o.o. Tuzla, HEEZ Transport d.o.o Tuzla, TOM-CAT do.o. Tuzla, TIM Gradnja d.o.o. Tuzla, INGRAM d.d. Srebrenik, BABILON d.o.o. Tuzla, ELCOM d.o.o. Tuzla, dok je za stalnu postavku korištena dokumentacija koju su na raspolaganje stavili Arhiv Tuzlanskog kantona, Muzej istočne Bosne Tuzla, Institut za jezik Bosne i Hercegovine, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjačka zajednica kulture Preporod Bosne i Hercegovine, Mišo Ešić, autor knjige „Zašto je zabranjen bosanski jezik“, a postavku su realizirali kustosi JU Centar za kulturu Tuzla.
Grad Tuzla
