Veliki interes među pjesnicima naše zemlje i regiona izazvao je Međunarodni konkurs JU Centra za kulturu Lukavac koji je realizovan u saradnji sa Općinom Lukavac, Izdavačkom kućom Lijepa riječ, Društvom prijatelja knjige Mali princ i Turističkom zajednicom Općine Lukavac, za dodjelu književne nagrade „Avdina okarina“ za najbolju pjesničku zbirku objavljenu prošle godine u regionu.
Tokom konkursa, koji je trajao od 15. februara do 10. marta 2022. godine prijavljena je 51 zbirka poezije a među pretendentima za nagradu bili su autori iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske.
Selektorica za nagradu ove godine bila je Melida Travančić, doktorica humanističkih nauka iz oblasti književnosti, dobitnica književnih nagrada Mak Dizdar, Anka Topić kao i nagrade Fondacije za izdavaštvo, a njena poezija prevedena je na nekoliko svjetskih jezika.
Selektorica Travančić odabrala je pet finalista i to:
- Jelena Žugić: Kako sam postala flamenko plesačica
- Jovanka Stojčinović Nikolić: Sunce pod jezikom
- Marija Dejanović: Dobrota razdvaja noć i dan
- Mirko Božić: Trajekt u šumi
- Nedžad Ibrahimović: Obiteljske i druge strašne pjesme
U okviru obilježavanja XXXI Pjesničkog memorijala “Avdo Mujkić” u Centru za kulturu Lukavac sinoć (31.3.2022. godine) su promovisane zbirke poezije pet finalista i dodijeljena nagrada “Avdina okarina”.
Nagrada u iznosu od 3.000 KM, Plaketa, kao i keramička okarina – certificirani rad umjetnika Tijoslava Tadića, pripala je prof. Nedžadu Ibrahimoviću za zbirku poezije „Obiteljske i druge strašne pjesme“.
O zbirci poezije „Obiteljske i druge strašne pjesme“ selektorica u obrazloženju za dodjelu nagrade navodi:
Nedžad Ibrahimović poezijom započinje traganje za Istinom, za onim što poezija skriva pod svojom proizvoljnošću, traga za konačnim „otkrivanjem“ i razumijevanjem sebe i svog odnosa prema svijetu, (čovjek-svijet-pjesnik) te nastojanje da se prikaže i pokaže taj prilično komplikovani odnos. Otuđenje, ispraznost rutinirane svakodnevice, egzistencijalne (i psihološke) krize, nemogućnost uspostavljanja komunikacije s drugima, nepodnošljiva praznina – sve su to teme koje se nižu u knjizi Obiteljskih i drugih strašnih pjesama. Poezija jeste i iluzorno pribježište, bijeg i gubljenje u vlastitim neizvjesnostima, ali ona je i pokazatelj da se može ispuniti praznina (u sebi), i ona pruža nadu da sve ipak nije propalo. Ova knjiga je knjiga o umjetnosti, o potrazi za smislom i ispunjenjem kroz poeziju, ona je isto tako i knjiga o životu i dramatici življenja, traganje za izlaskom iz praznine, propitivanje smisla malih stvari poput odlaska u kuću prijatelja, odlazak na književne rezidencije, na autobusku stanicu, u porodičnu kuću, i sve su to mjesta na kojima se susreću ljudi koji su značili ili još uvijek znače. U pjesme su uključene male stvari o kojima Ibrahimović piše sa posebnim nadahnućem, dok od detalja čini stihove za pamćenje. Jer poezija i jeste priča o Svijetu, i nama u tom svijetu sa svim njegovim detaljima.