Krize su idealna prilika da populizam i populističke mjere izađu na površinu i preuzmu pažnju javnosti i donosioca/teljica odluka. Isto vrijedi i za aktualnu krizu kako u svijetu, tako i BiH. Iako se inicijalno smatralo da će virus razotkriti i unišiti populizam, naročito onaj koji je na vlasti, sada već postaje jasnije da će možda upravo populisti najviše profitirati na bazi panike i straha. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, već početkom marta su se počele javljati populističke inicijative, s naročitim fokusom na nezavisnost Centralne banke BiH, odnosno funkcionalnu instituciju Valutnog odbora. Ovo je posebno bilo izraženo od strane gospodina Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH. Međutim, ono što bosanskohercegovački sistem čini djelimično i kratkoročno otpornim na populizam jeste njegova kompleksnost i decentralizacija u smislu upravljanja i donošenja oduka. Za razliku od susjednih zemalja, naročito Srbije, u BiH postoje poluge vlasti koje osiguravaju da se ovakve i slične populističke inicijative blokiraju. Svejedno, potrebno je navesti šta to ne treba raditi, u kontekstu populizma, ali i lošeg upravljanja ovom krizom. U nastavku je navedeno nekoliko poruka koje prije svega treba da služe kao upozorenje ključnim donosiocima/teljicama odluka – od kriznih štabova pa sve do nadležnih vlada:
- Nikako se ne smije ugroziti povjerenje u bankarski sektor, ali i općenito u finansijski sektor. Bankarski sektor je izuzetno važan jer je naš finansijski sistem izrazito bankocentričan. Ne smije se ugroziti likvidnost bankarskog sektora. Gubitak povjerenja depozitara u banke bi rezultirao paničnim povlačenjem sredstava iz bankarskog sektora i rušenjem cijelog finansijskog sistema u zemlji. Banke nisu kasica prasica.
- Ne smije se ugroziti nezavisnost Centralne banke BiH. Monetarna stabilnost nema cijenu i trenutno predstavlja najzdraviji segment ovdašnje ekonomije. Država ima bezbroj drugih oblika ekonomske politike koje može iskoristiti, a koje ne koristi, tako da je suvišno dovoditi u pitanje integritet Centralne banke. Ovo je posebno podcrtao MMF.
- Potrebno je minimizirati mogućnost profitiranja na račun zloupotrebe javnih sredstava. Svaka kriza donosi ovakav tip profitera, međutim ova kriza treba da svede isti na minimum. Pritom, ne treba ograničavati mogućnost da privatni sektor tržišno profitira jer je to sada potrebno s ciljem bolje zaštite i osiguranja da ne dođe do značajnijih nestašica.
- Ne smije se dopustiti da se pad poreskih prihoda iskoristi kao argument za povećanje stope PDV-a u narednom periodu, kao što je najavljivano u pojedinim političkim krugovima prije pojave krize.
- Pri komuniciranju ne treba sakrivati informacije od javnosti, bez obzira o kome bilo riječ. Ova kriza zahtijeva iskrenost i povjerenje, a kako bi pojedinci/ke donosili racionalne odluke i smanjili uticaj opšte panike. Predstavnici/e vlasti naročito, kao i kriznih štabova, moraju pravovremeno obavijestiti javnost o svim promjenama, makar one bile i negativne.
- Ne treba koristiti političku, nacionalnu, teritorijalnu i drugu pripadnost s ciljem distribucije finansijskih sredstava ili (blokiranja) donošenja određenih odluka koje su bitne za ekonomiju. Zbog toga je potrebno formirati što više objektivnih kriterija, koji bi težili univerzalnim, a ne partikularnim principima raspodjele, odlučivanja i slično.
- Izbjegavati “naivnu intervenciju”, kako je opisuje Nassim Nicholas Taleb. Riječ je o intervenciji koja se pojavljuje iz razloga što postoje neka interna ili javna očekivanja da neko nešto preduzme. Intervencije trebaju biti strateške, planirane, s predvidljivim i jasnim rezultatima, a ne napravljene tako da će zadovoljiti apetite javnosti za reakcijom. U tom smislu, predlaže se da se krizni štabovi nekada suzdrže od djelovanja, odnosno ne djeluju, što može biti korisnije na dugi rok.
- Krizni štabovi se moraju suzdržati od rigoroznih mjera kojim se blokira privreda ili konkretni rad određenog preduzeća. Moraju se čim prije utvrditi datumi kada će se privreda vratiti u normalno stanje, jer svaki dan čekanja podrazumijeva na milione KM štete. Ovo svakako ne smije biti na štetu javnog zdravlja i borbe protiv Covid-19 virusa.
- Donosioci/teljice odluka ne trebaju doprinositi kakofoniji u javnoj komunikaciji. Potrebno je centralizirati izvore informisanja, s donošenjem jasnih i nedvosmislenih mjera koje će davati rezultate koje je moguće anticipirati od strane privrede.
- Ne smiju se duže od par sedmica zamrzavati ili kontrolisati cijene, jer će to voditi do nestastašice i pojave crnog tržišta. Zbog krize, cijene će prirodno rasti, naročito proizvoda koji zavise od globalnih lanaca snabdijevanja. Ako vlasti odluče donositi mjere ograničenja, onda iste ne treba da se odnose na cijene, već marže.
- Pri donošenju mjera podrške, ne treba iz navedenih isključivati kompanije koje su otpuštale radnike/ce u periodu krize. Možda je upravo navedeno privremenog karaktera ili uslov opstanka kompanije. S ciljem zadržavanja zaposlenosti, trebaju se motivisati kompanije da vrate zaposlenike nazad (u roku od tri mjeseca koliko traje period minimalne novčane podrške zavoda za zapošljavanje).
Na kraju, ne treba zanemariti činjenicu da će se nakon krize vrlo brzo zaboraviti ista. Zbog toga vlade trebaju da osiguraju tekuća sredstva s ciljem kontinuirane zaštite preduzeća i radnika/ca, kao i unapređenje zdravstvenog sistema.
IZVOR:
Izvještaj “COVID-19, ekonomske posljedice za Bosnu i Hercegovinu, mjere i rješenja”
Admir Čavalić, Faruk Hadžić, Damir Bećirović
Friedrich-Naumann-Stiftung für die Freiheit Bosnien-Herzegowina Čekaluša Čikma 4 71000 Sarajevo
https://westbalkan.fnst.org/content/covid-19-analysis
