Mustafa Mufo Hadžiefendić je bio jedan od članova prve postave tuzlanskog Vokalno instrumentalnog sastava “Terusi”. O “Terusima” su mnogi pisali, među njima i uvaženi Dragutin Matošević, inače, dobar poznavatelj muzičkih prilika u Tuzli, ali i sa prostora bivše države.
Dakle, nije mi cilj da u ovoj priči pišem o nečemu o čemu je već pisano, nego želim da iz nekog drugog ugla ispričam nešto o dobrom muzičaru, a još boljem čovjeku, Mustafi Mufi Hadžiefendiću…
Mufo je svirao sa mnogim muzičkim grupama, a moje prvo sjećanje me vodi u prostor starog Studentskog doma u Tuzli…
Prostor Doma nije bio velik, sa ne baš puno upaljenih sijalica, prostor su ograničavali i noseći stubovi, zidovi “masnom” oker bojom premazani djelovali su depresivno, a uz njih su bile poredane stolice.
To je u stvari bio restoran, pa su se stolovi pomjerali u jedan dio i time oslobađao prostor za igru. Kod orkestra je bila jednostavnija varijanta opreme, ozvučenje jačine nešto do dvjesto vati, sa još jednim pojačalom, tri gitare, dva mikrofona i bubnjevima. A sve je to bilo u skladu sa tim vremenom i mogućnostima…
Moram da kažem da sam još kao dijete sam ili sa drugovima obilazio mjesta gdje su nastupali muzički orkestri, a najčešće su to bile igranke. Gledali smo i cure, ali one su uglavnom gledale starije momke od nas…
Dakle, u suterenu starog studentskog doma bila je igranka. Logično je da je tu bilo najviše studentica i studenata, ali bilo je tu puno i gradske “raje”! Za bubnjevima je sjedio, meni tada još nepoznat lik, a kasnije ću saznati da ga oslovljavaju sa Mufe!
Solo gitaru je svirao Mišo Čoja, za njega sam već čuo, i još dva muzičara, čija imena ovaj put neću spominjati, jer mi je ambicija da ovom pričom stvorim i kod potencijalnog čitatelja utisak sličan mom…