U srijedu 18. maja 2022. godine, sa početkom u 18.00 sati, u Plavoj Sali Bosanskog kulturnog centra Tuzla, bit će upriličena promocija knjige „U predvorju duše“ autora hafiza dr. Saudin-ef. Gobeljića. Riječ je o književnom i pjesničkom prvijencu, zajedničkom izdavačkom projektu BMG Bosanska medijska grupa Tuzla i Udruženja Proaktiva.
O knjizi će govoriti recenzenti Emina Hatunić i Fahrudin Sinanović, urednik izdanja Mehmed Pargan i autor hafiz dr. Saudin-ef. Gobeljić.
Fragmente iz knjige govorit će glumac Irfan Kasumović, a za prigodne ilahije i prateću muziku, bit će zaduženi Muhamed Mujkić, hafiz Mirsad-ef. Mrahorović i Serhat Ünger.
Organizatori promocije su: Bosanski kulturni centar Tuzla, BMG Bosanska medijska grupa i Udruženje Proaktiva.
Svi mediji su pozvani da prate događaj!
O knjizi:
Urednik Mehmed Pargan, u predgovoru knjizi „U predvorju duše“, u tekstu „Hafizova poezija mudrosti“, napisao je sljedeće:
Pojavljivanje knjige „U predvorju duše“, autora hafiza dr. Saudina Gobeljića, nastavak je traganja ovog zapaženog naučnika, za oblicima ‘komunikacije’, kojima se čovjek današnjice povezuje sa vlastitom nesavršenošću, težeći konačnom integritetu sa iskonom, sa
vrhunaravnim, sa Stvoriteljem. Nakon završetka teološkog i fakulteta političkih nauka, postdiplomskih i doktorskih teoloških studija, sticanja zvanja hafiza Kur'ana Časnog, hafiz dr. Gobeljić, sasvim (ne) očekivano, potpuno logično otkriva sebe u poeziji, u svijetu književnosti kojim je poput rudara, dugo tragao za znanjem, za spoznajom, za autentičnim oblicima…
Nauka daje odgovore i definicije u realnim granicama – poezija te granice proširuje i postavlja nova pitanja, rastače realno, dajući nam oblike poimanja, ograničenog isključivo našim spoznajnostima, znanjima, iskustvima… I tako hiljadama godina.
Poeziju u sebi hafiz dr. Gobeljić nije ni otkrivao – ona je kao životni usud, Božji dar, utkana u samu bit njegove ljudske egzistencije.
Put otkrivanja tih darova, koje kao mogućnosti naše emanacije nosimo, težak je i neizvjestan, protkan zabrinutošću, da ipak nešto ne ostane, a što čovjek, za ovoga života, treba i mora dokučiti.
Da li treba tragati ili će se stvari same kazati? Ta pitanja su odgovor dobila Objavom, koja muslimanskom biću nalaže da traga, istražuje, čita, upoznaje i otkriva svjetove. Dolazeći do obrisa svoga puta, koji se samo sluti, jer čovjek je nesavršeno biće, hafiz dr. Gobeljić, kaže:
„Toliko ti je dato koliko vrijediš. Ne uzbuđuj se zbog onoga što si našao, ali ne budi ni
nemaran za ono što možeš i trebaš. Ne utapaj se dok ne osluhneš bar djelić Istine, jer ono što tada uzmeš zauvijek je tvoje, a ono što ostane, nećeš znati ni da je postojalo.“
Poruka upućena svome biću, koje u knjizi „U predvorju duše“ aktivno traga, proistekla je iz same srži Objave. Hafiz se trudi da živi život, u svakom svom svjesnom činu, svojim mislima i postupcima, onako kako nas Kur'an Časni podučava. Postavljajući pitanja i rastakajući pojave i znanja, on dolazi do određenih spoznaja, ali je nesiguran, jer je svjestan da je tek ‘prašina pod svjetlošću zvijezda’.
Ta prašina može imati vrijednost zvijezda, samo pod uslovom da se na ishodištu, duša uputi, Njegovom voljom, u džennetske perivoje. Tada sve dobija smisao, dobija vrijednost i tek tada, Njegova odluka, retroaktivno valorizira ovo što jesmo danas i što činimo.
Ovaj svijet je prolazan, život je ovozemaljski kratak, kao tren. Stoga izbor ovakvoga puta relativizira u potpunosti i vrijeme i prostor, a apsolutnim trajno biva jedino autoritet Svemogućeg i Njegovo prisustvo.
