Josip Juratović, izvjestitelj Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD-a) u odboru za evropsku politiku Bundestaga i predsjednik parlamentarne skupine za zapadni Balkan, stigao je u posjetu Bosni i Hercegovini.
Juratović je gost na skupu Globalnog vijeća za toleranciju i mir (GCTP) “Tolerancija i mir na zapadnom Balkanu: Naša perspektiva” koji se održava u Sarajevu.
U intervjuu za Novinsku agenciju Patria ističe da misli da zemlje zapadnog Balkana bi mogle imati jako lijepu budućnost i ubrzati svoj put ka Evropskoj uniji.
„Da bi zapadni Balkan mogao, kada bi više sarađivale i bolje se umrežile zemlje imati jako lijepu privrednu, socijalnu perspektivu. Jedini problem koji ovdje vlada je upravo problem političke strukture koje nekim čudom uvijek budu izabrane. Ne dozvoljavaju to, nego su sebi uredile sustav, velikim dijelom ne svi, gdje pod plaštom tzv. nacionalnih interesa prave jedan jako dobar biznis. A, uspijeva im ljude držati u nekoj psihozi straha od rata ili straha od dominacije suprotne strane, ma šta god to značilo. I sada da paradoks bude veći, a upravo vođe tih strana, jako dobro surađuju i jedan drugog pomažu, a sve čine da se ništa ne promijeni u ovoj situaciji u kojoj se uglavnom cijela regija nalazi, a najočigledniji primjer je BiH“, kazao je Juratović.
BiH se nalazi u teškom trenutku. Raspisani su izbori, ali finansijska sredstva još nisu pronađena. Budžet za 2022. godinu nije usvojen, treba li visoki predstavnik Christian Schmidt reagirati i nametnuti odluku kojom će Vijeće ministara BiH osigurati sredstva za izbore, jer na posljednjoj sjednici Doma naroda PSBiH SNSD i HDZ su stopirale zaključak kojim bi se Vijeću ministara naložilo da osigura sredstva?
Slobodni izbori su temelj demokratskih procesa, a otežavanje održavanja istih jeste dokaz da imaju svoj sistem. Sada koja strana šta gdje radi, a iz mog iskustva kazao bih da manje više to svima odgovara, da prebacuju krivicu jedan na drugog. A, onda kada jedan, drugi ili treći dođu u škripac pomognu se uzajamno i tako se to neozbiljno radi.
Mišljenja sam da što se tiče međunarodne zajednice ona mora tu rezolutnije postupati i tražiti mehanizme da se jednostavno takve situacije onemoguće. Nadam se i da će tu gospodin Christian Schmidt naći neko rješenje. Ali, zar to nije sramotno, prije svega, ne za aktere, nego za sve građane BiH da sebi takvo nešto dozvoljavaju već dvije decenije.
Ali, građani BiH su u ozbiljnoj dilemi, riječ rat se svako malo spominje. Secesionistička politika Dodika ne miruje, s druge strane imamo blokade, perspektiva je sve lošija?
Na jednoj strani razumijem da ljudi često govore pusti ih samo da je mir, a na drugoj strani to je tragedija. Prije svega ja sam uvjeren, neće biti rata ovdje. Tu očekujem da se svi izjasne, i građani i međunarodna zajednica, a i od politike to jasno tražim. Najveća tragedija ovog naroda, bez obzira na vjeru i nacionalnost je ta da otac ili majka kažu svom prijatelju – dijete mi se snašlo otišlo je u Italiju ili Njemačku. Građani se trebaju probuditi i reći sada je dosta. Te nacionalne vođe jednostavno na sljedećim izborima eliminirati i okrenuti se politici i onim ljudima koji se brinu o stvarnim problemima. Stvarni problem nije pitanje kako će se riješiti Izborni zakon, već stvarni problem i Hrvata i Srba i Bošnjaka i ostalih je to da ne znaju kako će platiti račun za plin ili struju.
Ljudi u BiH boje se podjele države, za čiju je izgradnju život položilo na stotine hiljada ljudi, jasno je da mirnog razlaza nema niti ga može biti kao takvog – mirnog. Kako zaustaviti Milorada Dodika u njegovim secesionističkim pohodima?
Razumijem taj problem, ali i to je finta kojom se bave nacionalisti. Ta tema secesionizma odgovara i Izetbegoviću i Čoviću. Tako dugo smo se bavili time hoće li se odcijepiti RS, pa onda Dodik malo glumi nekog ko će to učiniti. Izetbegović je šutio, Čović je vidio tu šansu da sada i on počne pričati o trećem entitetu, pa pokušavao zabavljati javnost stvaranjem Herceg—Bosne. Dodika godinama posmatram i on o tome godinama govori. Secesija BiH je nemoguća iz međunarodnih razloga. Svaki pokušaj secesije će se spriječiti.
Ali, kako? Milorad Dodik je na crnoj listi SAD-a i opet je poželjan partner. Svi razgovaraju s njim, prije svih mislim na međunarodne zvaničnike, imaju li te lične sankcije ikakvog učinka?
