Na glavnom pravcu udara prema Kijevu, ruske okupacione snage su usporene i zaustavljene u svom napredovanju serijom žustrih kontraudara ukrajinskih snaga koje vrše koordinirane iznenadne prepade na ruske snage s ciljem njihovog usporavanja i izlaganja artiljerijskoj vatri sa ukrajinskih položaja što Rusima nanosi velike gubitke.

Ukrajinci tvrde da su tokom jučerašnjeg dana oborili 12 objekata u zraku od toga četiri krstateće rakete koje su ispaljene na Lavov, zapadnu prijestolnicu Ukrajine. No, nekoliko krstarećih raketa ispaljenih iznad Crnog mora je pogodilo određene ciljeve u tom gradu pomjerajući liniju sukoba bliže NATO teritoriji. Na istočnom frontu ruske okupacione snage i proruski separatisti su sve bliže Sjeverodonjecku i ugrozit će ovaj grad u narednim danima.

Na južnom sektoru fronta kritična situacija je u Mariupolju u kojem se vode žestoke i naporne ulične borbe gdje se Kadirovljevi čečenski specijalni odredi suočavaju sa svom silinom žestine desničarski orijentiranog dobrovoljačkog bataljona Azov koji je od 2014. ostao dužan proruskim separatistima. Sada su uz pomoć Putinovih Čečena došli u priliku da izravnaju dugove i neće biti milosti. Zato je Mariupolj biser Azovskog mora sravnjen sa zemljom, bez obzira na civilne žrtve. Borbe u pravcu Mikolajeva i Odese su u zastoju zbog ukrajinskih oštrih kontraudara sa manjim jedinicama koje za razliku od dezorganiziranih rusa, odlično međusobno sarađuju i dopunjuju se u napadu čime dokazuju svoje borbeno iskustvo stečeno još 2014.

 

Ruska artiljerija i avijacija nastavlja da neumorno ruši gradove po Ukrajini i izaziva sve veći broj civilnih žrtava. Međutim, ukrajinski generalštab procjenjuje da su ofanzivni i logistički kapaciteti Putinove ratne mašine gotovo iscrpljeni i da je psihološki momenat ratne traume u kombinaciji sa niskim borbenim moralom razlog što se ruske trupe lome i kolebaju u borbi.

Povlačenje rezervi koje Ruska Federacija izvodi i danima ih upućuje u Ukrajinu ukazuje da je početna vojna, politička i obavještajna procjena trajanja i realizacije specijalne vojne opearcije u Ukrajini bila potpuni fijasko. U strateškom smislu Rusi nisu ostvarili niti jedan od zamišljenih ciljeva, promjenu političkog sistema zauzimanjem Kijeva, uništenje ukrajinske vojske i brzo dosezanje istočne obale rijeke Dnjepar.

Stoga je vojni vrh Ukrajine odlučio da na svim sektorima fronta pređe u pasivnu i aktivnu odbranu što će reći da će ukrajinske snage ići u kontranapade kad god se za to ukaže prilika. Ta tendencija primjetna je na frontu već nekoliko dana posebno kod Harkova, Černjihova i Sume gdje se vode manje i veće borbe oko važnih taktičkih toponima koje ugrožavaju dostignute ruske pozicije i uske logističke koridore.

 

Što se tiče mirovnih pregovora, zvanični Kijev pristaje na neutralni status Ukrajine, ali ne i na ograničavanje svojih vojnih potencijala, što Putina ne čini ni iz daleka zadovoljnim. Inače, Putin je na svom skupu u Moskvi glumio Miloševića na Gazimestanu, pjeneći o nacizmu i bitkama koje hrabri ruski vojnici vode i koje će voditi protiv te pošasti, zapadne hegemonije i hipokrizije, brat uz brata, rame uz rame, bez trunke grižnje savjesti o gnusnom i posve namjernom gađanju civila i bestijalnom ravnanju ukrajinskih gradova.

A ako se u tom kontekstu osvrnemo na, nazovimo to tako, prijetnje našoj zemlji da ukoliko se odlučimo da uđemo u NATO da nas čeka sudbina Ukrajine, koju ambasador Ruske Federacije u BiH Kalabuhov ponavlja već nekoliko puta, Nj.E. treba podsjetiti da historija uvijek demantuje pravilo.

I na primjeru Bosne prije 30 godina i danas Ukrajine, kada slabiji gleda razjarenoj oružanoj sili jačeg direktno u lice iznova se tačnim pokazuje staro Churchillovo razmišljanje da uspjeh nije konačan i da neuspjeh nije fatalan, važna je hrabrost da se nastavi. Zato, prijetili Rusi ukrajinskim mornarima sa Zmijskog ostrva ili većini građana u BiH, bojim se da im je odgovor isti.