Općinski sud Tuzla potvrdio je najviši stepen sumnje, osnovanu sumnju, da je policajac iz PS Istok Tuzla T.O počinio krivično djelo zlostavljanje u obavljanju službe na način, u vrijeme i na mjestu kako je to navedeno u naredbi o provođenju istrage Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona.
Tužilaštvo je predložilo mjeru određivanja jednomjesečnog pritvora po dva zakonska osnova, ali je sud takav prijedlog po jednom zakonskom osnovu odbio, dok je u vezi sa drugim zakonskim osnovama potvrdio da postoje razlozi za određivanje mjere pritvora, ali se odlučio da prema osumnjičenom odredi mjere zabrane sastajanja i bilo kakvog drugog kontakta sa svjedocima koji još trebaju da budu saslušani, pri čemu je sud upozorio osumnjičenog da ukoliko prekrši mjere zabrane da će mjera pritvora biti određena.
Javnost treba da zna, da su u rješenju sudije za prethodni postupak potvrđeni navodi postupajućeg tužioca, iz naredbe o provođenju istrage, na kojim se temelji postojanje osnovane sumnje da je policajac T.O počinio krivično djelo, odnosno da je oštećenom uz upotrebu sredstava sile vezao ruke na leđa, time ga lišio slobode, držeći ga tako vezanog u službenom vozilu od mjesta događaja do policijske stanice, kao i za cijelo vrijeme njegovog boravka u PS Istok Tuzla, do puštanja na slobodu, što je period od oko dva sata.
Javnost dalje treba da zna da Pravilnik o upotrebi sile MUP-a TK, između ostalog, definiše da policijski službenik može upotrijebiti silu u situacijama kada ne može uspostaviti kontrolu nad određenim osobama bez upotrebe sile i kada osoba pruža aktivni otpor ili napada na policijskog službenika. Kada osoba pruža „pasivan otpor“ sredstva sile se ne upotrebljavaju osim ako osoba otporom ne onemogućava intervenciju policijskog službenika a nema drugih mogućnosti da se savlada takav otpor.
Iz dokaza prikupljenih od Federalne uprave policije, dokaza koje je prikupilo Tužilaštvo , te također iz dokaza odbrane policajca, koje je cijenio nadležni sud, ne proizilazi da je oštećeni koristio bilo kakav vid aktivnog otpora koja je ugrožavala policajce u njihovom radu.
Vrlo je važno iznijeti i slijedeće činjenice radi ogromnog interesa javnosti za konkretan predmet.
Naime, tokom 2018 godine, sada osumnjičeni policajac T.O, je također bio oštećeni u predmetu dok je obavljao svoju policijsku dužnost. Naime, na njega je, dok je vršio redovnu kontrolu saobraćaja prvo verbalno a zatim i fizički nasrnula osoba koja je bila bivši policajac. U tom predmetu je postupajuća tužiteljica bila Mirzeta Begić ( svjedok i supruga oštećenog u ovom konkretnom predmetu), koja je savjesno i u hitnom postupku predložila pritvor za napadača, što je nadležni sud i prihvatio. Nakon okončanja krivičnog postupka nadležni sud je donio pravosnažnu presudu za napadača na policajca T.O, te je napadač na T.O osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci zbog krivičnog djela napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti.
Vezano za prethodan slučaj, sada imamo situaciju da je policajac T.O osumnjičen za zlostavljanje u obavljanju službe muža iste tužiteljice, koja je štitila njegove interese kao žrtve u pomenutom krivičnom postupku i sada je svojim očima vidjela zlostavljanje svoga supruga, pri čemu ne treba velika sposobnost zaključivanja da je tada žrtva, a sada osumnjičeni, vidio da je sa oštećenim njegova supruga koja obavlja dužnost tužiteljice, što nije bila prepreka u njegovoj bezobzirnosti da zlostavlja u vršenju službe njenog muža.
Dakle, iz reakcija dijelova javnosti proizilazi da ni malo ne vjere ne treba imati u tužiteljicu kao svjedoka, također ni u oštećeng jer je njen muž, da ne treba vjerovati dokazima Federalne uprave policije, tužilaštvu i sudu, a da se povjerenje u konkretnom slučaju može dati isključivo izjavama policajaca i njegove odbrane.
Ovo je degutantno i zaista previše od osoba koje na sve moguće načine žele dokazati da su policajci djelovali savjesno u konkretnoj situaciji. Neka o tome odluči nadležni sud, jer jedino tako se može provesti pravičan i svrsishodan krivični postupak.
Također , generalno i kontinuirano je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona snažno fokusirano na procesuiranje slučajeva vezanih za krivična djela sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje i napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti.
U cilju zaštite policajaca i svih drugih službenih osoba iz agencija za provođenje zakona ovo Tužilaštvo je odavno zauzelo stav da se u značajnoj većini situacija za napadače ili osobe koje prijete policajcima i službenim osobama traži pritvor, gdje god je takav napad bio većeg intenziteta. Također, da se te osobe procesuiraju u hitnoj proceduri i da se na sudsku politiku kažnjavanja tih osoba utiče stalnim izjavljivanjima žalbi u svim situacijama u kojima Tužilaštvo nije zadovoljno izrečenim kaznama.
O tome dovoljno govori statistika i kvalitet rada ovog Tužilaštva upravo na tim predmetima u svim prethodnim godinama koja je navedena i u godišnjem izvještaju Tužilaštva za 2019. i za prethodne godine.
