Uz mimohod, bila su najavljena još tri događanja: u nedjelju 10. srpnja od 13 i 30 organiziran je duhovni program u Kongresnoj sali islamskog centra u Rijeci, “Dušom mojom Srebrenici hodim” uz ilahije i kaside, muslimanske vjerske pjesme. U Islamskom centru Rijeka, 11.7.2022. godine povodom sjećanja na genocid u Srebrenici, održana je tribina Sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Gošće tribine su bile predstavnice Udruženje žena Srebrenice sa sjedištem u Tuzli, mr.sc. Indira Durmić, prof. i mr.sc. Enisa Žunić.
Mimohod je centralno događanje povodom sjećanja na genocid u Srebrenici koje organiziraju Udruga mladih Bošnjaka i prijatelja Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke. Suorganizator programa je Koordinacija bošnjačkih asocijacija PGŽ-a, a pokrovitelj Savjet za nacionalne manjine RH, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Jedanaestu godinu po redu mimohod sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici je počeo u 19 sati i 30 a sudionici su u bijelim majicama prošli trasom od Mosta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, preko Korza do Gata Karoline riječke. Jedan od incijatora projekta “Srebrenica svijetom hodi” predsjednik vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke, Mensur Ferhatović pozdravio je sve nazočne i prisjetio se ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini dataknuvši se pritom strahota najvećeg genocida u novijoj povijesti Evrope.
Skupu se obratio gradonačelnik Rijeke, gospodin Marko Filipović poručivši kako se ovim mimohodom svake godine odaje počast nevinim žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici. Enisa Žunić pročitala je pismo predsjednice Udruženja „Žene Srebrenice“ Nure Begović koja ove godine, nažalost, nije mogla doći u Rijeku na mimohod. Hidajet Hasanović, glavni imam Islamskog centra u Rijeci predvodio je molitvu za sve stradale u genocidu, a Sedžida Beganović-Isaković, Emina Sinanović i Neila Beganović izvele su performans „Suze srebreničke majke za nevinom kćerkom Razijom“.
Cilj tribine bio je podsjetiti na različite načine čuvanja sjećanja na žrtve genocida, naročito kroz sustav odgoja i obrazovanja, a bilo je riječi i o praksama negiranja i zatiranja sjećanja na genocid. Tribinu je vodila Šuhra Dumanić, magistrica političkih nauka , a uz nju su o glavnoj temi govorile profesorica Indira Durmić, te magistrica bibliotekarstva, Enisa Žunić. Istaknutao je važnost osobnih, personaliziranih priča o pojedinim žrtvama genocida za poticanje empatije učenika/studenata, zajednica svih nacionalnih skupina. Naglašeno je da činjenice i zastrašujući brojčani podaci o žrtvama ne izazivaju ni približno tako snažan emocionalni odgovor kao konkretne, stvarne životne priče pojedinaca stradalih u genocidu.
U tom smislu važnost prezentiranja svjedočanstava usmenih narativa omogućuje novim naraštajima da se identificiraju s njima i osvijeste da su žrtve bili ljudi poput nas. Oni bi zacijelo pomogli boljem razumijevanju tragedije žrtavagenocida i ratnih stradanja te potaknuli mlade da i sami pridonose stvaranju društva tolerancije, koje će se boriti protiv svake diskriminacije i isključivosti.
