Tuzlanskom kantonu pravo na biomedicinski potpomogutu oplodnju ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno u vanbračnoj zajednici.
Pet pokušaja vantjelesne oplodnje finansira se kroz zdravstveno osiguranje i to na način da se prvi pokušaj finansira u iznosu od 100 posto cijene utvrđene u tarifi zdravstvenih usluga, a svaki naredni pokušaj finansira se u iznosu od 50 posto cijene utvrđene u tarifi zdravstvenih usluga za embriotransfer ili kompletan postupak vantjelesne oplodnje.
Kroz odluku koja je novina u Tuzlanskom kantonu u ovoj godini, budući roditelji će imati pravo i na pohranjivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona. Za prvu godinu pohranjivanja finansira se u iznosu od 100 posto cijene utvrđene u tarifi zdravstvenih usluga, a za svaku sljedeću godinu finansira se u iznosu od 30 posto utvrđene cijene.
Profesorica Devleta Balić u svom IVF centru svakodnevno prati i vodi procese biomedicinske oplodnje od samog početka pa do rađanja novog života, odnosno zdrave bebe.
– Pacijentice koje imaju indikacije za vantjelesnu oplodnju bivaju upućene na konzilijum koji se nalazi pri UKC Tuzla. Kad taj konzilijum potvrdi indikaciju koju mi pretpostavimo, pacijenti s tim nalazom odlaze u ZZO i pristupaju toj proceduri koja rezultira rješenjem – izjavila je prof.dr. Balić.
Medicinske indikacije su vrlo široke kod pacijenata koje dovode do toga da je za ostvarivanje roditeljske uloge potrebna biomedicinska oplodnja.
– Imamo muške i ženske faktore, ali i zajedničke. Postoji i određeni broj pacijenata, gdje mi ne znamo šta je uzrok njihovog problema. Kod muškaraca najčešći razlozi su smanjen broj i pokretljivost spermatozioda, a kod žena različite ginekološke bolesti – pojasnila je.
Kako u Tuzlanskom kantonu u javnim ustanovama nije moguće vršenje deponovanja jajnih ćelija i sjemena ukoliko pacijenti iz nekih drugih zdravstvenih razloga moraju proći proces onkološkog liječenja, IVF Centar u saradnji sa nadležnim federalnim ministarstvima i UKC-om Tuzla vrši deponovanje jajnih ćelija i sjemena, što praktično znači da ukoliko je pacijentici ili pacijentu dijagnostikovana maligna bolest prije nego su ostvareni u ulozi roditelja, mogu uskladištiti materijal i proći proces liječenja maligniteta, te nakon toga biti ostvareni roditelji.