Ja to govorim isto. Sada je Dodik okrenuo priču, kao nema ništa od secesije, pa onda vraćamo se u institucije. To je bila unaprijed isplanirana igra. Tu sam kritičan prema međunarodnoj zajednici gdje kažem međunarodna zajednica mora jedanput vidjeti da je ta igra unaprijed proračunata od aktera. Napominjem od sva tri aktera. Moramo paziti, jer Izetbegovića i SDA uvijek izostavljamo iz te priče, a naglašavamo Dodika i Čovića. Mislim da i bošnjački nacionalizam postoji i Izetbegović kao vođa snosi dio odgovornosti. Jer šta nudi Izetbegović da bi se došlo do rješenja.
Kako ste doživjeli pregovore oko Izbornog zakona u BiH, ali i ustavnih promjena. Međunarodna zajednica je odigrala igru na način da su ipak pregovarali s nacionalnim vođama, koji su motiv imali za takvo što?
Mene smeta što je međunarodna zajednica organizirala pregovore u Neumu. Međunarodna zajednica kada ide u takve pregovore ne ide se bez da se zna ko šta nudi i kako izaći van iz toga.
Kakav je vaš stav prema legitimnom predstavljanju, šta je taj pojam? Pojavilo se neko ‘hrvatsko pitanje’, što je ustvari lično pitanje izbora Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH?
Što se tiče legitimnog predstavljanja ja sam prije svega mišljenja da očigledno Hrvati misle da imaju problem s preglasavanjem. Ne mislim da su Hrvati oštećeni, ali kako tvrde oni su preglasani od strane Bošnjaka, i ustvari samo se drže tog jednog spektra.
S druge strane oni učestvuju u vladi, drže ključne pozicije na kojima insistiraju da ih imaju i dobijaju te ključne pozicije. Međutim o tome se ne govori, već u prvi plan stavlja to preglasavanje, a što je zapravo siguran izbor Čovića. Da bude Čović siguran, tu kampanju vode, da će biti izabran to ne bi bila tema, tako da po meni je to posljednji problem koji BiH ima. To je jedan dokaz više što se tiče problema te trojice, gdje uvijek neko napravi problem, od nečeg što uopće i nije problem. To nije problem ni Hrvata u BiH nego Čovića i njegove klike.
Šta je onda zapravo problem?
Ja se prije svega zalažem da se odluke evropskih sudova po pitanju kršenja ljudskih prava provedu. To mora biti ključno i na tome bi se mogli pokazati svi. Tu je vidljivo da njih demokratija uopšte ne interesira, kao i demokratski principi. To je jedan običan ‘deal’ kako bi se određena struktura održala na vlasti. Ali, još jednom, možemo kriviti i međunarodnu zajednicu i njih trojicu, izbori su tu i na izborima svaki građanin odlučuje o tome ko će ga naredne četiri godine predstavljati. Na kraju treba graditi građansku svijest, odgovornost da građani sami odlučuju o svojoj sudbini.
Posebno se insistira na nekom pomirenju hrvatskog i bošnjačkog naroda, koji u suštini i nisu u svađi. Ali, kako da bosanska strana ima povjerenje spram hrvatske politike kada su mahinacijama sagradili Pelješki most, kada ne uvažavaju niti jednu sugestiju u vezi Trgovske gore, kada je HDZ BiH u savezu sa SNSD-om, kojeg, pak, podržava Rusija. Uz sve imamo ‘manijakalno’ ponašanje Zorana Milanovića?
Ja sam osobno jako kritičan prema ponašanju Hrvatske spram BiH, posebno što se tiče gospodina Milanovića. Taj savez Milanovića i Dodika ne dira hrvatsko društvo. Oni se uopće ne bave tom temom koju sad Milanović demonstrira i na međunarodnoj sceni. Taj savez s Dodikom, ma šta on značio, Hrvati posmatraju s velikom rezervom, barem oni koji su iz Posavine protjerani. Mislim da bi Hrvatska morala uzeti pozitivniju ulogu u cijeloj priču u smislu rješenja problema svih građana BiH i platformi onoga na čemu se zasniva BiH, da ne postavlja svoje neke stavove po pitanjima kojima su jasna u EU svima.
Očito je da pravila u EU, ne važe i u BiH. Milanović se postavlja kao zaštitnik Hrvata, ali je po ocjeni mnogih to daleko od istine?
Mislim da je pogrešno u BiH se staviti kao zaštitnik, kako to radi Milanović interesa Hrvata. Prije svega jer ti Hrvati i sami znaju šta žele i ne trebaju Milanovića. Što je najbitnije BiH je suverena zemlja, kao takva sa svojom suverenom politikom bi trebala rješavati svoje probleme. Jednostavno ignorirati šta kaže Milanović, ili Vučić u Srbiji, ili bilo ko u regiji ili se obraćati tamo u Istanbul oko nekih pitanja koje mogu i moraju samo građani BiH riješiti. Ja jesam kritičan, ali Hrvatska kao članica EU bi morala zauzeti drugi stav, ali ne vjerujem da taj Milanovićev stav koristi bilo kome osim možda njegovoj izbornoj kampanji.