Dakle, apsolutna namjera Tužilaštva je da se napadači na policajce pritvore i kasnije strogo kazne.
Također, tužiteljica Begić, koja je svjedok u ovom predmetu, radi kao tužilac već dugo. Procesuirala je brojne osobe, od organiziranog kriminala, korupcije i brojnih drugih teških krivičnih djela, a i zamjenica je glavnog tužioca. Prema reakcijama dijela javnosti na društvenim mrežama, sada je na „stubu srama“, samo zato što je svjedočila onome o čemu je dala izjavu FUP-u i što je žrtva krivičnog djela, za koje je osumnjičen policajac, njen muž.
Da li treba dozvoliti tek tako da se zlostavljaju članovi njene porodice, a da Tužilaštvo čuti i povinuju se nevjerovatnim pritiscima od pojedinaca, advokata, neimenovanih članova Sindikata MUP-a TK od kojih se ogradio i sam Sindikat. Ne, neće, Tužilaštvo neće čutati na ovo, i ne samo u ovoj situaciji nego i u brojnim drugim situacijama.
Po određenim reakcijama javnosti, osuđuje se i ovo Tužilaštvo što je postupalo ovako u konkretnoj situaciji, a nije u nekim drugim situacijama.
To nimalo nije tačno. Ovo Tužilaštvo je i ranije procesuiralo policijske službenike za različita krivična djela, uključujući i u određenim slučajevima i za krivično djelo zlostavljanje u službi.
To što je neko policijski službenik, ne daje mu za pravo da krši zakone, niti da zlostavlja građane u vršenju svoje službe, ko god da ti građani bili, jer kad bi se dalo takvo pravo onda bi smo podržavali različito postupanje ovog tužilaštva da ne stremi legitimnom cilju da su svi građani jednaki pred zakonom.
Anomalije u policijskim strukturama, kao i u svim drugim državnim službama, uključujući i tužilaštvo i policiju, i izvršnu i zakonodavnu vlast, moraju biti predmet istraga i krivičnog gonjenja. To što je neko policajac ga ne amnestira od krivične odgovornosti.
Ovo Tužilaštvo je, dakle, i ranije procesuiralo brojne policijske službenike za različta krivična djela, gdje god i kada god su prikupljeni dokazi da su policajci počinili krivična djela, što je u jednom predmetu podrazumijevalo i procesuiranje tadašnjeg komesara Uprave policije MUP-a TK. To dovoljno govori o radu i djelovanju ove institucije.
Paušalne ocjene dijela javnosti na društvenim mrežama, zasnovane na spinovima različitih osoba o ovom konkretnom predmetu, idu u smjeru satanizacije ovog Tužilaštva i osoba koje rade u Tužilaštvu.
To neće i ne smije proči bez naše rekacije. Posebno je degutantna rečenica koja se provlači na društvenim mrežama o famoznoj rečenici „znaš li ti ko sam ja“, koju je navodno izgovorio oštećeni i njegova supruga, tužiteljica ovog Tužilaštva. To je toliko puta oprobani spin da ga je suvišno i komentarisati.
„Znaš li ti ko sam ja“ u ovom Tužilaštvu ne vrijedi ni za koga, uključujući i tužitelje i sve druge osobe, pa je velika sumnja da je onda neko ko obavlja ovu dužnost mogao izreči takvu rečenicu, ali neka to utvrđuje dalje nadležni sud.
U konkretnom predmetu spin se prepoznaje u činjenici, da oni koji ga praktikuju, pokušavaju da pažnju javnosti presumjere sa zlostavljanja u vršenju službe za koje je osumnjičen policajac, na riječi koje navode policajci da su izrečene, a koje su za krivični postupak irelevantne jer nisu imale značaj ni aktivnog ni pasivnog otpora u izvršavanju njihove dužnosti.
Dakle, osnovanu sumnju da je policajac T.O zlostavljao u službi građanina M.B (63) potvrdio je nadležni sud, a procijenjujući cijeli slučaj MUP TK je privremeno suspendovao ovog policajca, dakle i unutrašnja kontrola ove agencije za provođenje zakona temelji suspenziju na određenim dokazima.
Ali sve za što se pokušava „optužiti“ ovo Tužilaštvo, neće i ne može umanjiti i naštetiti sinergiji koje ima Tužilaštvo sa MUP-om TK u zajedničkim naporima da se sve osobe, ma ko da su, ma šta da rade i kakvu „moć „ zamišljaju da imaju, procesuiraju za krivična djela koja počine.
Zato, orkestrirani napadi na Tužilaštvo nas neće pokolebati, naprotiv, učinit će nas još jačim u namjeri da budemo primjer integriteta svim drugim institucijama u ovoj zemlji.
I na kraju, Tužilaštvo TK ima mjesnu i stvarnu nadležnost za rad na ovom predmetu, ali obzirom na to da je žrtva krivičnog djela član porodice tužiteljice ovog Tužilaštva, pokrenuta je procedura da predmet bude prenesen drugom tužilaštvu u Federaciji BiH na dalje postupanje, što je i bio zahtjev odbrane osumnjičenog policajca T.O.
Odjel za odnose s javnošću[1]
Admir Arnautović, stručni savjetnik za odnose s javnošću
[1] Molimo Vas da pri preuzimanju ili prenošenju informacija koje objavljuje Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona o predmetima u kojima su osobe osumnjičene ili optužene za krivična djela imate u vidu presumpciju nevinosti iz člana 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH u kojem je u stavu 1 definisano da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivnja
