Putem svog FB profila Zlatan Begić, državni zastupnik i profesor ustavnog prava na Univerzitetu u Tuzli pojasnio je zašto raspuštanje Doma naroda zapravo bi išlo na ruku Dodiku. Njegovo obrazloženje prenosimo u cijelosti …
Raspustiti Dom naroda u ovom momentu bi samo značilo dati alibi, odnosno legalizirati blokadu rada državnog parlamenta koju Dodik već provodi!
Da obavjestim neobavještene, njegovih delegata (iz RS) već NEMA u državnom Domu naroda, neće da dođu. Pa bi im raspuštanje Doma naroda dobrodošlo jer više ne bi imali nikakvu obavezu (ni odgovornost!) do dođu, a Dodika i Čovića više niko ne bi natjerao da izaberu nove – jer, kako je poznato, i jedan i drugi gotovo u cijelosti kontrolišu taj proces – što je svima jasno i poznato. Kako su blokirali sve u državi, tako isto bi blokirali i izbor novog saziva Doma naroda u slučaju raspuštanja starog.
To bi značilo da nema tijela (Doma naroda – u ovom slučaju) koje treba zajedno sa Predstavničkim domom PS BiH da izglasa budžet za izbore naredne godine, da nema izbora, da nema novoizabranih institucija BH države jer nije bilo izbora na kojima bi bile izabrane, da nema servisiranja svega drugog što se odnosi na funkcionisanje BH države – jer bi to, između ostalog, dalo alibi i za totalnu opstrukciju svega u drugim institucijama pri unutrašnjim i međunarodnim okolnostima i odnosima kakvi trenutno jesu – a koje niko odgovoran ne smije zanemariti, da nema države, a odgovoran za to više ne bi bio Dodik – nego oni koji su raspustili Dom naroda. Dom naroda nikada nije smio biti u sastavu u kojem jeste, a zato odgovornost snose oni koji su imali uticaj na to.
Osim gospodina Komšića, niko od dvojice preostalih članova Predsjedništva ne bi glasao za raspuštanje Doma naroda u onom periodu kada je to možda bilo racionalno – a to je period prije napuštanja državnih BH institucija od strane članova iz entiteta RS. To znam jer smo u DF-u tu opciju preliminarno razmatrali kao ideju i potencijalnu mogućnost (dakle, samo kao mogućnost!) u vrijeme kad je to možda bilo svrsishodno i racionalno uraditi, ali i da smo krenuli u to sasvim sigurno ne bi imali podršku drugog člana Predsjedništva BiH.
Međutim, ono što smo tom prilikom i mi u DF-u itekako imali u vidu, to je da je i tada postojala opasnost koju donosioci odluka moraju uzeti u obzir ako su imalo odgovorni – a to je činjenica da se bez volje Dodika i njegove stranke, kao i HDZ-a, ne bi mogli izabrati novi delegati Doma naroda u slučaju raspuštanja starih delegata (pojednostavljeno rečeno, neko mora da stavi tačku na dnevni red, pa da izglasa tu tačku, pa da provede postupak delegiranja itd. itd. itd.), odnosno oni bi to mogli potpuno blokirati činjenjem ili nečinjenjem na hiljadu načina – kao što su blokirali čitavu državu (valjda bi to trebalo biti svima očigledno i jasno) i upravo bi raspuštanjem Doma naroda Dodiku i Čoviću bacili “keca na desetku”. Zato se i nije išlo u to, u periodu prije napuštanja državnih BH institucija od strane članova iz entiteta RS, zbog opasnosti od objektivno moguće blokade izbora novih delegata, i imajući u vidu da upravo to i želi osovina Dodik-Čović. I upravo zbog toga se u to ne može ići ni danas, bez obzira na lijepe želje.
Jedino i osim ako ih današnji predlagači ovakvih senzacionalnih rješenja ne bi u tom slučaju “izvukli” za vestu ili za uši, ili istukli torbicom! Ne mogu da vjerujem da se i u ovako teškim vremenima pojedinci bave neodgovornim populizmom, halabukom i pokušajem popravljanja ličnog i stranačkog rejtinga!?
Ako nećete da pomognete, nemojte makar smetati i sluđivati ionako sluđeno i uplašeno građanstvo!
