Poklade (Karneval lat. caro: meso + levare: dignuti; u značenju”) je svečano razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi. Uz karneval se ravnopravno spominju mesopust, poklade ili fašnik (od njem. Fastnacht, tj. „noć posta”), koji su više vezani uz određene regije, mjesta, njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštovati pravila i ritual, njihov početak i kraj. Osim tih naziva u uporabi su i krnjeval, krnoval, pokladi, pust, fašnjek ili maškare. Pokladni ophodnici također se nazivaju raznovrsnim nazivima poput maskara, mačkara, fašenka, pusta, dida, pesnika i ostalih naziva koji se razlikuju od mjesta do mjesta, kao i skupina poput zvončara, baba, pokladara, maškura i drugih, a pokladni nazivi ponekad označavaju nekoliko pojmova.
U kršćanstvu je priča o počecima slavljenja karnevala vezana uz pravilo nastalo negdje u 9. stoljeću, za vrijeme Grgura Velikog, koje je propisivalo da u ponedjeljak i utorak prije Čiste srijede ili Pepelnice i korizme svećenici drže post. Nedjelju u kojoj počinje korizma tako su nazivali dominica carnis privii (“bezmesna nedjelja”).
Za poklade je vezana izreka: Koga su gnjavile buhe, morao bi na fašnik u podne pojesti krvavicu s kiselim kupusom da ih se oslobodi. Dobro je bilo i popiti piva – za dug život!
Maskirani do neprepoznatljivosti u razne likove obilaze selo, a svaka im je kuća, nakon što odsluša njihov mali pjevačko-plesni “program”, dužna dati novaca, jaja i krafni.
Učesnici mačkara često pjevaju: “Velika repa, mali klin, gazdarica, dajte jaja sim!”
Ili: “Poklade su, poklade su milo janje moje, barem da su, barem da su u godini troje!” i niz drugih popjevki.
Tradiciju poklada njeguju i upražnjavaju i Hrvati Katolici Tuzlanske županije među kojima su najaktivniji i najorganiziraniji mještani Par sela koji dugi niz godina organiziraju karneval (mačkare) u maskiranim narodnim nošnjama s tradicionalnim muzičkim instrumentima njihovih predaka, među kojima su: Zurle (pište-svirala), bubanj, violina i šargija. Maskirani ophodnici tijekom dana idu od kuće do kuće i kod svakog domaćina se zadrže izvjestan period uveseljavajući svojim plesovima i pjesmama, da bi po završetku, odnosno u večernjim satima s ostalim mještanima, gostima i prijateljima nastavili slaviti do kasno u noć uz muziku, pjesmu, igru, iće i piće kojega ne smije nedostajati.
I ove, 2022 godine su mještani Par sela nastavili tradiciju na pokladni utorak, (01.03.2022) karnevalska povorka je posjetila i uveseljavala svoje susjede i prijatelje, koji su ih za uzvrat častili (nagrađivali) zdravicom domaće rakije, domaćeg vina, piva i ostalog pića uz mezu prosušene domaće pršute, kobasice, slanine, kolača i čega sve ne, kako to već običaji nalažu.
Na večer im se pridružile mačkare iz Živinica koji su nagrađeni gromoglasnim ovacijama i pljeskom mještana Par sela, da bi zajednički nastavili slaviti uz muziku, igru, pjesmu, iće i piće u sportskoj sali OŠ Donji Pasci.
Primjer Hrvata Katolika Par sela i Živinica je za svaku pohvalu na očuvanje tradicijske kulture, jer, „Narod bez tradicije je narod bez identiteta“, nadati se da će se na njih ugledati i ostali, te preuzeti upražnjavati iznimno lijepe i bogate tradicijske običaje svojih predaka, prenositi ih na mlađe i držati se stare, vrlo dobre izreke, „Na mlađima svijet ostaje“.
Anto Šimić Čiko
