Prije izvjesnog vremena sam imala klijenticu koja je došla jer je, kako kaže, zapala u depresiju, zato što njen brak ne štima u posljednje vrijeme.
Želi da se razvede, ali nema kuda otići, pa traži neke prihvatljive solucije.
Iz razgovora dalje saznajem da je ranije bila udata, ali usljed rata je protjerana iz svoje kuće, a muž joj je poginuo.
Budući da je posthumno dobio odlikovanje, njoj država dodijeli stan i penziju.
Kada je upoznala svog sadašnjeg muža i kada se udala za njega, država joj je sve oduzela. Kao da ona više nema pravo na život.
Ta informacija me frapirala, pa sam počela malo da istražujem.
To se doista desilo svakoj ženi u Bosni i Hercegovini. Nakon što su ostale udovice, dobile su stan i penziju, ali, ako bi se ponovo udale, sve bi izgubile.
I to je toliko sramotno i ponižavajuće, baš kao da smo u srednjem vijeku, kada su se žene žive ukopavale onoga dana kada bi postale udovice.
Žena kao udovica nema pravo nastaviti sa životom, jer indijske udovice u ruralnim sredinama, pod krinkom slobode pristaju na samospaljivanje, kako bi odbranile muževu čast.
U posljednje vrijeme, svi portali pišu o nedavno preminulom Vidoju i njegovoj udovici Nikolni Pišek.
Koliko sam razumjela, žena ima dijete sa pokojnikom, ali nema pravo na njegovo nasljeđe (ukoliko ga pokojnik ima).
Zbog toga što žena traži samo ono što joj po zakonu pripada, dobija brojne osude i još brojnije uvrede
Zašto je Nikolinina propast vrhunac dana prosječnim ženama i zašto je mahom žene razapinju, nije lako razumjeti, kada znamo da je biti žena na Balkanu neopisivo teško. Ne samo slavnim i poznatim ženama, nego ženama generalno.
Jasno je da su žene zavidne, a muškarcima je Nikolina nedokučiva kao sunčev sistem, opet, svakoj ženi se može desiti ovo što se desilo Nikolini, a svakom muškarcu da umre i da mu žena ostane udovica.
Prije nekoliko godina, jedna moja klijentica također je ostala udovica. Živjeli su desetak godina u braku i muž joj je iznenada preminuo.
Nakon njegove smrti, svekar joj je rekao da više ne može živjeti u njegovoj kući i neka se pobrine za sebe.
Kada su se vjenčali, taj isti svekar im je dozvolio da sebi prošire potkrovlje njegove kuće, te da naprave sebi stan.
Moja klijentica je bila kreditno sposobna, uzela 35 000 eura i sve uložila u svoj novi dom, bez kojeg je ostala kada joj je umro muž.
Zapravo, ovo što se desilo Nikolini treba da bude dobra pouka svakoj ženi da, prije nego stupi u brak, razgovara o imovinii, materijalnom stanju i obavezno potpiše predbračni ugovor.
Predbračnim ugovorom će biti jasno šta ko može ili ne može dobiti, jer da je Niikolina potpisala predbračni ugovor, mogla bi jasno vidjeti da njen muž nema nikakvu imovinu na svoje ime.
Stoga bi bilo dobro da učimo na tuđim greškama i bavimo se sobom. Da ulažimo u sebe, u svoju edukaciju (emocionalnu i finansijsku pismenost prvenstveno) i da budemo jedna drugoj podrška.
Nikolina će izaći iz ove priče i biće još uvijek lijepa i obrazovana, a šta čemo dobiti svi mi koji čitamo i naslađujemo se tuđoj nesreći? Čiju priču ćemo sljedeću čitati i uživati što je nekoj ženi pošlo po zlu?
Jer, ko se raduje tuđoj nesreći, neće proći nekažnjeno.
Bavite se sobom i svojim životima, jer tu zaista ima šta da radite sve do sudnjeg dana.
- za više tekstova, savjeta, pitanja i odgovora posjetite … https://psihoterapijatuzla.com/
O autorici:
Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.
