Ovogodišnja predstavnica Srbije za pjesmu Evrovizije izazvala je veliku pažnju. Niko nije ostao ravnodušan na ovu pjesmu.
Lično sam oduševljena samom porukom pjesme, a čini mi se da je to bio i glavni cilj koji je Konstrakta htjela postići.
Dok nam zapad jednako servira i promoviše fizički izgled, ljepotu i mladost, Konstrakta se usudila misliti drugačije.
Baš kao i Monika Beluči, koja je nedavno prošetala crvenim tepihom javno pokazujući svaku boru na svom licu. Njen izgled izazvao je veliko neodobravanje koje su pokazale borkinje protiv starosti. Monika je čak, potpuno nezainteresovana za mišljenje pristalica besprijekorne mladosti, s ponosom pokazala i nekoliko kilograma viška.
Dok Monika pokazuje svijetu da je ostarila i da je to savršeno normalno, Konstrakkta, na jedan drugačiji način istom ovom svijetu šalje jednu drugu poruku.
Ona u svojoj pjesmi izgovara nekoliko rečenica na latinskom jeziku. U prevoodu to izgleda ovako:
Slab um u zdravom telu.
Tužna duša u zdravom telu.
Očajan um u zdravom telu.
Uplašen um u zdravom telu.
I šta ćemo sad !?
Zapravo, Konstrakta, s jedne strane govori kako se tijelu i fzičkom izgledu pridaje velika pažnja, dok se um zapostavlja. Duhovno zadovoljstvo se u današnje vrijeme ismijava, tako da nam je duša tužna, a um osakaćen.
S druge trane, njena pjesma ima veze i sa covidom, jer se pretjerana pažnja posvećivala pranju ruku i generalno održavanju higijene, a uveliko se zapostavljalo psihičko zdravlje. Odnosno, psihičkozdravlje se ugrožavalo, jer su mediji neprekidno obavještavali o broju umrlih, zaraženih i onih koji su na respiratoru. Mediji siju strah, pa odatle riječi “uplašen um u zdravom tijelu”.
Odnosno, uplašen um u čistom tijelu, jer, ako psiha oboli ni tijelo ne može ostati zdravo.
Možemo li ipak (p)ostati zdravi u današnjici?
Postoji nekoliko načina, a jedan odnajboljih je zdravo samopoštovanje i samopouzdanje, odnosno, njegovanje svoje autentičnosti. To podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za svoj život, samosvjesnost, kritičku misao, osvještavanje negativnih uvjerenja, emocionalnu pismesnost i poznavanje vlastitih vrijednosti, vještina, kompetencja…
Također, jedan dobar način da ne obolimo duševno, jeste da napišemo priču o sebi. Priča može biti u prvom ili trećem licu, treba da ima uvod, zaplet, vrhunac, rasplet I zaključak.
Radnja price je najvažnija. Priča može imati nelkoliko likova,ali glavni lik ste vi. Vaša priča može biti i izmišljena i ne mora imti baš svih pet stavki. Uvod možete pomiješati sa zapletom, a zaključak možete izostaviti.
Na nedavnoj radionici, koju sam održala u Nišu, učesnice su dobile zadatak da napišu priču o sebi. Sve priče su bile zanimljive, jer svako od nas ima svoj način pisanja i pripovijedanja, ali jedna učesnica je napisala zamišljenu priču o sebi.
Druge učesnice su rekle da je sve tako kako jestei u stvarnosti, samo što je ona opisala sebe na drugačiji način. Naprimjer, radi kao psihologinja, a prikazala je sebe kao umjetncu koja pleše i pjeva.
Ako se pozabvite sobom na ovakav način, mnoge stvari vam mogu biti puno jasnije.
Krenite od uvoda, a ovdje upoznajemo situaciju i likove.
U zapletu, neki odnosi se uglavnom zakomplikuju, a vrhunac priče je neka napeta situacija. U raspletu, zbog iznenadnog događaja sve postaje jasno, a uzaključku saznajemo posljedice događaja.
Napišite priču o sebi i saznajte ono što još niste znali. Njegujte svoje tijelo, pazite na svoje kilograme i svoj izgled, ali ne zapostavljajte um duh i emocije. Jer samo kada su sva četiri segmenta uravnotežena, tada možemo govoriti o cjelokupnom zdravlju.
- za više tekstova, savjeta, pitanja i odgovora posjetite … https://psihoterapijatuzla.com/
O autorici:
Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.