Sve ove postulate hafiz dr. Gobeljić apsolvirao je kroz medresu, teološke nauke, te postajući hafiz… Sve te spoznaje, međutim, dovele su ga do granice neizrecivog. Spoznaja je materijal od kojega je izgrađen duh vjerujućeg bića. Ona razotkriva naše mjesto u kosmosu. Ona je, svojom svjetlošću, mjerilo naše nesavršenosti.
Ta nesavršenost se najvjernije pokazuje u onome što nismo sposobni izreći, a osjećamo, vidimo, spoznajemo… Kada u svome biću kreiramo spoznajni sistem, onako kako ga je kreirao hafiz dr. Gobeljić, onda je pojava poezije, odnosno njega u poeziji, logičan slijed. Buharija prenosi da je Muhammed s.a.w.s. kazao: „Zaista ima poezije koja je mudrost!“
Iz ovoga hadisa izrasla je kompletna poetika hafiza dr. Saudin-ef. Gobeljića. Iskazivanje neizrecivog, moguće je samo mudrošću. A poezija daje okvire takvih mogućnosti.
Jezik i stil knjige „U predvorju duše“ reducirani su do granice prihvatljivog, nekada gazeći samim bridovima vlastitog definisanja. Tu mjeru redukcije definiše islam, koji svemu daje mjeru, određuje granice i isključuje svaku raskoš, osim dženetske. I poezija, po hafizu dr. Gobeljiću, ima smisla, isključivo ako vodi Njegovim putem ka ishodištu, ka Džennetu. A tu nema ukrasa. Jedini ukras je slavljenje Boga.
Vodeći se ovim postulatima, Autor je u svojoj poetici konstantno na tragu klasičnih jezičkih poetskih principa, prema kojima u književnom tekstu mislima treba biti široko, a riječima tijesno. Takav pristup zorno se može pratiti kroz cijelu knjigu, a prikazati ponajbolje narednim stihom: „Saburom je svoje sehure u svjetlost zvijezda utkivala.“
Knjiga prvijenac „U predvorju duše“ apstrahovala je svu životnu mudrost hafiza dr. Gobeljića. Iskazivanje ‘neizrecivog’, alegorijski se u ovoj knjizi, pokušava uspostavljanjem dvojine poezija-proza, simbolički korespondirajući sa dvojinom: duša i tijelo. Onako kako nas, kao
biće, definiše ova dvojina, tako knjigu „U predvorju duše“ definiše dvojina, odnosno uspostavljena ravnoteža poezije i proze.
Tako stičemo dojam da je i sama knjiga živa. Da je ona zagovornik onoga što jesmo, izričući neizrecivo.
Gobeljićeva proza je zapravo čista poezija. Čak i kada pokušava da prozu drži u okviru svog, autentičnog jezično-stilskog postupka, ona se autorskom alhemijom pretvara u liriku, a u nekim dijelovima teksta, čak dobija i spontanu rimu.
Onako kako tijelo oplemenjujemo vlastitom duhovnošću, približavajući se tako Svevišnjem, tako je hafiz dr. Gobeljić u prozu utkao svoje poetsko biće, svakom riječju slaveći Boga i božansko. Svi njegovi putevi vode samo i isključivo sa izvjesnog izvora ka jednom, izvjesnom ušću. A čovjek, sam, bira svoj put:
„Sada si sam. Drugi svijet ti se pomalja.“
Svojom poezijom on želi da podsjeti sebe, želi da probudi čitaoca, da bi suštinski spoznali kako je sve prazno i beznačajno, ukoliko vjerujuće biće izgubi podršku Boga. Drugi svijet je izvjesnost.
Knjiga „U predvorju duše“ uvodi u svijet književnosti hafiza dr. Saudin-ef. Gobeljića, kao pjesnika, koji na tragu najvećih klasika islamske književnosti, piše (o) Bogu, ali i (o) čovjeku kao najvećoj tajni ovoga svijeta. On se ne libi ispisati ni stihove koji se mogu tretirati kao angažirana književnost (socijalna i politička poezija), ali autor ostaje u ovoj knjizi istinski pjesnik duše.
Sam naslov knjige „U predvorju duše“, ukazuje na stajalište Autora da je duša mjesto, odnosno vanvremenska pojava, u koju pjesnik želi zakoračiti. Oplemeniti je Knjigom, dovom, pjesmom… Od toga mjesta, na koje će isporučiti stihove, tu osvjedočenost u postojanje Stvoritelja, iz predvorja ga dijeli samo jedan korak.
Cijela knjiga je zapravo molitva upućena Svemogućem, da duši otvori svoje kapije u vječnost.
A poezija, sama po sebi, teži vječnosti – napisao je urednik Mehmed Pargan.
