Prema historijskim podacima u monografiji o Tuzli “Tuzlanski vremeplov” Dragiše Trifkovića, prvo bosanskohercegovačko pozorište je osnovano 1898. godine u Tuzli kada je dramska sekcija pjevačkog društva “Njeguš” prerasla u pozorište i kada je Mihajlo Crnogorčević dobio dozvolu Zemaljske vlade i obrazovao instituciju. Nije slučajnost da se u Narodnom pozorištu Tuzla na mjestu najstarijeg pozorišta premijerno izvodi predstava o važnosti te umjetnosti.
Rad na komadu “Kreketanje”, ili “predstavi o predstavi” kako je naziva njen autor Almir Bašović, je počeo u decembru 2020. godine, ali saradnja reditelja predstave Aleša Kurta i tuzlanskog ansambla je već bila u planu nekih par godina.
“Kad smo gostovali s jednom predstavom ovdje (u Tuzli), razgovarao sam s ravnateljem pozorišta i on je rekao: ‘bil’ ti nekad nešto radio kod nas?’ Ja sam rekao što da ne, to bi u budućnosti bilo zanimljivo. Onda se desilo da su odlučili da rade tekst mog dragog prijatelja i pisca Almira Bašovića… Spojilo se to kao neka želja da nešto radim u Tuzli, a plus je tu bio i tekst nekoga koga poznajem.” – priča Kurt.
Pripremni radovi na predstavi se privode kraju, s tim da su premijerna izvođenja predstave “Kreketanje” već najavljena za 11. (četvrtak), 12. (petak) i 13. (subota) mart, kao i reprizno izvođenje simbolično na Svjetski dan teatra 27. marta (subota). Ovaj tekst će biti druga drama iz zbrike “Četiri i po drame” Almira Bašovića koja će biti izvedena u Bosni i Hercegovini. Drama je žanrovski definisana kao ‘komedija s tezom’, kojom autor želi istaći bitnu karakteristiku pozorišne umjetnosti – sličnost pozorišta i života.
Aleš Kurt u Narodnom pozorištu Tuzla
Bašović je nakon posmatranja rada Aleša Kurta rekao da je ono što je vidio, “jako dobar znak”, te da je zadovoljan stupnjem angažmana glumačkog ansambla.
“Ovo je za naše pozorište nesvakidašnji događaj, da jedan tim ljudi igra kao glumački ansambl, a da pri tome svako od njih čuva ono što je u njima pojedinačno. Mislim da je to zaista nekakav ideal pozorišta, da ljudi daju sve od sebe kao ansambl, a da pojedinačno prave uloge i da zapravo suštinski jesu pristali na ono što je poetika Aleša Kurta kao reditelja – a to je prije svega jedna vrsta zaljubljenosti u pozorišnu umjetnost.”
Takav pristup radu je bio vjerovatno i uslov da predstava koja veliča svetost pozorišne umjetnosti uspješno oživi na sceni. “Kreketanje” je bazirano na Aristofanovim “Žabama” koje predstavljaju prvo djelo o književnoj estetici baveći se ciljevima poezije i kritike; samo što u ovom slučaju, predstavlja važne karakteristike pozorišta i uslov za njegov opstanak.
“Mi prečesto, prije nego što krenemo raditi predstavu, odustajemo od mogućnosti da se dogodi sveto. Da se dogodi svetost igre. Ovo upravo jeste predstava o tome da mi ne smijemo zaboraviti da onog momenta kad odustanemo od pozorišne igre mi smo odustali od sebe.” – kaže Bašović.
U vezi s režijom komada, dodaje da je nešto najbolje što se moglo desiti za ovaj tekst to što je “Aleš uspio sačuvati u sebi i jako njegovati sve ove godine jednu vrstu djeteta.”
Almir Bašović u NPTZ
“Zaboravljamo da se u engleskom jeziku za komad kaze ‘play’ – što znači igra. Dakle, mislim da nema dobrog pozorišta tamo gdje ljudi nisu sačuvali dijete u sebi, jednu vrstu sklonosti ka dječijoj igri kao jednoj vrsti, ako tako mogu reći, žarišta mitske svijeti.”
Svetost igre se može shvatiti kao koncept putovanja u koje su upuštaju dvije nužne strane za opstanak pozorišta – kolektiv glumaca i kolektiv publike. U konkretnom radu na “Kreketanju”, prvi putnici su tuzlanski glumački ansambl kojeg čine: Elvis Jahić, Siniša Udovičić, Nedim Malkočević, Elmir Krivalić, Jasmina Dedić – Ibrić, Jasmina Ibrahimović, Luka Spasojević, Selma Gusinac i Samina Mujkanović. Aleš Kurt kaže da je pozitivno iskustvo rada s ansamblom i razlog zašto se bavi ovim poslom.
“Prvo sam imao neku malu radionicu koja je trajala tri-četiri dana da upoznam glumce i bilo je jako intrigantno. Mislim da su neka druga vremena, da je neka drugačija vrsta produkcije, ja bih ih najradije sviju angažovao. Svi su bili divni, tako da to je jedna od možda najbitnijih stvari. Jako lijepo rade, baš uživam u tome. To je svaki put neka mala avantura: ne znaju oni mene, ne znam ja njih, treba vremena da se upoznamo a i tu ima uvijek nešto i dirljivo i nešto posebno… Zato ja volim ovaj posao, zbog takvih momenata gdje upoznate neke nove ljude iz Tuzle i otkrijete neki novi, taj njihov svijet unutra, i to onda i nadahne.”
Divnom ansamblu, reditelj Kurt i autor Bašović su povjerili zadatak da inspirišu publiku i provedu je kroz mnoge teme kojim se bavi “Kreketanje”. Jedna od njih je i povjerenje u ljudsku imaginaciju koju niti jedan medij ne njeguje tako aktivno koliko pozorište.
“Nama televizor ne nudi ništa osim puku podudarost u informacije na koje ne možemo reagovati. A pozorište sustinski jeste interakcija i suštinski jeste umjetnost koja računa da je čovjek prije svega biće imaginacije. Nas dobar glumac može uvjeriti da smo zaista s njim otišli na onaj svijet i vratili se, a to je – neponovljivo iskustvo”- priča Bašović.