Želja mi je da se rodi jedna svijest, da imate samo jednu državu, da imate te narode i da 80 posto ljudi ovdje normalno živi i radi i da shvati da nad njima dominiraju ljudi koji imaju neke osobne interese, a sve to ide na štetu tih 80 posto ljudi. Žao mi je, ja drugačije ne mogu reagirati i sve se mora posložiti.
Međunarodna zajednica mora zauzeti jedan rezolutniji stav i da trebaju i susjedne zemlje da snose jednu odgovornost za mir i stabilnost u BiH, a to su potpisale u Dejtonskom mirovnom sporazumu.
U javnosti u BiH pojavio se dio nacrta rezolucije o Bosni i Hercegovini, koju za sjednicu Bundestaga pripremaju partije u Njemačkoj, okupljene oko SPD-a, određene priče upućivale su kako je ta rezolucija skinuta s dnevnog reda, postoji li nešto u rezoluciji s čime se vi ne slažete?
Ne, sve što u rezoluciji stoji potpisujem. Rezolucija nije bila na dnevnom redu Bundestaga. Bila je u raspravi, inicijator te rasprave je odbor za vanjsku politiku, ali postoje još i odbori koji su povezani npr. Odbor za evropsku politiku gdje sam ja, onda imate Odbor za odbranu itd. Sve što se u rezoluciji vodi mora biti usaglašeno s odborima. Dakle, ta rezolucija je procurila u medije, a što sam vidio prije nego li je rasprava završila. Tako da je netačno da je skinuta s dnevnog reda, ona nije ni bila na sjednici, jer rasprava nije prošla i trebaju se određeni odbori usaglasiti, pri čemu ja osobno znam da smo mi imali par sugestija. Ne u negativnom kontekstu, nismo imali nikakve prijedloge da bi se bilo šta brisalo, nego smo jednostavno za to da bi se neke stvari trebale nadopuniti. Da treba kada se napominje nacionalizam i sve što se veže korupcija i svi negativni elementi imaju ime prezime i stranku. Jer ako se s pravom napominju Čović i Dodik da se treba spomenuti i Bakir Izetbegović. Što je nama bitno još da se elementi o suzbijanju korupcije jače istaknu i da se one svijetle tačke istaknu.
Moram vas pitati i o političkim okrupnjavanjima. HDZ BiH je okupio skoro sve stranke u HNS, opozicija u RS-u je čak podržala Dodika u njegovim blokadama državnih institucija. Najveći pluralizam je kod bosanskih stranaka, tu vidimo trenutno ujedinjenje stranaka različitih ideoloških profila, može li to donijeti određene promjene, ako npr. samo eliminiramo jednu stranku s nacionalnim predznakom, a ostanu djelovati druge dvije?
Bošnjačko stanovništvo je najbrojnije, pa je normalno očekivati najmanje straha od drugih. To je možda jedno objašnjenje. Iz iskustva znam da u bošnjačkim krugovima su najliberalniji stavovi. To je moj osobni dojam. Što se tiče Hrvata nije baš da su toliko svi jedinstveni. Jer ako uzmete Hrvate iz Srednje Bosne iz Posavine, oni imaju drugačiji pogled na Čovića. Oni su momentalno sada u situaciji, kada je nacionalizam čvrst, onda logično su i oni umjereni i na neki način prisiljeni kroz okolinu, razne pritiske se držati u tom taboru. Ja mislim kada se probije led izborit će se jedno zdravo društvo.
U BiH svi znaju šta neće, ali niko nema formulu da ostvari ono što hoće, na tom putu ozbiljne smetnje prave i predstavnici međunarodne zajednice, kako gledate na tu pojavu?
Moraju postojati te svijetle tačke, jer na kraju po samoj strukturi BiH nameće se da morate živjeti jedni s drugima. Tražiti svjetla na sve tri strane i ako se ta svjetla ujedine u zajedničku platformu i shvate da drugu zemlju nemaju, kada shvate da je različitost bogatstvo, kada shvate da mogu samo zajedno naći rješenja, a ima puno ljudi na sve tri strane, njima treba dati prostor, prema njima se treba okrenuti.
Tu sam kritičan prema međunarodnoj zajednici, ne razumijem zašto su razgovarali sa predsjednicima stranaka, a ne državnim zvaničnicima. Imamo kritična pitanja, pa sada ih pitam po kojem sistemu radite, gdje je vaša vjerodostojnost, a idete u raspravu, navodno kao naivni, zašto radite to, jer kroz takve situacije se gubi povjerenje da je bilo šta moguće.
Na kraju nacionalisti se plaše da ne proradi sudstvo i tužilaštvo i na kraju jedan dio njih doživi sudbinu Sanadera.
