Pokret osoba sa invaliditetom širom svijeta je prije petnaest godina slavio veliko civilizacijsko postignuće.
Generalna Skupština Ujedinjenih nacija je 13. decembra 2006. Usvojila Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom. Veliko postignuće je značilo i svojevrsno priznanje da je oko petnaest procenata svjetskog stanovništva obespravljeno i isključeno i da je potrebno „novim“ međunarodno obavezujućim dokumentom zagarantovati prava koja bi osobama sa invaliditetom kao građanima Svijeta morala pripadati jednako kako pripadaju i svim ostalim građanima.
Danas, petnaest godina poslije, evidentni su pomacci:
- Preko 180 zemalja svijeta je ratifikovalo Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom obavezujući se osigurati puno uživanje prava i podršku uključivanju osoba sa invaliditetom u zajednicu.
- Bosna i Hercegovina je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih Nacija ratifikovala u martu 2010. Godine bez bilo kakvih rezervi na bilo koji dio Konvencije.
- Međunarodni i nacionalni dokumenti kojima se planira razvoj svijeta su prepoznali i uključili pitanja invaliditeta u sva bitna područja razvoja;
- Usvojen je „jezik“ čijom se upotrebom demonstrira formalno opredjeljenje svih ključnih aktera da osobe sa invaliditetom, njihove porodice, njihove organizacije, dobiju sve potrebne vidove podrške kako bi postali ravnopravni građani i učesnici procesa donošenja odluka od značaja za život osoba sa invaliditetom.
Ali, u isto vrijeme:
- Osobe sa invaliditetom su i dalje najisključenija i najsiromašnija grupa građana;
- Osobe sa invaliditetom su još uvijek ovisne o podršci njihovih porodica i izolovane i isključene iz društva;
- Osobe sa invaliditetom još uvijek žive u siromaštvu ili su na granici siromaštva;
- Osobe sa invaliditetom su isključene iz procesa obrazovanja;
- Osobe sa invaliditetom se teško ili nikako ne zapošljavaju;
- Samostalan život i usluge podrške koje bi osobama sa invaliditetom omogućile jednakopravnost i život u zajednici još uvijek su samo san za koji se nastojimo boriti.
Naša prava i naše dostojanstvo su formalno zagarantovani, ali ih ne možemo uživati i čuvati zbog činjenice da postoje mnogi koji bi da u naše ime zagovaraju i odlučuju o svemu što je nama najvažnije i što bi trebalo da naše živote čini dostojanstvenim.
Pitanja invaliditeta su postala moderna i poželjna u većini svjetskih društava, ali osobe sa invaliditetom nisu.
Želimo da se to promijeni i da svi koji danas odlučuju o osobama sa invaliditetom učine puno više da mi osobe sa invaliditetom i odlučujemo samostalno o našim životima i sudjelujemo ravnopravno u procesima donošenja odluka koje se tiču nas osoba sa invaliditetom.
A da bi smo to postigli trebamo jedinstvo u pokretu osoba sa invaliditetom, ali i saveznike koji nas istinski razumiju i podržavaju.
Sretna nam petnaesta godišnjica usvajanja Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija!
Suvad Zahirović, Informativni centar za osobe sa invaliditetom „Lotos“
