Znate li da su 22 marta1992. godine juniori Sloboda-Dite osvojili titulu juniorskog prvaka Jugoslavije? Finalni turnir igrao se u Mejdanu, a Tuzlaci su u savladali ekipu Užica. Prije četvrt vijeka i još jednu godinu pride, baš ta Sloboda tuzlanska bila je posljednji juniorski košarkaški prvak one velike Jugoslavije. One Jugoslavije koja je jedina mogla stati uz bok NBA zvijezdama.
A, tim Slobode je do titule predvodio tandem plejmejker Damir Mulaomerović i krilni centar Edin Salaharević. Tuzlanski dječaci Mula i Edo. Mulaomerović je postigao 31 poen, Salaharević je imao double-double učinak od 22 poena i 14 skokova.
Priča iz snova
I ovdje počinje priča iz snova za Edina Salaharevića, po mišljenju svih jugoslovenskih košarkaških stručnjaka, najboljeg mladog krilnog centra “velike države”. Mladić od 19 godina dobija poziv da se pridruži juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije u Beogradu, da se pridruži Bodirogi, Tomaševiću, Klikovcu, Mulaomeroviću… da se pridruži reprezentaciji koja se pripremala za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj.
Previše je to događaja u tako kratkom vremenu za Edina. Osvojio je titulu prvaka države, a ni mjesec dana kasnije, već je u reprezentativnom dresu. U prvom timu. Jedan od najboljih, sa nekim od najboljih.
Čuli ste za Bodirogu, za Tomaševića, za sve zlatne jugoslovenske košarkaše. Pa kako onda niste čuli za najveći talenat od svih njih, za Edina Salaharevića? Vidite, u korijenu svake šutnje ovog svijeta leži nepatvoreno dobro, naivnost i iskonska ljudskost čovjekova. A, Edin je bio takav, dobar, neiskvaren i na stranu sav njegov uspjeh i predodređenost za status zvjezdani, on je bio prije svega dobro dijete svojih roditelja i svoje Vlasenice. Dijete koje je željelo podijeliti sreću trenutnu i nadolazeću sa svojim roditeljima, sa svojim bratom i na kraju sa svojom Vlasenicom.
Došao je u Vlasenicu da proslavi Bajram sa svojom porodicom…
“Bio je presretan. Pozvani su u juniorsku reprezentaciju bivše Jugoslavije”, priča Nedim Salaharević, brat Edinov za Faktor.ba, pojašnjavajući da je voljeni brat Edo igrao za Slobodu i da je tada bio na posudbi u Boru. Edin Edo Salaharević. Zlatna Slobodina šestica. Bio je budućnost jugoslovenske košarke i igrač evropskog i svjetskog kalibra.
Početak pakla
Već tog aprila ‘92, podižu se barikade oko Vlasenice. Prema Zvorniku i prema Tuzli. Porodica Salaharević bezbroj puta pokušava izaći, ali uvijek sa istim odgovorom četnika, svi mogu, Edin ne može. Porodica se drži zajedno i odlučuje ostati zajedno. Ostaje ne znajući da je ovo samo uvertira u operu smrti, kojoj će trebati decenije da dosegne svoj krešendo.
A, onda sredinom aprila Vlasenicu okupira Novosadski i Užički korpus i počinje odistinski pakao. Svi Bošnjaci su u kućnom pritvoru. Sa njima i dijamant jugoslovenske košarke Edin Salaharević. On u jednom monentu od zlatnog dječaka postaje predmet iživljavanja lokalnih četnika.
Tu više nije pomogao ni uticaj Košarkaškog saveza Jugoslavije niti KK Crvene Zvezde, koji su svim mogućim i nemogućim vezama pokušali izvući Edu iz vlaseničkog pakla. Ne, bilo je još gore, još huđe i još luđe. Još zlobnije i podmuklije.
Kakvi ste vi to Srbi, kada se borite za jednog muslimana?
Branislav Drakulić, predsjednik suda u Vlasenici, osvrćući se na molbe Košarkaškog saveza izgovara monstruoznu rečenicu: “Kakvi ste vi Srbi kada se toliko borite za jednog muslimana”. Jedan sudija, dakle, postaje izopačeni mjerni kantar bolesnog nacionalizma koji prebacuje čak i Srbima, što se bore da spasu život “jednog muslimana”. Zar “jedan musliman” treba uopšte da živi, misli se vajni sudija znakovitog prezimena Drakulić? Zar je musliman vrijedan bilo čega? I ne, nije to bilo dosta niti dovoljno.
