Dok nekom ne smrkne, nekom ne svane. Tako je prema tvrdnjama Elzine Pirić ‘sunce usijalo u Banovićima kad je Mevla rodila Mirsada Kukića’, do tada su, pretpostaviti je živjeli u mraku.
I Kukić je ‘sijao’ dok nije završio na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država, a Pirić nastavila njegovim stopama na čelu stranke koja je osnovana nakon što je ‘sunce’ napustilo SDA.
Sada je, nakon što je nastavila plijeniti pažnju bh. javnosti svojim obraćanjima na predizbornim skupovima koje organizira Pokret demokratske akcije (PDA), potpuni mrak nastao i u 10 drugih stranaka, koje zajedno s PDA podržavaju Denisa Bećirovića kao kandidata za člana Predsjedništva BiH.
Osim uličnog rječnika u kojem Pirić kazuje da ‘Komšić laje’, izrekla je i niz kvalifikacija koje su daleko od platformi pojedinih stranaka iz tzv. jedanaestorke, posebno SDP-a koji kao broj jedan mora se zalagati za građansku BiH. I to i čine, ali ulazak u jedinstvo sa strankama koje baštine potpuno drugačija stajališta u konačnici bi mogao biti poguban za ovu stranku.
Tako se predsjednica stranke PDA Elzina Pirić pohvalila da je ideja o jednom zajedničkom kandidatu opozicionih stranaka za člana Predsjedništva BiH bila ideja njenog bivšeg stranačkog šefa Mirsada Kukića, a ne SDP-ova.
Uslijedio je i odgovor predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, iz čije stranke i dolazi zajednički kandidat Denis Bećirović.
“Svako ima pravo da smatra da je on u ovom trenutku najvažniji. Nije to neki udar na moj sujetu. Neka svako od ovih 11 smatra da je to njegova ideja”, rekao je Nikšić odgovarajući na pitanje koleginice Adise Imamović.
No, važnije pitanje je ostalo neodgovoreno. Kako i na koji način, prije svih, Bećirović može odgovoriti na tvrdnje Pirić da su ‘Bošnjaci izabrali Željka Komšića i da nismo smjeli to uraditi’.
Ideološke razlike unutar te koalicije su se ponovo pokazale velikim, a što zbunjuje glasače, posebno one građanski orijentirane, kojima u konačnici nije cilj samo srušiti SDA sa trona.
Ono što je zapravo najjasnije već i svakom političkom laiku je činjenica, a sada se to pokazuje, da iako kampanja nije ni počela, nije važno hoće li pobijediti Bakir Izetbegović ili Denis Bećirović, već to da li će se u Federaciji politika HDZ-a konačno poslati u prošlost.
I kritičarima koji spočitavaju Komšiću ulazak u vlast sa SDA postaju jasni motivi istog čina, a kojim je Komšić odlučio svoju političku karijeru staviti na kocku. Uvijek je glasno isticao dva osnovna razloga za to. Deblokadu NATO puta BiH, odnosno dostavljanje ANP-a kao uslov za formiranje Vijeća ministara, i zaustavljanje etničke podjele BiH kroz HDZ-ove zahtjeve o izmjenama Izbornog zakona, što je uostalom bilo i Komšićevo predizborno obećanje, na kraju sve je to ispunjeno. I SDP je dobrano pomogao tokom pregovora oko izmjena Izbornog zakona, na način da je svim sredstvima, pa i onim da ponudi podršku SDA-u, a da ne prođu krajnje namjere HDZ-a kojim bi se u BiH napravio aparthejd.
Ali kako sada objasniti zajednički nastup na izborima politika koje se sudaraju kao komete iz različitih galaksija, a čemu svjedočimo ovih dana.
Euforija oko široke podrške Denisu Bećiroviću, zajedničkom kandidatu opozicije za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka se stišava, a otvaraju se pitanja iskrenosti i stvarne mogućnosti da se mobilizira vlastito glasačko tijelo da podrži ovu kandidaturu.
Političke partije koje su podržavale HDZ-ov diskriminatorni prijedlog Izbornog zakona (a ima ih među ovih 11) ne mogu biti faktori promjena poslije oktobarskih izbora 2022., toga su morali biti svjesni lideri partija koje su oformili blok onih koji podržavaju Bećirovića. Moglo bi se desiti da ta masovnost podrške na kraju ipak ne bude prednost već golem problem.
