Prof. dr. Sabit Begić, penzionisani profesor Tehnološkog fakulteta u Tuzli preminuo je jučer u 78. godini života.
Tehnološki fakultet je završio u Tuzli, a postdiplomski i doktorski studij na Sveučilištu u Zagrebu. Radio je u Fabrici sode Lukavac na poslovima rukovođenja, potom na Institutu za zaštitu i obrazovanje u Tuzli, a izvodio je nastavu na Pedagoškoj akademiji da bi svoj radni vijek 1988. godine nastavio kao profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli gdje je i radio do penzonisanja 2012. godine.
Pored nastavnih aktivnosti, bavio se i naučno-istraživačkim radom. Objavio je preko 100 naučnih i stručnih radova, referata i studija. Napisao je sedam udžbenika i nekoliko priručnika i skripti. Godine 1990. prvi put se pojavio u književnosti sa romanom „Tegobne godine“, a posljednje, nešto više od dvije decenije uspješno se bavio biznisom.
Patentom je zaštitio preko 20 inovacija koji se koriste u industriji. Na međunarodnim izložbama inovacija osvojio je šest medalja, od toga tri zlatne, dvije srebrene i jednu bronzanu. Dobitnik je Zlatne plakete Saveza inovatora TK za doprinos razvoju inovativnog rada i Priznanja za doprinos u razvoju tehničke kulture TK.
Kao ekološki aktivista, ostavio je neizbrisiv trag i na polju zaštite životne sredine, te se dokazao kao veliki humanista, ulažući u školovanje mladih. Do kraja života bio je predan porodici i prijateljima.
U poglavlju „Sjećanja bivših studenata i profesora“ monografije Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, izdate 2019. godine nalazi se tekst prof. Begića u okviru kojeg je između ostalog napisao:
„ Moje lično razmišljanje i poruka za mlade ljude je da imati dobru ideju za ostvarenje određenog cilja i izvanredno napravljen plan ne znači apsolutno ništa ukoliko se ne krene u akciju i ne počne djelovati. Šta vrijedi život ako ga ne živimo onako kako istinski želimo, ako ne ostavimo trag, ili se utopimo u svakodnevnici i prosječnosti. Ne smijemo na samrtnoj postelji žaliti za nečim što nismo probali, ili bar pokušali to u prošlosti“.
