Večeras na Panonici – Partibrejkersi

PARTIBREJKERS ove godine slave 40. rođendan. Toliko godina rada na regionalnoj rock sceni zaslužuje malu retrospektivu, da se oni stariji prisjete, a oni mlađi upoznaju sa životopisom ovog benda. Osnovani 1982. u Beogradu, prvi album objavljuju 1985. za zagrebački Jugoton. Od Jugotona začudo ne dobivaju podršku za izdavanje “dvojke”, premda su se na tom albumu našle neupitno jake stvari poput “Prsten” i “Mesečeva kći”. Stoga prelaze u beogradski Jugodisk za koji izdaju sljedeća 2 albuma (“II” iz 1988. i “III” 1989.). Antiratni sentiment odražavao se i u ključnim pjesmama sa albuma “Kiselo i slatko” iz 1994., dok je sljedeći album “Ledeno doba” već i samim naslovom odražavao realnost života pod režimskom represijom i embargom svjetske zajednice. I novomilenijski trolist albuma (“Gramzivost i pohlepa” iz 2002., “Sloboda ili ništa” iz 2007. i “Sirotinjsko carstvo”) opet je bio zvučna kulisa života u postmiloševićevskoj stvarnosti korumpiranog balkan-kapitalizma.

Zoran Kostić Cane pojam je karizme pa se ni ne treba pretjerano truditi i pokušavati zaokupiti pozornost jer čim stupi na scenu jednostavno krade svu pozornost. Tu i tamo dobaci koju rečenicu, napravi neki pokret ili namigne, ali on, kao i ostatak benda, prvenstveno komunicira kroz glazbu i to mu najbolje ide. Kompletan je sastav (Nebojša Antonijević, Vladislav Rac i Dejan Utvar) izuzetno uigran i praši na gitarama i bubnjevima taj njihov garage rock kojemu ne trebaju popratni efekti i dodaci. Hoću da znam, Kreni prema meni, 1000 godina i ostali klasici zvuče jednako dobro danas (ako ne i bolje) kao i na originalnim snimkama koje datiraju u osamdesete/devedesete godine prošloga stoljeća.
No daleko od toga da su Partibrejkersi zainteresirani samo za socijalnu angažiranost ili da funkcioniraju isključivo kao ogledalo svijeta oko sebe. Ima tu i dosta misticizma i romantike.

Koncerti Partibrejkersa su uglavnom jednačina bez nepoznanica: čvrst i stamen nastup prekaljenih instrumentalista, repertoar koji se uglavnom ne mijenja, manje-više ista publika koja odrasta s njima te ih prati na nastupima u posljednjih 36 godina (band je, doduše, nastao prije 40 godina, ali su se raspali u prvoj postavi i nanovo okupili 1986.) i gotovo religijski zanos prilikom izvedbe ključnih pjesama.

VIDIMO SE U NEDELJU 17.JULA U MAGIČNOM KONCERTNOM PROSTORU PANONIKE- VRTIĆ.