Latif Moćević, pjevač i kompozitor, posljednjih nekoliko godina rada posvetio je, između ostalog, stvaranju za djecu.
Latif Moćević udahnuo je život jednom od omiljenih likova mališana u BiH – Mravku Travku, objavio muzičke albume “Hvala, mama”, “Latif i Mravko Travko”, “Družina čarobne travke”, izveo veliki broj koncerata za djecu, radio dječiju predstavu, te osnovao i dječiji hor “Mravko Travko”.
Paralelno stvara konceptualni album, odnosno muzički serijal “Vrtovi”, od kojeg je publika do sada čula “Vrt duhovnosti” i “Vrt sevdaha”, na kojima je ostvario saradnju sa kolegama Šahom Isaković Jelačić, te Damirom Galijaševićem i Almom Subašić.
U karijeri je objavio album duhovne muzike “Dah ljubavi” 2008. godine, te višežanrovske albume “Skice za pjesmu o tebi” 2016. i “Melodija, live” 2018. godine iz Narodnog pozorišta Sarajevo.
U razgovoru za Faktor govorio je o radu za djecu, muzičkom projektu “Muzika o lijepom”, ali se i prisjetio prvih nastupa, te otkrio ko je najviše utjecao na njega na počecima karijere.
Nedavno ste na Vilsonovom šetalištu priredili mali muzički praznik za mališane, koncert “Latif & Mravko Travko”. Kako ste zadovoljni dosadašnjim “životom” ovog projekta i kako će se on dalje razvijati?
– Postoje stvari u životu koje dolaze bez da smo učinili bilo kakav napor u tom smjeru ili slutili da se takvo nešto može desiti. Jedna od takvih stvari u mom životu je i “Mravko Travko”. Mravko se rodio iz potrebe i želje moje saputnice i mene da našem dječaku i njegovim znanim i neznanim drugarima poklonimo pjesme na bosanskom jeziku. Sve je počelo kada je supruga Mersiha zapisala priču o malenom Mravku Travku koji osvaja srca čarobnom travkom. Od tada do danas sve teče kao bajka, jer djeca prihvataju poruke dobra i plemenitu želju prema svakome. U toj bajci su se desili prelijepi koncerti, od malih dvorana do velikih, kakva je “Mirza Delibašić” u Skenderiji. Koncert na Vilsonovom je donio posebnu sreću i kao da je nadoknađeno vrijeme koje smo u posljednjih par godina izgubili. Mravko nastavlja jako i veselo. U planu su serijali, slikovnice i, svakako, koncerti.
Ko su članovi Mravko Travko družine sa kojima se pojavljujete na sceni?
– Imam sreću da me Mravko odabrao za druga. Tako sam upoznao i ostale: Mravku Grašku, Mravku Plavku, ali i članove hora Mravko Travko!
Da li će Latif i Mravko Travko uskoro obradovati mališane druženjem u nekom od ostalih bosanskohercegovačkih gradova?
– Ono što u ovom trenutku mogu odati jeste da naš tim vrijedno radi i da se trudimo da im poklonimo koncerte širom domovine.
Na koji način je rad sa djecom utjecao na vas?
– Najupečatljivija je njihova čistota duha. Nadam se da ću uspjeti u zadatku koji sam sebi uzeo – ostati dijete do kraja.
Uporedo radite i muzički projekat “Muzika o lijepom-muzički vrtovi”. Možete li nam reći nešto više o njemu?
– “Muzika o lijepom” je donijela mnogo lijepih projekata. Jedan od njih je i konceptualni album “Vrtovi”. “Vrtovi” su, zapravo, serijal kojeg čini pet vrtova: “Vrt duhovnosti”, “Vrt sevdaha”, “Vrt radosti”, “Vrt ljubavi” i “Vrt klasične muzike”. “Vrtovi” donose i saradnju sa sjajnim umjetnicima na koje sam, kao njihov kolega i prijatelj, izuzetno ponosan. Do sada smo predstavili “Vrt duhovnosti” i “Vrt sevdaha”, a u narednom periodu slijedi objavljivanje i ostalih vrtova.
Kazali ste da su Vaši koncerti višežanrovski, pa osim onih za djecu, radite i koncerte pop, klasične i duhovne muzike. Ko čini publiku Latifa Moćevića?
– Oni koji su, kao i ja, publika ljepote. Oni koji žele, ne samo da osluhnu, već i da zaista čuju ljepotu života koja nas okružuje. Publika su oni koji žele sa koncerta izaći bolji nego što su bili kada su dolazili.
Mediji Vas opisuju i kao začetnika novog muzičkog žanra – muzike o lijepom. O kakvom žanru je riječ, kako ga Vi opisujete i ko je publika koja ga sluša?
– Iako sam duboko zahvalan na ovakvom komplimentu, moram priznati da formulisanje “Muzike o lijepom” kao novog žanra nije stvaranje nečeg novog, već pokušaj da se ukaže na istinski bitno i vrijedno. “Muzika o lijepom” je poziv da poštedimo svoje biće svega što nas odvodi od morala i stalne svijesti o dobru. Ovaj koncept je mnogo više i od same muzike. On je putokaz da moramo umjetnosti okrenuti kormilo i vratiti joj njen primarni zadatak da budi dobrotu i ljepotu u nama.
Prvi ozbiljni profesionalni nastup imali ste na “Malom šlageru” 1997. godine, kada ste dobili nagradu za najbolju interpretaciju. Kako ste kazali, tada ste shvatili na koji način se želite baviti muzikom. U kakvom sjećanju su Vam ostali ti prvi nastupi?
– Imao sam sreću da muziku i život učim od vrhunskih ljudi. Jedan od takvih je moj nastavnik gitare rah. Nusret Strujić. On me je pripremio za “Mali šlager”, a kasnije uputio i na Srednju muzičku školu. To je jedno od najljepših iskustava u životu. Tada sam osjetio je muzika moj dar i od tada nikada nisam doveo u pitanje da je to moj poziv.
Ko je najviše utjecao na Vas u muzičkom radu i ko Vam je najviše pomogao savjetima? Zbog čega ste se uopšte počeli baviti muzikom i odlučili za Muzičku akademiju?
– Kada govorimo o muzici, prvo što nam pada na pamet je muzička scena koju nazivamo estradom. Estrada je vrlo često u potpunom raskoraku sa muzičkom umjetnošću, jer može i trpi razne pojave i devijacije koje nemaju zajedničkog sa muzikom. Imao sam sreću i milost da radim sa ljudima koji su mi to u ranom dobu objasnili i osvijestili, a razloge bavljenja muzikom izdigli iznad puke, profane želje da se bude poznato i popularno. Prvu školu estetike lijepog sam prošao sa svojim roditeljima koji su jasno u meni razdvojili dobro od lošeg. Za mene, muzika je jedan od jezika kojim se dolazi do srca i duše, koja nas povezuje. Ona je misija kroz koju možemo poslati poruke koje su važnije i od nas i od same muzike. Kultura općenito ima moć da mijenja društvo i ona je ogledalo pravog suštinskog stanja jedne zajednice. Krenimo od kulture pojedinca i dobit ćemo uređeno društvo.