“U jednom trenutku je pred mojom majkom sudija Drakulić kazao, nisam ja znao da mi imamo takvu zvjerku u ovom momentu ovdje” , priča Edinov brat Nedim za Faktor.ba.
Pa je Edin od bisera, od dijamant, postao prvo “musliman” bezvrijedni, a onda i zvjerka nad kojom, valjda treba iživiti su svoju nerealizovanost.
Što si igrao košarku, igrao si…
A, onda je došla konačna presuda:
“I kada bi svi izašli, ti nećeš izaći. Što si igrao košarku, igrao si”, izgovarao je ratni zločinac Predrag Bastah, osuđen na 22 godine zatvora zbog zločina u Vlasenici. Salaharevići sve do septembra ‘92 provode vrijeme u kućnom pritvoru, izloženi svim mogućim oblicima torture, zlostavljanja i zastrašivanja. I ne, ni to nije bilo dovoljno.
U noći, između 11 i 12 septembra pola bošnjačke mahale je pobijeno, a druga polovina, među kojima su bili i Salaharevići, pod naletima četničkih kundaka, otjerana je u zloglasni logor Sušica.
Mezar Edina Salaharevića [Al Jazeera]
I tada je Nedim Salaharević posljednji put vidio brata Edina i oca. A, Nedim će rastanak ispred logora vječno pamtiti. U par rečenica, tako vidljivo, tako opipljivo, tako dirljivo predočena je posljednja slika najboljeg mladog košarkaša Jugoslavije.
– Ta slika mahanja ispred metalnih vrata ostat će vječno u mojim mislima. Na njemu je bio gornji dio trenerke Slobode, a donji dio, jedna plava trenerka, od Košarkaškog kluba Boksit iz Vlasenice, za kojeg je nekad igrao. I na nogama su mu bile bijele Nike patike. To je bio neki prvi primjerak Jordanki – navodi Nedim Salaharević, za Faktor.ba.
Najbolji mladi košarkaš Jugoslavije…
– Najbolji mladi košarkaš Jugoslavije Edin Salaharević je sa 19 godina, nakon mučenja, torture, prebijanja i svakovrsnog zlostavljanja, ubijen u logoru Sušica iste te godine.
– Najbolji mladi košarkaš je pronađen i identifikovan tek 2009. godine.
– Kosti najboljeg mladog košarkaša Jugoslavije, pronađene su u nekoliko odvojenih masovnih grobnica. Rasturene i izmiješane sa drugima.
– Najbolji mladi košarkaš Jugoslavije ukopan je na mezaru Rakita u Vlasenici.
– Kosti oca najboljeg mladog košarkaša Jugoslavije još nisu pronađene.
A, ko su na koncu ljudi, koji su odlučivali o sudbini između ostalog i najboljeg mladog košarkaša Jugoslavije?
Za monstruozne zločine nad vlaseničkim Bošnjacima do sada su odgovarali i osuđeni Dragan Nikolić – Jenki, Predrag Bastah – Car i Goran Višković – Vjetar. Mnogi drugi su na slobodi, među njima vjerovatno i ubica košarkaškog dragulja kakav je bio Edin Salaharević.
Između gore pobrojanih ratnih zločinaca i tzv. sudija bio je tu i izvjesni “Mićin odred” koji je odlučio, primjerice, da najbolji mladi jugoslovenski košarkaš Edin Salaharević ne može izaći iz Vlasenice autobusom za Kladanj. Taj “Mićin odred” je Edinu namjesto karte za Kladanj, slobodu i jugoslovensku reprezentaciju izdao tiket za logor i smrt. U jednom pravcu.
Pa, ko je taj famozni Mićo? E, taj famozni čovjek, vam je Miroslav – Mićo Kraljević, načelnik Opštine Vlasenica. I posve sigurno zna nešto o najvećem talentu jugoslovenske košarke, Edinu Salahareviću.
Prije četvrt vijeka i godinu kusur u tuzlanskom Mejdanu, rodila se legenda jugoslovenske košarke, koju su ironično ubili oni koji su se borili za tzv. kontinuitet i nastavak Jugoslavije. Danas bi vjerovatno pričali o NBA sjaju Edina, a ovako ne pričamo dovoljno niti o njegovom mezaru nasuprot uzvišenja Viselac u Vlasenici. Sramota je to do neba!
Izvor: Al Jazeera
