Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je svojim izjavama vrlo otvoreno prijetio i nagovještavao rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Tako je, govoreći o pravima Hrvata u Bosni i Hercegovini, legitimnom predstavljanju i izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine izjavljivao: “ Vidjet ćete na jesen. Očekujete da jesen u BiH bude mirna? Da Hrvati odustanu od svog interesa? Hrvati u BiH na jesen će ići u osnivanje svoje samouprave”.
Time je, nema nikakve sumnje, počinio krivično djelo protiv integriteta Bosne i Hercegovine propisano članom 156. Krivičnog zakonom Bosne i Hercegovine, a koji glasi: Napad na ustavni poredak:
“Ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.”
I nakon toga institucije naše države nisu reagirale. Umjesto da mu zabrane ulazak u Bosnu i Hercegovinu, ponovno su dozvolile da dođe u Bosnu i Hercegovinu i na obilježavanju godišnjice oslobađanja Jajca na vrlo grub način vrijeđa sve naše branioce od agresije na Bosnu i Hercegovinu, a u njegovom prisustvu, vjerovatno ohrabren njegovim govorom, predsjednik Fedracije Bosne i Hercegovine Marinko Čavara Jajce naziva hrvatskim gradom.
Osim prijetnji za promjenu ustavnog poretka Bosne i Hercegovine Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske negira i genocid počinjen u Srebrenici čime je počinio još jedno krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.
Članom 145a Krivičnog zakona propisano je “3) Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. aprila 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv grupe lica ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”
Dakle nema nikakve sumnje da je Milanović počinio i ovo krivično djelo, te po odredbi člana 9. Stav 1. tačka (3) treba biti krivično odgovoran, a ovom zakonskom odredbom je propisano: “(3) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema strancu koji van teritorije Bosne i Hercegovine prema Bosni i Hercegovini ili njenom državljaninu počini bilo koje krivično djelo koje nije obuhvaćeno odredbom stava (1) ovog člana.”
Osim toga potrebno je istaći da genocid, osim ubijanja pripadnika određene skupine ljudi, predstavlja i nanošenje teške tjelesne ozljede ili duševne povrede pripadnicima skupine ljudi. Zar ima veće duševne povrede jedne etničke grupe od negiranja već počinjenog genocida nad tom grupom (u ovom slučaju nad Bošnjacima), a što su utvrdili međunarodni sudovi (Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju).
Negiranje genocida, možemo slobodno reći, je njegova završna faza i najava ili podstrekivanje na izvršenje novog genocida nad istom grupom. Poricanje izvršenog genocida nesumnjivo u Bosni i Hercegovini predstavlja i krivično djelo izazivanja i raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje, a što je propisano članom145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Ako tome dodamo nedavnu izjavu Milorada Dodika da je “BiH primjer kako kršćanska i muslimanska zajednica ne mogu naći koegzistenciju. Svaki pokušaj na planetu da se upravlja ovakvim razlikama na svijetu je propao. Nema nijednog primjera da je uspio. Zato BiH ostaje zarobljena u stalnim neuspjelim pokušajima imaginacije”, onda možemo samo zaključiti da se radi o čistom fašizmu i nastavku udruženog djelovanja na podjeli države Bosne i Hercegovine. Takav zaključak potvrđuje i izostanak bilo kakve osude takvog djelovanja Vučića, Dodika i Milanovića od strane Vlada i parlamenta Republike Srbije i Republike Hrvatske.
Djela koja čine genocid propisana su Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, a među tim djelima su: a) ubistvo članova grupe; b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe; c) namerno podvrgavanje grupe životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog uništenja; d) mere uperene na sprečavanje rađanja u okviru grupe; e) prinudno premeštanje djece iz jedne grupe u drugu.
Prema tome, počinjenjem bilo kojeg od ovih djela počinjen je genocid nad određenom nacionalnom, etničkom, rasnom ili vjerskom grupom.
A po članu IV Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida lica koja učine djelo genocida ili neko drugo djelo navedeno u članu III, biće kažnjena bez obzira da li upravljaju državom, obavljaju funkcije ili su obični pojedinci. Članom V Konvencije propisano je “Strane ugovornice preuzimaju obavezu da, u skladu sa svojim Ustavom, preduzmu neophodne zakonske mjere kako bi se sprovele odredbe iz ove Konvencije, posebno u pogledu obezbeđenja kažnjavanja lica osuđenih za genocid ili neko od djela navedenih u članu III.”
I Bosna i Hercegovina i Hrvatska, kao potpisnice Konvencije, propisale su svojim zakonodavstvom kažnjivost za djelo genocida i negiranje genocida , a što predstavlja poticanje na nasilje ili mržnju (član 325. Krivičnog zalkona Republike Hrvatske).
Potpuno je bjelodano da je Zoran Milanović počinio veliki broj teških krivičnih djela propisanim zakonodavstvom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a miješanjem u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine i nepoštivanjem njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta prekršio je i Dejtonski mirovni sporazum, zbog čega je potrebno podnijeti krivične prijave tužilaštvu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i zabraniti mu ulazak u Bosnu i Hercegovinu.
Najnovije informacije iz Sjedinjenih Američkih Država govore o finansijskoj podršci od strane Rusije određenim političkim stranakama i pojedincima i ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se među tim osobama, uz Milorada Dodika nalazi i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Naravno, nije isključeno da su u njihovom društvu i neki predsjednici stranaka čije članstvo čine većinom Bošnjaci, a kako bi se oslabila snaga Bošnjaka, kako bi njihov otpor razbijanju i podjeli države Bosne i Hercegovine bio što slabiji.
Nama, građanima Bosne i Hercegovine, koji volimo svoju domovinu, a to nisu samo Bošnjaci, jer glavni razbijači države su pojedinci, odnosno lideri određenih stranaka, u prvom redu Milorad Dodik i Dragan Čović, ostaje da se nadamo da je međunarodna zajednica konačno shvatila koji su glavni problem naše države i da će učiniti sve da se Dejtonski mirovni sporazum koji su oni kreirali, izmjeni i to na način da se ukinu entiteti i Bosna i Hercegovina teritorijalno organizira kao država regija, sa osiguranjem punih sloboda i prava svakog pojedinca i specifičnih prava etničkih grupa.
Ne bude li se stalo ukraj ruskim plaćenicima, oni će, kroz sistem odlučivanja u institucijama Bosne i Hercegovine uspostavljen dejtonskim ustavom Bosne i Hercegovine, činiti sve da Bosnu i Hercegovinu prikažu nemogućom i propalom državom i raditi na njenoj podjeli.
A, to predstavlja veliku opasnost za nove sukobe neslućenih razmjera, jer to građani ove države neće dozvoliti.
