Ne pamtimo neizvjesnije izbore. Ova konstatacija se odnosi na sve nivoe vlasti a dramatično komplikovana situacija je na području Tuzlanskog kantona gdje se ulasku u skupštinske klupe može nadati 8-9 stranaka.
Kako stvari stoje realno je očekivati, s obzirom na mitozu SDA čiji je rezultat nastanak PDA, da najviše mjesta u Skupštini TK osvoji SDP. Istraživanja također govore da SDP-u za formiranje kantonalne Vlade neće biti dovoljna koalicija sa manjim strankama pa će morati da bira između SDA i saveza PDA-SBB. Vodeći ljudi SDP-a rezolutno odbacuju mogućnost koaliranja sa SDA i PDA a priželjkuju kolaciju sa SBB-om i nekoliko drugih stranaka sa manjim brojem poslanika u Skupštini TK, pri čemu bi zbog prenapregnutih interpersonalnih odnosa dva rukovodstva najradije izbjegli Demokratsku frontu.
Da li će se Fahrudin Radončić na TK odreći Mirsada Kukića, koji mu u utrci za Predsjedništvo donosi 9-10.000 banovićkih glasova, ili će, kao što se pričau kuloarima, SDP ponuditi Kukiću da odustane od ulaska u Vladu TK uz zadržavanje PDA-ovih nekih direktora i članova upravnih odbora na funkcijama i namirivanje PDA-ovih apetita u Federaciji? Vjeruju da će u takvoj varijanti Kukić biti ipak zadovoljan jer bi u svojim rukama zadržao upravljanje nad ‘svojim’ glavnim resursom – Rudnikom Banovići, ali je pri tom neizvjesno da li će SDP i SBB brojem osvojenih mandata na federalnom nivou uopće doći u priliku da predvode proces formiranja nove vlasti i koje nas komplikacije u tom procesu očekuju imajuću u vidu zakonski vakuum vis-a-vis nepoznanice na koji način će se popuniti domovi naroda.
Kao krajnja opcija spominje se i SDP-ov unutarnji referendum na kome bi članstvo odlučilo s kim će i da li će ta stranka uopće ulaziti u vlast TK. U svakom slučaju, slijedi nakon izbora mučan i neizvjestan proces formiranja kantonalne vlade u kome nisu isključena ni vratolomna iznenađenja s kraja pameti.
