Često se kaže da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. On je više od igre i stručnjaci smatraju kako je svojevrstan sociološki fenomen, koji povezuje ljude širom svijeta. I u našoj zemlji postoje istinski nogometni zaljubljenici, da ne kažemo fanatici.
Nažalost, sve ih je manje, što potvrđuju poluprazni stadioni širom naše lijepe Bosne i Hercegovine. Ustvari, nogomet je za prave nogometne fanove najvažnija stvar na svijetu, a jedan od njih svakako je Tuzlak Saša Arnautović, koji u Gradu soli slovi za jednog od najvećih navijača Slobode.
Saša, koji je među simpatizerima i navijačima Slobode poznatiji pod nadimkom Čabrija, Slobodu voli kao bliskog člana porodice – ne zato što je velik, bogat i uspješan, nego zato što je naprosto njegov jedan i jedini klub. I tako je u životu Arnautovića od djetinjstva, kada ga je djed prvi put odveo na Tušanj. Saša je u posljednje dvije decenije najvjerniji navijač crveno-crnih. Za njega ne postoji izgovor zbog kojeg ne bi otišao na utakmicu voljenog kluba, bez obzira da li se ona igra na voljenom Tušnju ili u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Banja Luci, Livnu, Gabeli… Za Sašu nije problem zbog Slobode ići i na utakmice u Hrvatsku i Sloveniju, iako se radi o prijateljskim utakmicama.
– Dvadeset godina pratim svoju Slobodu, a već devet sezona nisam propustio nijednu utakmicu svog kluba ni kući ni u gostima. Bio sam i na prijateljskim utakmicama, ali i na turnirima u Hrvatskoj i Sloveniji. Crveno-crna boja teče mojim venama do kraja života. Za mene nema nikakvih prepreka kada su u pitanju utakmice voljenog kluba. Noga mi je dva mjeseca bila u gipsu, ali ni to me nije spriječilo da sa tribina bodrim crveno-crne. Mnogo mi znači i podrška supruge Elvire koja ima razumijevanje za odlaske na utakmice, ali i treninge voljenog kluba- ističe Arnautović koji je vlasnik ćevabdžinice “Kod Zlaje” koja važi za najbolju u cijelom Tuzlanskom kantonu.
Dalje govori da često ima osjećaj kako fudbalere i njihove živote bolje poznaje od trenera i ljudi u stručnom štabu. Tokom decenija je sklopio velika prijateljstva sa mnogim igračima, ali i trenerima Slobode.
– Bio sam dobar sa svim trenerima. Sloboda se može pohvaliti odličnim stručnjacima, kao što su Ćiro Blažević, Husref Musemić, ali Nala je poseban. Zlatan Nalić je druga dimenzija, i kao čovjek i kao trener on je veličina. Nadam se da će ostati u Slobodi i naredne sezone i da će se za 100-ti rođendan klub plasirati u Evropu. To mi je najveća želja u životu. Da Slobodu bodrim na nekoj evropskoj utakmici. Na čelu sa trenerom Zlatanom Nalićem vjerujem da je to sto posto moguće. Nala je čovjek od riječi i o igračima brine kao da su mu sinovi. On je trener koji bi poželio svaki klub. Nadam se da će Zlatan biti u Slobodi barem još dvije-tri sezone, jer je pravi ambasador kluba ali i cijele Tuzle – kaže Arnautović, te dodaje da mu je najteže bilo kada je Sloboda nakon poraza od Slavije u Istočnom Sarajevu morala da napusti Premijer ligu BiH
